Kao i nekad, i danas djeca koja rastu u Slavoniji i ona u Zagrebu odrast će na prilično različite načine, kao da i ne žive u jednoj zemlji. Velika većina djece u Zagrebu i okolici, kao i u Istri i Rijeci, redovito će pohađati vrtić i do škole se baviti različitim aktivnostima, dok će onu u Slavoniji, ali i u Zagorju, Sisku i Karlovcu, paziti nezaposlena majka. Rezultati su to istraživanja koje su Ivana Dobrotić, Teo Matković i Jelena Baran ovih dana objavili u Reviji za socijalnu politiku, a istražuje vezu između zaposlenosti žena i dostupnosti vrtića.
Prema tom radu, najmanje djece ide u vrtiće u Slavonskom Brodu i županiji, samo 13,8 posto, tek nešto više u Vukovarsko-srijemskoj i Požeško-slavonskoj županiji, dok u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji udio djece koja idu u vrtiće doseže gotovo 70 posto. Tek nešto više od 20 posto djece ide u vrtiće i u Hrvatskom zagorju. Sve zajedno govori o tome da Slavonija, Zagorje i još neki krajevi nemaju ni približno isti standard kao veliki gradovi. Doduše, pitanje je jesu li vrtići i potrebni tamo gdje samo svaka četvrta žena radi, kao u vukovarskom i brodskom kraju, pa sve zajedno govori o stagnaciji ili zaostajanju u jednom drugom vremenu.
Za djecu se možda ne čini lošim to što će odrastati uz majke umjesto uz tete u vrtićima, ali ako su majke nezadovoljne, a standard obitelji nizak, to možda i nije tako idilično kako se čini. Dok majka ne radi, praktično i ne može upisati dijete u javni vrtić, pa je riječ o nekoj vrsti začaranog kruga u kojem istočni i središnji dijelovi Hrvatske znatno zaostaju u širenju socijalne brige o djeci. U Slavonskom Brodu je nedavno sagrađen prvi vrtić nakon 30 godina, ukupno je u šestom po veličini gradu u Hrvatskoj devet vrtića, pa nije čudno što je donedavno svako šesto dijete ostajalo neupisano.
Međutim, priča o tome kako je gradnja vrtića u svim krajevima jako važna u razvoju zemlje i uključivanju žena u radni i društveni život možda će ipak čekati neka druga vremena, jer je u međuvremenu kriza udarila žestoko, majke ostaju bez posla i vrtići ponegdje više nisu ni potrebni! A kad bi to i htjeli, jer vrtić predstavlja danas i uobičajeni način socijalizacije djece, više ga roditelji djeci i ne mogu priuštiti. Tako u Hrvatskom zagorju ove godine prvi put više nema gužve pri upisu u vrtić: ako imate dijete, odmah ga možete upisati, a o tome govori i nedavno otpuštena majka trogodišnje Sare Šolman, čiju priču donosimo. Vrtići su prvi došli i pod nož štednje zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, koji bi htio drastično povisiti cijene vrtića, povezujući ih s prihodima roditelja.
Neće se ni zaposliti
Iako je pitanje hoće li taj prijedlog biti prihvaćen u Gradskoj skupštini, zanimljivo je da su upravo vrtići došli prvi na udar gradonačelnika, a sužavanje društvene brige o djeci svakako udara i na ravnopravnost žena i mogućnost da se zaposle. Rada Borić, izvršna direktorica Centra za ženske studije, feministica koju je časopis Forbes (poznat po listama najbogatijih) proglasio jednom od sedam najmoćnijih feministica u svijetu, kaže kako cijeli niz praktičnih pitanja utječe na ravnopravnost žena.
– Ne samo vrtići, može to biti i javni prijevoz, jer ako majka odvodi dijete u vrtić, a do prve stanice javnog prijevoza mora pješačiti, njezino vrijeme se jako ograničava – kaže Rada Borić. Zacijelo i to što je u nizu hrvatskih županija tako malo vrtića ima veze i s – udjelom žena u lokalnim vlastima. Naime, dok u vrhu hrvatske politike još i ima žena, čine oko 25 posto, što je na razini europskog prosjeka, u lokalnim vlastima svedene su na rijetke primjerke od oko 5 posto.
