U fokusu

Politička participacija mladih žena u Hrvatskoj

 

“Young women… you are, in my opinion, disgracefully ignorant. You have never made a discovery of any sort of importance. You have never shaken an empire or led an army into battle. The plays by Shakespeare are not by you, and you have never introduced a barbarous race to the blessings of civilization. What is your excuse?”

Virginia Woolf

 

Govoreći o političkoj participaciji prije svega mislimo na sudjelovanje u procesima odlučivanja kroz različite institucionalne mehanizme. Sudjelovanje mladih u procesima odlučivanja ovisi o više faktora subjektivne i objektivne prirode. Smatraju li se mladi kompetentnima za sudjelovanje u političkim procesima te smatraju li takvo sudjelovanje uopće važnim i smislenim? Dali postoje objektivne – institucionalne i društvene – prepreke sudjelovanju mladih u političkim procesima?

 

CESI je tijekom 2007. i 2008. godine provodio projekte usmjerene isključivo promicanju sudjelovanja mladih žena u političkim procesima. Projekti su bili Mlade žene to mogu i Mlade i aktivne i to uz podršku Norveške narodne pomoći, Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Grada Zagreba. U sklopu tih projekata organizirale smo edukaciju na principu treninga za trenerice za 18 mladih žena aktivnih u nevladinim organizacijama i političkim strankama koje su onda posljedično zajedno s mladim ženama iz drugih projekata vezanih uz političku participaciju žena organizirale 23 radionice za otprilike 250 mladih žena te 15 lokalnih akcija. U tim projektima su sudjelovale mlade žene iz HDZ-a, SDP-a, HNS-a, HSS-a, IDS-a i DC-a. Također smo izdale edukativnu brošuru namijenjenu mladim ženama te organizirale konferenciju na istu temu koja je vjerujemo bila prva konferencija u hrvatskoj posvećena isključivo pitanju sudjelovanja mladih žena u politici. U ovom izlaganju izložiti ću temeljnu problematiku vezanu uz političku participaciju mladih žena kako temeljenu na istraživanjima tako i na našem iskustvu rada s mladim politički aktivnim ženama.

 

Kada promatramo političku participaciju mladih (i muškaraca i žena) u Hrvatskoj, možemo reći da imamo jednu dobru i jednu lošu vijest. Loša vijest je da mladi imaju relativno loše mišljenje o demokraciji kao tipu političkog uređenja, da ih je mali broj politički aktivno kao rezultat nezainteresiranosti, kritičkog pogleda na politiku i društvene destimulacije da se uključe u politiku, te da su kao posljedica toga ispod prosječno zastupljeni u strukturama vlasti. Istraživanje koje je proveo dr.sc. Berto Šalaj pokazalo je da čak 80,2% hrvatskih srednjoškolaca nije zadovoljno razvojem i funkcioniranjem demokracije u Hrvatskoj pri čemu njih 30% nije sigurno ili ne zna dali je baš demokracija najbolji oblik vladavine, 14,2% da postoje i bolji oblici te da je čak njih 78,6% malo ili nimalo zainteresirano za politiku. Istraživanje dr.sc. Vlaste Ilišin pokazalo je da mladi razmjerno malo participiraju u političkim strankama (8,3%) i udrugama s političkim ciljevima iako su istodobno svjesni vlastite marginaliziranosti u društvu i traže promjenu svog statusa. To istraživanje je pokazalo da mladi ne sudjeluju u politici ili zato jer ih ne zanima, ili jer im stariji ne ostavljaju dovoljno prostora. Pri čemu valja napomenuti da mladi čine 22% hrvatskog biračkog tijela te da kao najvitalniji, najfleksibilniji i najkreativniji dio društva čine okosnicu za budući razvoj zemlje (kako gospodarski tako i demokratski).

 

