Mi – lezbijke, gejevi, biseksualne, transrodne, transpolne, interspolne, queer, aseksualne, panseksualne i kvir strejt osobe; pederi i lezbe, trans, bi i kvir ljudi svih boja –
29. lipnja 2002. godine iskorakom kontra predrasuda na prvoj hrvatskoj Povorci ponosa Zagreb Pridea uzdignute glave koračali smo svjesni svog ljudskog dostojanstva i građanskih prava, izašli zauvijek iz tišine i prestali biti nevidljivi. Jer od toga dana više nismo vreće za iživljavanje i klaunovi za ismijavanje.
Znajući da će zagrebačkih prajdova biti dok god bude i Zagreba i Hrvatske, 2003. izašli i izašle smo opet ponosno na ulice našega grada prosvjedujući protiv nepravde i nasilja, zahtijevajući naša prava u zakonima i institucijama naše zemlje. Jer policija je tu da štiti svaki poljubac.
Uzvikom živjela različitost 2004. godine na trgove i ulice izašle su transrodne i transpolne osobe, glasno i javno ustvrdivši da imamo isključivo pravo donositi odluke o našim tijelima i da nikakva ideološka, politička, zakonska, medicinska ili religijska norma ne smije kršiti integritet naših tijela protiv naše volje i kočiti što i kako želimo raditi s našim tijelima. Jer transrodno je zgodno.
Da je Povorci ponosa Zagreb Pridea, i nama LGBTIQ osobama, mjesto u gradu, među našim sugrađankama i sugrađanima, da se naš ponos i ljudsko dostojanstvo neće iznova gaziti i iznova gurati u ormar pokazali smo 2005., ponosne i ponosni zajedno. Jer za brak smo spremni.
Živ(j)eti slobodno, ne samo u Zagrebu, nego i u svim drugim dijelovima zemlje, i u cijeloj jugoistočno-europskoj i balkanskoj regiji, i šire, rekli smo na ИНТЕРnacionala Prideu 2006. afirmirajući pravo na slobodu okupljanja uvijek i svugdje, slobodu protestiranja i slobodu izražavanja. Jer sise i guzice su lijepe.
Pederi i lezbe na ulici i u duši bili smo 2007. godine, jer smo izborili i ostvarili pravo na javnost i vidljivost, jer ćemo se uvijek boriti za život svih bez nasilja i bez diskriminacije. Jer ormar je za odjeću, a ne za ljude.
Snagom zajedništva 2008. godine imali smo, i imamo i dalje, hrabrosti graditi društvo solidarnosti, podrške i zajedništva u kojemu nitko više neće skrivati svoju ljubav, bojati se prijaviti nasilje, društvo u kojemu ćemo se zajednički suprotstaviti nasilju, mržnji i heteroseksizmu. Jer s naše strane ulice je toplije.
Zagreb Pride 2009. izborio se za otvorenost našeg grada prema prihvaćanju različitosti i sudjelovanju u životima i iskustvima svih svojih sugrađana i sugrađanki. Ostvarenjem tih vrijednosti činimo nas same boljim ljudima, a naše društvo i naš grad, boljim društvom i boljim gradom. Jer Pride je i domoljubni čin.
Organi reda su nas služili dok smo 2010. išli dublje, slaveći slobodu rodnog izražavanja, ljubavi i seksualnost svih ljudi kroz bezbroj naših rodova i izričaja. Jer Hrvatska to može progutati.
Ove, 2011. godine, slavimo naših prvih deset – jer i budućnost je naša.
Naša borba i otpor svakom fašizmu, nacionalizmu, rasizmu, mačizmu, heteroseksizmu i nasilju nije završena. Pred nama je desetljeće – naših drugih deset – zrelosti, rasta i novih pobjeda.
Pravo da se naše ljubavi i naše životne zajednice priznaju i definiraju zakonima još nije ostvareno, ali i ta je pobjeda pred nama. Jer Hrvatska će biti katolička kao Španjolska.
Izborit ćemo se za emancipirano i laičko obrazovanje u našim školama i fakultetima u kojemu će svako dijete imati pristup seksualnom odgoju neopterećenom predrasudama, religijom i čarobnjaštvom. Jer znanje oslobađa.
Izgrađivat ćemo naše obitelji, odgajati i školovati našu djecu, podržavati se u znaku ljubavi i solidarnosti, imati veliku, ponosnu i samosvjesnu LGBTIQ zajednicu, društveno odgovornu i utjecajnu. Jer mi smo svugdje.
Zajedno s drugima, zalagat ćemo se za puno poštivanje načela i prakse laičke države i vrijednosti laicizma u skladu s Ustavom RH radi osiguravanja autonomije našega društva od bilo kojeg konfesionalnog utjecaja. Jer trebamo manje kaptola, a više zakona.
Bespoštedno, odlučno i beskompromisno ćemo ustrajati u suzbijanju fašizama, neoustaštva, nacionalizma, ksenofobije, šovinizma i seksizma – do njihovog potpunog nestanka. Jer s fašistima se ne razgovara.
Svake godine i dalje ćemo koračati u Povorkama ponosa Zagreb Pridea, boreći se za potpuno i dostojanstveno pravo na slobodu javnog okupljanja i izražavanja svih ljudi. Jer psi laju, a prajdovi prolaze.
