Zamislite da ulazite u potpuno praznu prostoriju u čijem centru se nalazi veliki stol na kojem leže dvije lutke. Licem su okrenute jedna nasuprot drugoj. Odjevene u raskošne svilene haljine i s bujnim plavim perikama na glavi. Prekrivene su cvijećem i svaka drži ogledalo u ruci.
Prilazeći im razmišljala sam kako me podsjećaju na ruski realizam. Međutim, moj spokoj je prekinut onog trenutka kada je lutka trepnula, usmjerila svoj pogled prema meni i prestravila me. I to ne samo mene. Ostali/e posjetitelji/ce ovog performansa su ostali/e zatečene/i spoznajom kako su lutke zapravo prave djevojke koje satima leže na stolu u praznoj prostoriji, te prekrivene cvijećem i biserima samo miču očima. Njihove staklene, goleme oči koje su se rijetko sklapale su prave. Prate te po prostoriji. Gledaju ravno u tebe. Kroz tebe. Osjećaš se golo i ranjivo.
{slika}
Riječ je o živoj instalaciji koja nosi ime Diamonds & Toads, a imala sam je prilike vidjeti u galeriji Alkatraz tijekom održavanja festivala Mesto žensk u Ljubljani.
Autorice ove instalacije jesu britanske umjetnice Andreae Blood i Zerelda Sinclair, koje od 1996. godine djeluju zajedno pod nazivom The Girls. Ovaj umjetnički duo najčešće u svom fokusu ima teme feminizma, roda i tabua.
“Djevojke izgledaju kao da su ondje desetljećima zarobljene. Njihova lica su krimena iza gumene maske i ništa se na pomiče osim njihovih očiju koje prate posjetitelje/ice po prostoriji. One zavide posjetiteljima/icama na njihovoj mobilnosti i slobodi, dok su one i dalje zarobljene, gledaju narcisoidno svoj odraz u ogledalu i zauvijek ostajući isključivo u svojim razmišljanjima. Ova instalacija je parodija na norme ljepote koje je društvo nametnulo ženama. Radi se također i o metafori opasnosti da se žene promatra kao pasivne objekte koje tek lijepo izgledaju”, pročitala sam kasnije u katalogu opis instalacije.
*Libela je posjetila ovu živu instalaciju u sklopu Platformi za rodne kulturalne prakse, koja se održala u Ljubljani 12. i 13. listopada.
