Hope Powell je trenerica engleske ženske nacionalne nogometne repke. Ona je prva ženska nogometna trenerica, odnosno prva žena, kojoj je UEFA dodijelila Pro licencu (prva kategorija), što ju svrstava u sam vrh nogometnog svijeta. To je najviša trenerska kvalifikacija, a kriteriji procjene sposobnosti vrlo su visoki.
Powell je rođena je 8. studenog 1966. godine u Londonu. Kako sama kaže, nogomet je počela igrati kao mala s braćom na ulicama rodnog grada. Prisjeća se kako je 1978. godine, svaki dan po povratku iz škole, gledala Svjetski nogometni kup. Očarale su ju snimke nogometnih fanova i stadiona, a kad bi utakmice završile, žurila bi van isprobati neke od trikova koje je vidjela na televiziji. Strast prema nogometu održala se i u srednjoj školi. U početku je nogomet voljela zbog igre, no kasnije je postao i više jer, kako kaže, kroz sport se proširuje krug ljudi koji znate te stječete prijatelje. Voljela se natjecati i – biti najbolja.
Kao igračica uživala je mnoge uspjehe – za Englesku je prvi put igrala sa samo 16 godina. 1995. godine nastupila je na FIFA Ženskom svjetskom kupu, prvom pojavljivanju engleske ženske reprezentacije na Svjetskom kupu. Kao trenerica, pak, radi od svoje 19. godine, no o pozivu koji joj je ukazao veliku čast, da bude prva ženska ‘full-time’ trenerica 1998. godine, morala je par dana razmisliti.
Danas je tu gdje je, svoj je tim dovela do mnogih uspjeha (2001.- Europsko prvenstvo; četvrtfinale Europskog prvenstva 2005. godine; Europsko prvenstvo 2009. godine), a na pitanje o tajni uspjeha, odgovara da – tajne nema.
Ključ dobre igre smatra komunikacijom, sposobnošću da utječe na igračice i uključi ih u igru. Kako sama kaže, ljudi trebaju strast i želju da uče.
Powell je, zbog svojih velikih uspjeha, 2002. godine primila i OBE (Order of the British Empire), a godinu dana kasnije uvrštena je u Kuću slavnih engleskog Nacionalnog muzeja nogometa.
Možda je Ron Atkinson, bivši nogometni igrač i menadžer, trebao bolje razmisliti kada je izjavio da bi “žene trebale biti u kuhinji, diskoteci ili butiku. Ali ne u nogometu.” Svima je jasno da je pogriješio, i to jako!