– Čini se da muškarci koji čine veliku većinu lokalnih vlasti zaboravljaju da i oni imaju djecu kad se odlučuje hoće li se graditi tribine za nogometno igralište ili dječji vrtić – kaže Rada Borić. Istraživači Dobrotić, Matković i Baran potvrdili su svojim istraživanjem i da se s rastom društvenog proizvoda u županiji povećava i zaposlenost žena i udio djece u sustavu predškolske skrbi. Dakle, što bogatija sredina, to više zaposlenih žena i mjesta u vrtićima. Ali, što je bilo prije – povećanje zaposlenosti, društvenog proizvoda ili obuhvata djece vrtićima – teško je zaključiti sa sigurnošću. Ipak, sigurno je da, navode, dostupna i priuštiva skrb za djecu pridonosi povećanoj zaposlenosti žena.
Uvijek su isti na dnu
Međutim, istraživači ističu da su dva nedostatka trenutačne organizacije društvene skrbi za djecu u Hrvatskoj. Prvi je to što je ona organizirana kao servis za zaposlene roditelje, a ne kao poticaj u zapošljavanju nezaposlenih, jer djeca roditelja koji ne rade dolaze na dno liste za upise. Za aktiviranje majki i njihovo zapošljavanje valja omogućiti i nezaposlenima dostupne usluge skrbi za djecu, ističu. Drugi nedostatak je to što je skrb za djecu u potpunosti briga lokalnih zajednica i odraz njihovih politika, pa je teško postići ujednačavanje dostupnosti skrbi za djecu od jedne do druge lokalne zajednice. Nema mehanizama koji bi uravnotežili razlike među regijama, upozoravaju istraživači, pa ističu kako se godinama ne mijenja poredak na rang-listi obuhvata djece predškolskom skrbi po županijama. Uvijek iste županije ostaju na dnu liste. Kriza je, pak, ponegdje ugrozila ambiciozne planove. Tako su u Krapinsko-zagorskoj županiji namjeravali podići obuhvat djece na 50 posto, da svako drugo dijete pohađa vrtić, ali planovi su se izjalovili.
– Zagorje nije Zagreb, ekonomska kriza ovdje puno više pogađa stanovništvo, puno je nezaposlenih koji sami mogu čuvati djecu, puno je više ljudi ostalo živjeti s roditeljima – kaže županijski pročelnik za obrazovanje Ivan Lamot.
“Bez posla, morala sam ispisati Saru”
Od 1. studenog ove godine trogodišnja Sara Šolman iz Ivanića Desinićkog u Zagorju više ne može sa svojim vršnjacima uživati u igri u desinićkom dječjem vrtiću Tratinčica. Tata, koji je radio u Sloveniji, umro je u svibnju prošle godine od posljedica začepljenja krvnih žila, a mama joj je u tekstilnom poduzeću Kostelpromet u Pregradi nedavno dobila otkaz. Za njezin boravak u vrtiću nema novca.
– Užasno mi je. Nitko ne razumije kako je teško živjeti sam bez igdje ikoga. A tragedije samo dolaze jedna za drugom. Baš kad smo se suprug i ja vjenčali i skućili, on je iznenada umro, a sad sam i ja dobila otkaz. Ne znam kako ćemo Sara i ja dalje. U sljedeća tri mjeseca još ću primati 1500 kuna s burze, ali zima je duga, treba platiti sve režije, treba Saru obući i obuti, treba kupovati i hranu. Što je najgore, imam kredit za auto od 1300 kuna mjesečno, a taj kredit još tri godine moram otplaćivati jer su ga procijenili na samo 30.000 kuna, a ja još moram dati 40.000 kuna – kaže 35-godišnja Darinka.
– Sara se tako lijepo uklopila u vrtić, ali na žalost nemam novca da ga dalje plaćam. Dok sam radila, s plaćom tek nešto većom od 2000 kuna, još sam nekako sastavljala kraj s krajem, ali sada više ne mogu. Kao samohranoj majci dali su mi popust u vrtiću 20 posto pa više ne trebam plaćati 700, nego 560 kuna, ali to je za mene i dalje jako velik novac. Jedino što ću nastojati priuštiti Sari jest igraonica u vrtiću jednom tjedno da i dalje ostane u kontaktu sa svojim prijateljima. Rekli su mi kako cijeli dan boravka u igraonici košta 35 kuna i taj ću novac valjda ipak uspjeti nekako pronaći – rekla nam je Darinka, moleći dobre ljude da joj pomognu pronaći posao. Jer, i na dan kad smo razgovarali s njom jednoj je gospođi slagala drva za zimu te zaradila 100 kuna. (mm)