Relativno dobra vijest je da među onim mladima koji jesu politički aktivni mlade žene su zatupljenije u odnosu na žene u politici generalno. Na izbornim listama za parlamentarne izbore 2007. godine bile su kandidirane ukupno 293 mlade žene (godište 1977. nadalje) što je predstavljalo 27,30% mladih žena u ukupnom broju kandidiranih žena. Ako pogledamo samo parlamentarne stranke, situacija je bila bitno drugačija. U ukupnom broju žena koje su kandidirale parlamentarne stranke, mlade žene čine 12,77%. I mladi i žene generalno bili su zastupljeniji na listama neparlamentarnih stranaka što pokazuje da što politička stranka ima manje šanse doći u Hrvatski sabor to daje više prostora podzastupljenim skupinama, kako mladima tako i ženama. Među mladim kandidatima i kandidatkinjama parlamentarnih stranaka, mlade žene činile su 38,15% što predstavlja gotovo uravnoteženu zastupljenost mladih žena među mladim kandidatima. Žene nakon tih posljednjih izbora 2007. godine čine oko 20% svih zastupnika/ca u Hrvatskom Saboru, a mlade žene čine 66% svih mladih zastupnika/ca što pokazuje da su mlade žene zauzimale više pozicije na izbornim listama od mladih muškaraca. Mlade žene među ženama čine 12,5% dok mladi muškarci među svim muškarcima u Hrvatskom saboru čine svega 1,6%. U 6 izbornih ciklusa od osamostaljenja u Saboru je bilo 16 mladih zastupnika/ca od čega su njih 56% bile mlade žene. Naravno zastupljenost mladih u Saboru je daleko od zastupljenosti mladih među općom populacijom.

 

Žene članice predstavničkih i izvršnih tijela na područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini čine oko 11% svih vijećnika/ca i članova/ica skupština i Poglavarstava, dok mlade žene čine 27,3% svih mladih vijećnika/ica i članova/ica skupština i Poglavarstava. Pri čemu je zanimljivo da mlade žene čine 63,6% svih mladih članova županijskih Poglavarstava i generalno su najbolje zastupljene na županijskoj razini. Jedno od objašnjenja toga može biti činjenica da županijske skupštine broje puno više članova od gradskih i općinskih vijeća te da je ta razina nekako “najapstraktnija” pa time možda i najneprivlačnija onima koji teže i imaju veću moć u lokalnoj politici. Te brojke nam pokazuju da je sudjelovanje mladih žena u procesima odlučivanja na lokalnoj razini iznad prosjeka u odnosu na žene općenito. No, s izuzetkom Hrvatskog sabora, nije dosegnulo razmjernu zastupljenost od 40% među mladima što pokazuje da i kada ta generacija ostari još uvijek nećemo imati uravnoteženu zastupljenost žena i muškaraca u politici.

 

Razlozi svemu navedenome mogu biti višestruki. S jedne strane moguće je da su mlade žene politički aktivnije, da su manje sklone ponašati se sukladno patrijarhalnim obrascima, da mladi općenito više vrednuju ravnopravnost spolova te onda i mlade žene među mladima dolaze više do izražaja. S druge strane imamo mogućnost da stavljanjem mladih žena na liste političke stranke ostvaruju zastupljenost dviju podzastupljenih skupina u političkim procesima: mladih i žena. Zanimljivost je da ako gledamo Hrvatski sabor od svih mladih žena koje su bile zastupnice, njih 7 (77%) bilo je iz Socijaldemokratske partije (SDP) koji u Statut ima ugrađene i kvote za mlade i kvote za žene i to je očito razlog za tako visoku zastupljenost mladih žena među SDP-ovim zastupnicima/cama. Također jedina mlada osoba koja je bila zastupnik/ca Hrvatske seljačke stranke u Hrvatskom saboru bila je žena, a trenutno jedina mlada osoba u redovima parlamentarnog kluba Hrvatske demokratske zajednice je također žena.

 

Pred nama su lokalni izbori koji se odvijaju po novim pravilima odnosno gradonačelnike, načelnike i župane biramo direktno. Direktni odnosno većinski izborni sustavi nisu naklonjeni ženama. Žene su dosad u lokalna vijeća ulazile u pravilu kao zamjene osoba (uglavnom muškaraca) koji su otišli u Poglavarstva. Sada više nema Poglavarstava i vijeća postaju jedine stvarne političke arene u lokalnim zajednicama te postoji opravdano očekivanje da će zbog toga vijeća biti još nedostupnija ženama nego do sada. Ostaje za vidjeti kako će takva situacija utjecati na mlade žene. S jedne strane može se dogoditi da će zadovoljavanje dvije kvote ići u prilog mladim ženama, barem u strankama koje imaju kvote ili vode računa o podzastupljenim skupinama. Dok s druge strane im se vrata mogu još više zatvoriti upravo zbog važnosti koje će nakon izbora imati sama vijeća.

 

Sama iskustva mladih politički angažiranih žena svjedoče o dvostrukoj diskriminaciji – ageizmu odnosno diskriminaciji po dobi i seksizmu, diskriminaciji po spolu koji se najčešće spajaju u jedno kao što smo i svjedočili u Saboru kada je bivši ministar zdravstva odgovarajući na pitanje zastupnice rekao: “Ne čudi me, s obzirom da ste tako mladi, da ste toliko zainteresirani za seksualni odgoj.”

