Glavna tema 56. sjednice Komisije UN-a o pravima žena, održane u New Yorku od 27. veljače do 15. ožujka, bila je inicijativa za osnaživanje žena koje žive u ruralnim područjima i njihova uloga u iskorjenjivanju gladi i siromaštva. Neke od ostalih tema su bile i pomoć palestinskim ženama, prioritet oslobađanja žena i djece koji se nalaze kao taoci u oružanim sukobima, iskorjenjivanje običaja genitalnog sakaćenja, te stvaranje rezolucije za žene i djevojčice zaražene i oboljele od HIV/AIDS-a.
Iako je 56. sjednica donijela niz bitnih rezolucija, Vlade zemalja članica nisu prihvatile zaključak o centralnoj temi tog susreta – pomoć ženama i djevojčicama u ruralnim sredinama. Ovo je prvi put u povijesti da Komisija o pravima žena nije došla do zajedničkog prihvaćanja zaključka.
Najspornije pitanje odnosilo se na seksualna i reproduktivna prava te zdravstvenu skrb u ruralnim sredinama. Problemi poput preranog i prisilnog udavanja djevojčica i uz to vezane prerane trudnoće koje su opasne za majku i dijete, posebice su izraženi u ruralnim sredinama jer su tamo običaji najjači. Baš zato je bila potrebna snažna inicijativa od strane UN-a za regulacijom osnovnih zdravstvenih prava najugroženijih, ali je izostala. Komisija nije obratila pozornost na ova pitanja, čime je izazvala reakciju ženskih organizacija i medija.
Prošli tjedan međunarodne feminističke i ženske organizacije poput Organizacije za ženska prava u razvoju (AWID), Međunarodne akcije za ženska prava Pacifik (IWRAW ASIA PACIFIC) i Žene pod muslimanskim zakonima/Nasilje nije naša kultura objavile su službenu izjavu vezanu za zaključke 56. sjednice UN-ove Komisije za prava žena.
Udruge i organizacije su u izjavi izrazile zabrinutost u vezi nepostizanja konsenzusa, posebno kad je razlog neslaganja očuvanje tradicionalnih vrijednosti na štetu ljudskih prava i temeljnih sloboda žena. Vlade su članice UN-a i time su prihvatile činjenicu da su ljudska prava žena i djevojčica neotuđiv, sastavni i nedjeljivi dio univerzalnih ljudskih prava, što je usvojila Svjetska konferencija o ljudskim pravima u Beču još 1993. Iz toga proizlazi da Vlade zemalja članica ne mogu odobravati nikakve tradicionalne, kulturalne i religiozne argumente koje negiraju ljudska prava i temeljne slobode svake osobe.
Uznemirujuće je da su se neke Vlade pozvale na moralne vrijednosti kako bi zanijekale seksualna i reproduktivna prava žena i odgovarajuću zdravstvenu skrb. Nasilje nad ženama, oduzimanje zaštite ženi, silovanje u braku, zločini iz časti, genitalno sakaćenje žena i prisilni brakovi su opravdani referiranjem na “tradicionalne vrijednosti”. Kako stoji u izjavi, običaji i tradicija ili vjerski razlozi ne smiju se tolerirati u opravdavanju diskriminacije i nasilja nad ženama i djevojčicama. Pozivanjem na kulturnu raznolikost nije dozvoljeno kršiti ni ograničavati ljudska prava zajamčena međunarodnim pravom. Udruge potpisnice izjave potiču sve buduće međunarodne pregovore u tome da moraju ići korak naprijed u provedbi politike i programa koji osiguravaju ljudska prava žena i djevojčica, a ne skrivati se iza tradicionalnih vrijednosti koja ta ista prava krše.
