Kraj je 2017. godine, što znači da smo preživjele još jednu tešku godinu u kojoj nije ratificirana Istanbulska konvencija za čiju provedbu nije osiguran ni novac u proračunu za 2018. godinu, godinu u kojoj se zahuktao napad na reproduktivna prava, ali i godinu u kojoj opet nije donesen temeljni strateški dokument za ravnopravnost spolova: Nacionalna politika za ravnopravnost spolova.
“Nacionalna politika za ravnopravnost spolova osnovni je strateški dokument Republike Hrvatske koji se donosi s ciljem uklanjanja diskriminacije žena i uspostavljanja stvarne ravnopravnosti spolova provedbom politike jednakih mogućnosti“, stoji na stranicama Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH.
Posljednja politika koju je Hrvatska imala bila je za period od 2011. do 2015. godine, obuhvaćala je sedam ključnih područja djelovanja te je obvezala državu na “uključivanje rodne dimenzije u sva područja politike provođenjem posebnih mjera vezanih uz: promicanje ljudskih prava žena i rodne ravnopravnosti, stvaranje jednakih mogućnosti na tržištu rada, unapređenje primjene rodno osjetljivog odgoja i obrazovanja, uravnoteženje sudjelovanja žena i muškaraca u procesima političkog i javnog odlučivanja, uklanjanje svih oblika nasilja nad ženama, promicanje međunarodne suradnje i ravnopravnosti spolova izvan Hrvatske i daljnje osnaživanje institucionalnih mehanizama i metoda provedbe”.
Od kraja 2015. godine, dakle, do kraja 2017. godine nikakve politike ni strategije za postizanje rodne ravnopravnosti u Hrvatskoj nema. Nije da se nije pokušalo s formiranje radne skupine koja bi izradila Nacionalnu politiku. “Radna skupina za izradu Nacionalne politike za ravnopravnost imenovana je i započela s radom još krajem 2015. godine”, rekla nam je tada v.d. ravnateljice (od jučer opet ravnateljica) Vladinog Ureda za ravnopravnost spolova Helena Štimac Radin kad smo ju kontaktirale krajem listopada i dodala da je problem u tome što su se od tada izmijenile tri Vlade, uz rekonstrukciju aktualne Vlade.
“S obzirom da u Radnoj skupini sudjeluju predstavnici tijela državne uprave od nadležnih ministarstava nekoliko puta je (vezano uz formiranje svake pojedine Vlade) zatraženo potvrđivanje ranije imenovanih članova/ica Radne skupine ili imenovanje novih, a što je redovna procedura i proces koji traje”, objasnila je Štimac Radin i dodala da je “odluka o imenovanju Radne skupine za izradu Nacionalne politike za ravnopravnost spolova u pripremi za verifikaciju odnosno u procesu međuresorskog usuglašavanja”.
Taj proces, očito, traje i dalje.
“Rad na izradi nove Nacionalne politike započeo je krajem 2015. i nastavio se u 2016. godini do pada tadašnje Vlade sredinom godine. U tom razdoblju je izrađen i prvi radni nacrt nove Nacionalne politike temeljem dostavljenih prijedloga pojedinih tijela držane uprave, županijskih povjerenstava za ravnopravnost spolova i nevladinih udruga”, izjavila je Štimac Radin.
Zanimalo nas je gdje je zapelo s imenovanjima udruga u radnu skupinu. Javni poziv za dostavu iskaza interesa i podnošenja prijedloga za imenovanje udruga u Radnu skupinu za izradu Nacionalne politike za ravnopravnost spolova, za razdoblje od 2017. do 2020. godine objavljen je na stranicama Ureda još u veljači ove godine i završen 6. ožujka, ali do imenovanja u trenutku kad smo kontaktirale Ured još nije došlo. Imenovanje nije obavljeno do danas.
“Što se tiče Javnog poziva za dostavu iskaza interesa i podnošenja prijedloga za imenovanje udruga u Radnu skupinu za izradu nove Nacionalne politike u Uredu je izvršena procjena svih dostavljenih prijava prema traženim kriterijima navedenim u Javnom pozivu i izvršen preliminarni odabir”, rekla nam je Štimac Radin.
Odabir sad traje već 10 mjeseci i svi navedeni razlozi međuresorskog usuglašavanja zvuče nedostatno. Prisjetimo se kako su u ožujku u radnu skupinu Ministarstva demografije i obitelji za ratifikaciju Istanbulske konvencije ušli i Ivan Prskalo (Ordo Iuris) i Ivan Munjin (U ime obitelji). Možda je tajna odugovlačenja s imenovanjem udruga u Radnu skupinu za izradu Nacionalne politike za ravnopravnost spolova upravo u jednom uvjetu koji je naveden u natječaju. Naime, sve prijave trebale su sadržavati i sljedeće:
1. Izvadak iz Registra udruga Ministarstva uprave iz kojeg je vidljivo da udruga najmanje pet godina aktivno djeluje u području ravnopravnosti spolova i promicanja prava žena i da je statut udruge u cijelosti usklađen sa Zakonom o udrugama (Narodne novine, br. 74/14)
U ime obitelji, na primjer, niti (još) ima 5 godina aktivnog djelovanja, niti im se u područjima djelovanja navedenima u registru udruga igdje izrijekom spominju žene (područje djelovanja su im ljudska prava te obrazovanje, znanost i istraživanje), dok se u ciljevima isto govori o zaštiti braka i obitelji bez spominjanja žena i ravnopravnosti spolova. Čini se da ne postoji mogućnost prijave obiteljaša i drugih neokonzervativnih udruga i da bi to mogao biti razlog zbog kojeg Vlada toliko odugovlači s potpisivanjem imenovanja izabranih osoba u Radnu skupinu za izradu Nacionalne politike za ravnopravnost spolova. Dok ne smisle kako ih ubaciti.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