 

Kada smo radile brošuru Mlade i aktivne same mlade političarke su rekle da je biti mlada žena u politici izazovno upravo zbog patrijarhalnog sustava vrijednosti, ponekad teško jer su barikade seksizma nevidljive, a ipak tako opipljive, da ih se ponekada ne doživljava ozbiljno te da se stalno moraju dokazivati. Na konferenciji su rekle:

 “U koju god novu organizaciju dođem mlade žene su redovno tajnice“, “Dok nisam izabrana u županijsku skupštinu bila sam pametna, sposobna i perspektivna. Nakon što sam izabrana postala sam ‘nečija ljubavnica”“, “Kad sam tek došla u stranku bila sam ona ‘smišna mala’ i gotovo nitko me nije shvaćao ozbiljno” i to su samo neka od iskustva. Očito je da je svaka mlada žena koja je uspjela i koja je izabrana na pozicije odlučivanja to napravila unatoč i usprkos neformalnim pravilima funkcioniranja, seksizmu, ageizmu i svim ostalim preprekama koje im se pojavljuju u politici. Kada pogledamo organizacije mladih pri parlamentarnim strankama, trenutno niti jedna od njih nema predsjednicu, u nacionalnom vodstvu Mladeži HDZ-a je oko 30% žena, u Forumu mladih SDP-a oko 37%. Pri čemu naravno postotak opada s visinom funkcije, najviše je mladih žena u najvećim tijelima organizacija.

 

Ono što bi trebao biti zadatak političkih stranaka je predstavljanje svih dijelova društva pa tako i mladih žena. Demokratska je obaveza političkih stranaka da poštuju načela ravnopravnosti spolova te da eliminiraju i najmanje tragove seksističkog ponašanja iz svojih redova. Sudionice CESI konferencije su upravo stvaranje okruženja u kojoj se seksizam neće tolerirati navele kao jedan od ključnih preduvjeta za veći angažman mladih žena u politici. Također političke stranke moraju razviti strategije za uključivanje mladih žena u politiku, jednako kao i žena generalno te je potrebno dodatno osnažiti ženske organizacije političkih stranaka i u njih u većem broju uključivati mlade žene. Jer jedan od problema unutar političkih stranaka je upravo činjenica da se vrlo često dešava da su mlade žene u organizacijama mladih, a žene iznad 30-e u organizacijama žena i onda jednima nedostaje rodna, a drugima dobna perspektiva.

 

Što se tiče institucionalnih rješenja na razini Vlade i politika tu je svakako uvođenje rodne perspektive u Nacionalni program za mlade, te dobne perspektive u Nacionalnu politiku za promicanje ravnopravnosti spolova. Jer ako i dalje pustimo da se i u jednoj i u drugoj mlade žene samo podrazumijevaju kao njihov subjekt, one će na kraju ostati izvan obje politike. Također je potrebno i snimiti sudjelovanje mladih žena u različitim tijelima koje se bave mladima, kao što su Vijeća mladih i Savjeti mladih kako bismo upotpunili sliku političke participacije mladih žena, ali i dublje istražiti socioekonomske karakteristike mladih politički angažiranih žena kako bismo vidjeli dali se radi stvarno o nekoj novoj generaciji, o boljim društvenim uvjetima ili pukoj slučajnosti. To bi nam trebao biti primarni zadatak nakon ovih lokalnih izbora.

 

Na kraju možemo zaključiti da su mlade žene među mladima u nešto boljem položaju nego što su žene u politici generalno iako niti tu nema uravnotežene zastupljenosti. Ako tome dodamo da dijele sudbinu mladih koji su još uvijek podzastupljena društvena grupa u procesima odlučivanja, vidimo da ulazak mladih žena u politiku nije nimalo jednostavan. Pred nama je velik posao uključivanja žena svih dobi naročito u lokalnu politiku, bojim se da trenutno niti ne znamo koliki i da ćemo to tek shvatiti nakon ovih izbora u svibnju koji bi mogli biti hladni tuš velikim naporima koji ipak jesu učinjeni u zadnje vrijeme. Možemo se nadati da je ta nešto bolja situacija po pitanju uravnotežene zastupljenosti među mladima pokazatelj društvenih promjena u smjeru veće rodne ravnopravnosti, a ne samo rezultat snage volje izuzetnih mladih žena.