Sa stavom

Kako smo zaboravili Štampara

Zdravlje kao luksuz, bolest kao prokletstvo

Zdravlje kao luksuz, bolest kao prokletstvo

Hrvatsko javno zdravstvo, kao i zdravstvo bivše Jugoslavije, zasniva se na Štamparovskom modelu Zdravlje za svakoga. Model javnog zdravstva kakvim ga je osmislio dr. Andrija Štampar sve više postaje mrtvo slovo na papiru budući da se sam Štampar protivio komodifikaciji i marketizaciji zdravstva. Njegova načela sve se više izvlače iz konteksta zaboravljajući da je on zastupao da: liječnici moraju biti financijski neovisni od svojih pacijenata, odnosno pacijent nikada i nikako ne smije biti izvor profita. Danas, svaki pacijent i pacijentica imaju svoju cijenu, zdravlje je naplativo i postoje uhodani tržišni načini pristupa zdravstvu što dovodi do korumpiranosti čitavog sustava. Javno zdravstvo trebalo bi omogućavati svakome da primi odgovarajući tretman o trošku države, a ne da putem humanitarnih akcija građani i građanke iz svojih džepova plaćaju ono što bi im trebalo biti zagarantirano.

{slika}

Posljednja humanitarna akcija koja je odjeknula diljem zemlje bila je prikupljanje novaca za oboljelu djevojčicu Noru Šitum kako bi mogla otići na liječenje u Philadelphiju. Prikupljeno je 5,3 milijuna kuna. Dok je posljednje dokaz postojanja građanske solidarnosti, postavlja se pitanja što je s ostalom djecom poput Nore čiji roditelji nisu voljni ili nisu u mogućnosti medijski eksponirati svoje dijete? Brojni roditelji teško oboljene djece diljem zemlje prepušteni su sami sebi. Dok se hvali velikodušnost Vlade što je preuzela plaćanje PDV-a i telefonskih operatera koji su se odrekli profita odvlači se pozornost od sramotnog funkcioniranja čitavog zdravstvenog sustava koji već ubire novac od građana/ki putem osnovnog zdravstvenog i dopunskog osiguranja ali zato “ne može” pomoći teško oboljenoj djeci. HZZO u priopćenju navodi da je odbio zahtjev za upućivanje Nore Šitum na dijagnostičku obradu u Sjedinjenim Američkim Državama zato što se radi o obavljanju pretrage koja nije indicirana za dijagnostiku stupnja proširenosti bolesti te zato što se takva pretraga može obaviti u zemljama bliže Hrvatskoj. Također dodaju u priopćenju da bi se mogao osnovati posebni fond za eksperimentalna liječenja u Hrvatskoj i inozemstvu koji se ne bi punio iz sredstava koje građani odvajaju za osnovno zdravstveno osiguranje“. A kuda odlazi novac koji građani odvajaju za osnovno osiguranje? Kako to da u zemlji javnog zdravstva svjedočimo sve većoj degradaciji javnih bolnica dok cvjetaju moderne, luksuzne, privatne klinike? Zdravlje je postalo luksuz, bolest prokletstvo, a pojedinici su prepušteni sami sebi i ovise o svojoj spretnosti da se dobro izreklamiraju kako bi prikupili novce za vlastito liječenje ili liječenje svoje djece, dok usput svo to vrijeme pune budžet HZZO-a.