Tribina “Mladi žele raditi u Hrvatskoj, a ne u Minhenu” u organizaciji CESI – Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje održana je u petak, 11. studenog u Kući ljudskih prava u Zagrebu.
Problematizirajući status mladih u svijetu rada na tribini su govorili/e Ivana Vučetić iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Karlo Kralj, predsjednik Mreže mladih Hrvatske, Anja Repalust članica inicijative Za rad spremne i Luka Bogdan član Savjeta mladih Grada Zagreba i tajnik Instituta za stručno usavršavanje mladih.
Tribina je otvorila brojna pitanja vezana ne samo uz efikasnost mjera iz Garancije za mlade čije je revidiranje u 2017. godini najavila Ivana Vučetić iz HZZ-a, već i javnu percepciju problema nezaposlenosti mladih. Karlo Kralj iz Mreže mladih Hrvatske upravo je istaknuo problem javnog diskursa koji rezultira negativnom percepcijom nezaposlenosti mladih, posebice optuživanjem mladih da su oni sami krivi za nezaposlenost, a ne opća nepovoljna klima po pitanju zaposlenosti. Nažalost i predizborna obećanja i programi bili su neodređeni, bez konkretnih i jasnih pokazatelja, definiranja konkretnih načina i stvarnih namjera za provođenjem efektivnih i ciljanih promjena koje bi utjecale na zapošljavanje mladih, istaknuo je Kralj. Specifičan je položaj mladih žena u svijetu rada o čemu je govorila Anja Repalust iz inicijative Za rad spremne, a koja je sakupljala svjedočanstva žena koje su imale neugodna iskustva prilikom zapošljavanja. Inicijativa je organizirala akciju pod nazivom “Lista želja” koja je trebala negativna iskustva pretvoriti u pozitivne zahtjeve žena spram promjena u svijetu rada te istovremeno osnažiti i potaknuti posebice mlade žene da se aktivnije bore za svoja prava. Na kraju tribine Luka Bogdan ukratko je predstavio projekt Črnkas – Črnomerec poslovni klub u kojem sudjeluje ispred Instituta za stručno usavršavanje mladih zajedno sa Odjelom za mlade Grada Zagreba kao primjer rada s mladima po pitanju zapošljavanja. Misija Kluba je osnaživanje mladih za ulazak na tržište rada kroz radionice za mlade s područja Grada Zagreba na kojima oni imaju priliku usavršiti osnovne vještine potrebne za što kvalitetnije predstavljanje svom budućem poslodavcu te pružanje informacija vezane uz proces pronalaska budućeg zaposlenja na jednom mjestu.
Rasprava sudionika i sudionica tribine razvila se u nekoliko smjerova. Istaknut je problem da s jedne strane dolazi do neadekvatnog korištenja mjere stručno osposobljavanje u javnoj upravi koja na taj način iskorištava mlade kako bi premostila zabranu zapošljavanja i nedostatak ljudskih kapaciteta. S druge strane, mladi su svjesni sve većeg urušavanja radničkih prava te percipiraju zaposlenje u javnoj upravi kao posljednje utočište sigurnog i stalnog zaposlenja s garantiranim poštivanjem radničkih prava. Raspravljalo se i o polaganju prevelikih nada u budućnost start upova i općenito samozapošljavanje jer sustav ignorira činjenicu da brojni start upovi propadaju te istovremeno da značajan broj mladih ljudi nije spreman i/ili voljan pokretati vlastiti posao. idealiziranje poduzetništva kao nečega što svakome odgovara u tom je smislu potpuno promašeno.
Glavni zaključak tribine bio je izostanak rasprave o otvaranju novih radnih mjesta iz generalne rasprave o nezaposlenosti mladih. Dok se mlade sustavno okrivljuje na nedostatak volje i ambicije u traženju posla i samozapošljavanju; dok se okrivljuje javni sektor za korištenje stručnog osposobljavanja za zaobilaženje zabrane zapošljavanja, skreće se pogled s činjenice da novih radnih mjesta sustavno nema te da najbolje čemu se mladi mogu nadati nakon stručnog osposobljavanja su zamjene za porodiljni te ugovori na određeno u trajanju od jednog mjeseca. Stoga se (opet) postavlja pitanje: Gdje su nestala nova radna mjesta?
Zaključak koji je proizašao iz rasprave odnosi se da je uz adekvatno kreiranje mjera koje će odgovarati potrebama mladih potrebna i veća aktivnost mladih u javnom iskazivanju nezadovoljstva trenutnom situacijom u Hrvatskoj kao i njihovog političkog angažmana i organiziranja prosvjeda kako bi se nezadovoljstvo iskazalo. Mreža mladih Hrvatske najavila je ujedno i niz akcija u tom smjeru o kojima više možete saznati na Facebook eventu: Mladi za radnička prava.
Na tribini je bilo moguće dopuniti Listu želja te su sudionici i sudionice tribine upisali i svoje želje: “Želim da se ne smatra nenormalnim pitati na intervjuu kolika će mi biti plaća, je li mi plaćen prijevoz i radi li se vikendom i praznicima i je li to dodatno plaćeno.”
“Želim plaću od koje mogu živjeti!”
“Želim da me nije strah reći poslodavcu da sam trudna i strahovati od otkaza.”
“Želim da me ne pitaju u čudu kako to da imam 25 godina, a nemam ni godinu radnog staža!”
“Želim da se mladi politiziraju i solidariziraju, te sindikalno organiziraju.”
Tribina je provedena u okviru projekta “Mlade žene žele raditi” kojeg financijski podupiru Kreativni fond za mlade Uzgon i Grad Zagreb.
