Radnici i radnice u manjim lokalima u velikim trgovačkim centrima prava su kolateralna žrtva ugovora o najmu koji njihovi poslodavci potpisuju sa upravom trgovačkih centara. Naime, u ugovoru o najmu lokala u Arena centru (a navodno je isto i u ostalim centrima) stoji da zakupac ne smije tijekom radnog vremena niti u kojem trenu pa niti kratkotrajno zatvoriti lokal jer će u protivnom platiti kaznu.
I dok to nije problem u većim dućanima, uzrokuje ozbiljne probleme zaposlenima u malim trgovinama poput primjerice Tiska u kojem radi samo jedna osoba. Ta odredba de facto znači da tijekom osam sati radnog vremena zaposlenica ne može otići na pauzu za ručak, a niti na wc. Naravno, poslodavci su ti koji su dužni osigurati adekvatne radne uvjete svojim zaposlenicima, ali uistinu nije realno očekivati da se u pojednim lokalima zaposle dvije osobe kada za to nema nikakve realne i ekonomski opravdane potrebe.
Ono što bi trebalo biti realno jest da zakupci s upravom trgovačih centara dogovore uvjete najma koji ih ne dovode u situaciju da sami krše radna prava svojih radnika/ca.
Umjesto toga, uobičajena praksa poslodavaca svodi se na zastrašivanje zaposlenika/ce kako ne smiju niti slučajno izaći iz radnje jer će u protivnom oni biti krivi ako im stigne kazna te snositi daljnje konzekvence.
Iako sam Arena centar navodi da izlaze u susret zakupcima i nisu još nikada zbog ovakvih situacija naplatili kaznu, ostaje činjenica da se prilikom kreiranja ugovora o zakupu nije vodilo računa u koju se poziciju time mogu dovesti radnici. Hoće li uistinu svijet propasti ako trgovački centri imaju dva puta dnevno definiranu pauzu od pola sata i ako povremeno na nekom lokalu osvane natpis “vraćam se za 10 minuta” (makar i napisano omrznutom rukom)? Teško.
Posljedice po zdravlje zaposlenih u takvim uvjetima mogu pak biti poprilične.
