{slika}
Svi se sa sigurnošću možemo složiti, da je prošla godina bila politički vrlo burna. Bitan događaj svakako je bio odlazak Ive Sanadera. Njegov odlazak imao je pozitivnu i negativnu stranu. Pozitivnost odlaska očituje se u otvaranju i osvjetljavanju korupcijskih afera koje su za njegove vladavine bile jako dobro zataškavane. Negativnost odlaska očituje se u nejasnom navođenju razloga odlaska.
Tim postupkom okrenuo je leđa demokraciji. Zašto okrenuo leđa demokraciji? Zato što je izigrao povjerenje građana, koji su njegovoj stranci i njemu dali u ruke vlast na određeno vrijeme. Svaki demokratski izabran političar ima političku i moralnu odgovornost prema onima koji su ga izabrali te ne može usred mandata reći ” ja sad idem” i zalupiti vrata.
Odlasci vodećih političara u razvijenim demokratskim državama ne događaju se na “hrvatski” način. Vodeći političari odlaze sa dužnosti. Razlozi mogu biti teška bolest, prekoračenje ovlasti i slično. U tim slučajevima javnost zna razlog ili razloge odlaska te nije ostavljena u neizvjesnosti i nesigurnosti.
U slučaju Hrvatske i Ive Sanadera to je izostalo, ali hrvatska javnost to nije zaboravila. Malo po malo, Ivo Sanader postaje najomraženiji političar kojeg nitko više ne želi vidjeti ni blizu politici. Svi ti događaji uključujući i sveprisutnu krizu prouzročili su još nešto što nikako ne ide u prilog demokratizaciji Hrvatske.
Kao što je bivši premijer okrenuo leđa demokraciji, tako su i građani okrenuli leđa politici. Tome je dokaz vrlo slab odaziv građana u prvom krugu predsjedničkih izbora krajem prošle godine. Hrvatska još puno toga mora učiniti u osnaživanju svoje demokratske pozicije. Poanta demokracije je da građani izlaze na izbore i da izabrani predstavljaju volju većine, a ne manjine.
{slika}
Nismo uspjeli u miru proslaviti novogodišnje blagdane i dočekati drugi krug izbora, kad na vrata dolazi omraženi Sanader za kojeg smo mislili da smo ga zauvijek pospremili u ladice prošlosti. Pojavljuje se u svom prepoznatljivom stilu, odlučniji nego ikad iako je prije samo pola godine izjavio da je “svoju dionicu odradio”. Možda gospodin Sanader misli da cjelokupni hrvatski puk pati od amnezije pa da se može nakon 6 mjeseci ponovno vratiti u igru i praviti kao da nikada nije ni otišao. Da paradoks bude veći, njegov povratak je u mesijanskom stilu. Da li je to pokušaj spašavanja Hrvatske ili ipak samog sebe? Da mu je Hrvatska imalo važna ne bi se vraćao s namjerom da prouzroči parlamentarnu i državnu krizu. Pogotovo ne u situaciji kada Hrvatsku trese nezaposlenost i slab životni standard građana prouzročen raznim nametima. Jedino zadovoljstvo koje građanima ostaje je hapšenje korumpiranih s političkog vrha, a da toga nema imali bi građanski puč, a ne neuspjeli puč unutar HDZ-a.
Naša “Jaca” svjesna kamo bi sve to moglo otići odlučila je brzo riješiti problem. Ponovno je vratila Ivu Sanadera u ladice prošlosti i time suzbila moguću nestabilnost koja nam sada nije potrebna. Mora se priznati da je Jadranka Kosor pozitivno iznenađenje prošle godine, a i ovu godinu počela je u pozitivnom tonu te se nadamo da će u takvom i nastaviti. Više od svega se nadamo da Sanader ne će opet glumiti feniksa.
