Borba za ljudska prava ili borba za utjecaj? Tko su vanjski članovi/ce Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u Hrvatskom Saboru?
U kontekstu društveno-političkih događaja ovog tjedna najviše se istaknula priča o odabiru Marijane Petir u Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u Hrvatskom Saboru. Nikada do sada taj Odbor nije izazvao toliku zainteresiranost javnosti, a vjerojatno niti ne bi da imenovanja vanjskih članova/ica nisu u najmanju ruku kontroverzna.
Glavna djelatnost Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je ostvarivanje i zaštita ljudskih prava i sloboda, i u tome nema ništa sporno, no ono što izaziva čudenje u javnosti su kompetencije osoba koje su izabrane za vanjske članove/ice dotičnog Odbora. Naime zadaća vanjskih članova jest da sudjeluju u raspravi te svojim stručnim znanjem pomažu zastupnicima prilikom odlučivanja. Postavlja se pitanje koja su to stručna znanja Marijane Petir? Možda znanja o tome da “Riječ je o sklonosti, to nije nešto što je urođeno. Ne postoji gen za homoseksualnost” ili da “Ne može manjina indoktrinirati svoj sustav vrijednosti većini”.
Petir može izražavati svoje mišljenje te imati konzervativne političke stavove. Ali osoba koja smatra da se homoseksualnim osobama ne bi trebala priznati određena prava, kao što je pravo na jednakost koja je temeljna vrijednost Ustava Republike Hrvatske, te osoba koja je jedina u Saboru glasovala protiv Zakona o suzbijanju diskriminacije, ne može raditi u Odboru koji štiti prava i slobode ljudi. Pritom je nevjerojatno što je uopće moguće da zastupnica u Hrvatskom Saboru smatra da je diskriminacija opravdana i da ne smijemo svi imati iste prilike samo zato jer smo drugčijeg spola, rase, jezika, nacionalne pripadnosti, društvenog položaja, dobi, rodnog identiteta?
Ono što je možda ostalo u pozadini priče “Homofobkinja izabran u Odbor za ljudska prava” je način kako je Petir doista i izabrana. Prema poslovniku Hrvatskog Sabora vjerske zajednice, kao i udruge civilnog društva, imaju pravo na dva vanjska člana u Odboru za ljudska prava; dakle dva člana imenuju vjerske zajednice, a dva civilno društvo. Katolička crkva pak od ta dva ima pravo na jednu osobu i u skladu s time Hrvatska biskupska konferencija predložila je Petir. Smatra se da su je predložili jer je tokom svoje političke karijere uspješno promovirala kršćanske vrijednosti i teološki nauk kojeg je savladala studirajući na Katoličko bogoslovnom fakultetu. U prošlom mandatu vanjski član Odbora za ljudska prava bio je Gordan Črpić glavni tajnik Hrvatske biskupske konferencije. On je bio javno krajnje neprimjetan u toj svojoj ulozi pa je možda HBK odlučila promijeniti pristup i predložiti nekoga tko će konstantno izazivati pažnju javnosti svojim rigidnim konzervativnim stavovima. Postavlja se uistinu pitanje je li potrebno da vjerske zajednice imaju dva člana, točnije jesu li vjerska prava ta koja su najugroženija u Hrvatskoj, ili bismo trebali taj prostor trebali prepustiti onima koji brane one čija ljudska prava zaista jesu najugroženija: seksualne i rodne manjine, žene, osobe s invaliditetom, siromašne osobe, i nažalost još mnoge druge grupe ljudi u Hrvatskoj.
No, treba istaknuti i da bi se postalo vanjskom članicom Odbora bilo je potrebno da to saborski zastupnici izglasuju. Protiv izbora Marijane Petir pobunio se samo Goran Beus Richembergh (HNS) te je on bio jedan od 22 zastupnika/ca koji su glasovali protiv. Šestero ih je bilo suzdržano a osamdeset i devetoro je amenovalo ovaj izbor.
Za ostale vanjske članove i članice Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina izabrani su Željko Mraz, glavni tajnik Saveza baptističkih crkava, Nura Ismailovski, zastupnica u zagrebačkoj Gradskoj skupštiti, te Ana Mandac. Ime Ane Mandac u krugovima ljudsko-pravaških udruga bilo je gotovo nepoznato za razliku od imena Sare Lalić kandidatkinje predložene od strane Kuće za ljudska prava i Platforme 112. Sara Lalić aktivistica je Centra za mirovne studije gdje se bavi istraživanjem i javnom politikom, predaju kolegij Suzbijanje diskriminacije na Mirovnim studijima, te posjeduje međunarodno iskustvo studirajući na Central European University na temu ljudskih prava, te radeći u Human Rights Watchu, međunarodnoj organizaciji za ljudska prava. No očito je da njezine kompetencije nekome nisu po volji budući da je umjesto nje odabrana druga osoba, Ana Mandac. Ana Mandac bivša je djelatnica Ministarstva rada i socijalne skrbi, vlasnica Centra za razvoj ljudski potencijala “Olimp” koji od 2007. surađuje sa Zakladom HDZ-a. Koje su njezine kompetencije da radi u ostvarivanju i zaštiti ljudskih prava iz ovoga nisu poznate. No budući da je odabrana za vanjsku članicu Odbora nadamo se samo da ima izrazito jaku motivaciju da promovira ljudska prava prema načelu “sva ljudska prava za sve ljude” jer ukoliko je sličnih stavova kao Petir crno se piše ljudskim pravima u Hrvatskom saboru.
