Počinju pripreme za izbore 2016., a Hillary Clinton se pojavljuje kao velika i važna kandidatkinja. To znači da je vrijeme da se, jednako kao i 2008., pripremimo za ozbiljan društveni i politički seksizam, jer čini se da se ova država i dalje ne može nositi sa ženom kandidatkinjom s određenom dozom poštovanja i odgovornosti. I dok Clinton ima stvarne mogućnosti da postane predsjednicom, morat će usput stoički podnijeti mnogo udaraca, a puno govori činjenica da iako se još službeno nije kandidirala, većina nas priprema za neizbježno.
Čini se očitim da se deklarirala: ranije ove godine objavljeni su njezini memoari u kojima ističe svoje politički kredibilitet i iskustvo, te je puno aktivnija u javnosti i na političkoj sceni, a prilično je povučena o tome hoće li se kandidirati. Njezina knjiga je niz isječaka o tome koliko je naučila u State Departmentu i važnosti javne službe s neprestanim podsjetnicima na njezine političke i društvene veze, uključujući i svjetske. Ona i njezin pisac u sjeni dobro su znali da je u vremenu ozbiljnih pitanja u vanjskoj politici, stavljanje njezinog iskustva u State Departmentu u prvi plan dobra odluka, i upravo su to i učinili.
Hard Choices (Teške odluke) govori o načinima na koje je Clinton rasla i razvijala se tokom godina. Na prvim stranicama knjige govori o tome koliko je ojačala tokom svoje kampanje za predsjednicu, naučila je kako se ne obazirati na uvredljive komentare, seksizam i bezobrazluk kako bi se mogla koncentrirati na to da odradi dobar posao. Bila je veoma oprezna kod balansiranja svojih komentara: “Dobra strana poraza je što sam naučila da više ne marim toliko o tome što kritičari govore o meni. Naučila sam da kritike shvatim ozbiljno, ali ne i osobno te me kampanja sigurno u tome testirala”.
Ovo su riječi žene koja se definitivno sprema kandidirati za predsjednicu, bez obzira što u zadnjem poglavlju knjige govori kako je još uvijek neodlučna. Clintoni su politička dinastija i privlači ju javna sfera, nakon što je iskusila političku moć i uspjeh, nastavit će se boriti da je opet stekne. A zašto ne? Inteligentna je i moćna žena koja ima puno pametnih ideja, a o mnogima govori i u svojoj knjizi. Iako se ne slažem u potpunosti sa svim Clintoninim nazorima, nju brine globalno zatopljivanje, obrazovanje, rasna nejednakost, i drugi problemi koji muče SAD i svijet, a nudi inovativna rješenja. Pokazala je i želju da razmišlja izvan zadanih okvira i da ustraje, kao na primjer u State Departmentu kada je inzistirala na boljem razumijevanju digitalne diplomacije iako i sama nije pretjerano upućena u nove tehnologije.
Iako će Clinton biti ozbiljna i jaka kandidatkinja, to ne znači da neće biti napadnuta zbog svog roda. Tokom nekoliko sljedećih godina možemo očekivati da ćemo biti prisiljeni gledati i slušati komentare o njezinoj kosi, njezinoj kozmetici, odjeći, cipelama. Način na koji se kreće u javnosti, kako razgovara s ljudima, kako se drži. Nadzirat će je u svemu, dok će muškarci biti izuzeti od toga, najvjerojatnije kako bi napomenuli da nešto radi krivo. Poput, da ne izgleda dovoljno državnički niti predsjednički, ili će se implicirati da izgleda slabo i nedovoljno pripremljeno za tako veliku ulogu u vladi SAD-a.
Doći će i do, duboko sam uvjerena, onih najčešćih seksističkih komentara, o tome kako je luda kada se njezina retorika i izjave neće sviđati pojedinim kritičarima. Ljudi s ljevice i desnice sretno dobacuju komentare o psihičkim bolestima kada im se ne sviđaju kandidatkinje, a nisu svi s ljevice zaljubljeni u Hillary. (Definitivno nisam glasala za nju 2008.) Usprkos činjenici da je izjava “ona je luda” smiješan politički argument i i zapravo ne pruža nikakvu dublju spoznaju o tome zašto ta kandidatkinja nije primjerena za tu poziciju, mnogo ljudi će se vratiti na tu izjavu i misliti da to znači da ne trebaju više objašnjavati svoje gledište – ona je luda, što drugo imamo za raspravljati?
Hillary će biti “luda” zbog prijedloga o određenim političkim pitanjima. Bit će preosjećajna kada, pa znate, pokaže osjećaje u kampanji, bez obzira radilo se o srdžbi, tuzi, iscrpljenosti ili bilo čemu drugome. Bit će “histerična” ako podigne glas ili ako se posebno zauzme za određeno pitanje (naravno, kada ne vrišti) i bit će preslaba i preplaha ako govori tiho – iako ima promuklu, dublju intonaciju radi kampanje i dugih govora. Svi će tražiti razloge kako bi je proglasili nesposobnom da bude predsjednica, ali ne zbog toga kakvu politiku će propagirati i kakvu državu želi stvoriti, nego na temelju njezinog roda jer seksizam je ponekad prilično očit, ali ponekad se nalazi i u podsvjesti.
Ljudi možda uopće neće shvatiti da je razlog zašto se toliko protive Hillary upravo njezin rod, ali rod će igrati ulogu u tome kako će doživjeti, pričati o njoj i poistovijetiti se s njom kao s kandidatkinjom. To ne znači da Hillary ne treba kritizirati, ili da ne bismo smijeli pričati o njoj i pozivati je na odgovornost, ali znači da trebamo ozbiljno razmisliti o implikacijama o čemu govorimo kada govorimo o njoj – i razmislimo o okvirima izjava koje ćemo reći o njoj i njezinim političkim mogućnostima.
Prevela i prilagodila Marija Sabolić
