U fokusu

Đapić, jedan jedini

Posljednju klicu segregacijske filozofije, po kojoj su ženska politička prava najobičnije afektiranje, želi spasiti još samo Anto Đapić koji se ovih dana hvali kako ga ne zanimaju ni zakon, ni ženske kvote. Sve značajnije hrvatske stranke, i liberalne i konzervativne, danas smatraju da udio žena u politici mora rasti i sve tvrde da žele bolje izbalansirati odnose između žena i muškaraca u svojim vodstvima.

Đapić, jedan jedini

Posljednju klicu segregacijske filozofije, po kojoj su ženska politička prava najobičnije afektiranje, želi spasiti još samo Anto Đapić koji se ovih dana hvali kako ga ne zanimaju ni zakon, ni ženske kvote.

Sve značajnije hrvatske stranke, i liberalne i konzervativne, danas smatraju da udio žena u politici mora rasti i sve tvrde da žele bolje izbalansirati odnose između žena i muškaraca u svojim vodstvima. Po tome je vidljivo da se posljednjih godina na javnoj sceni ipak podiže ljestvica standarda rodne ravnopravnosti.

Bez obzira na to što verbalne ciljeve tek treba iskreno provoditi, već je velika stvar to što je među saborskim strankama izgrađena nova minimalna razina pristojnosti na kojoj se naglašava da je žena ravnopravan i nužan akter politke. Sabor je lani zakonom obavezao sve stranke da na svoje kandidacijske liste stave barem 40 posto žena. Zakon o ženskim kvotama, doduše, ima duži rok primijene, ali ipak pokazuje kamo se ide.

Čak se i izrazito ruralna stranka HSS ovih dana pohvalila da je nizak postotak žena u njihovim stranačkim tijelima u dvije godine udvostručen.

Posljednju klicu segregacijske filozofije, po kojoj su ženska politička prava najobičnije afektiranje, želi spasiti još samo Anto Đapić koji se ovih dana hvali kako ga ne zanimaju ni zakon, ni ženske kvote.

Muškarci, kaže Đapić, rade po 20 sati dnevno, a ako ima koja žena koja je spremna na takvu žrtvu, neka mu se slobodno javi. Pa neće on valjda prije izbora loviti po cesti “bilo kakve žene” i trpati ih na liste, a “najuriti muškarce” koji godinama marljivo provode politiku HSP-a. Kao i svaki autoritarni tip, predsjednik HSP-a, uostalom, najbolje zna što ženama treba: ne politika, nego “bolji život, vrtići i sigurno radno mjesto”.

Sreća da je Đapić ostao jedini preostali predstavnik hrvatskog parlamentarnog života koji smatra da se može proslaviti ovakvim stavovima jer s njegovim tipom argumentacije ionako nema nikakvog smisla raspravljati.

Ali Đapićeva je karma da je uvijek jedan jedini. Jedini zastupnik u povijesti kojem je sud oduzeo magisterij jer ga je prepisao od druge osobe. I jedini predsjednik koji je je svoju stranku tako fenomenalno vodio da joj je nakon prošlih izbora ostalo jedno jedino mjesto u Saboru.