“Trenutno imamo poplavu jako lijepo napisanih zakona s dobrima idejama i namjerama, ali nigdje se ne osporava kapitalizam. Ono što trebamo napraviti jest srušiti truo i koruptivan sustav. Iscijedit će vas, niste bitni”, zaključila je Gordana Stojaković tribinu u prostorijama SABA-e i zaslužila veliki pljesak svih koji su prošlog petka došli raspravljati o ekonomskom položaju žena u razdoblju od samoupravnog socijalizma do kapitalizma.
Tribinu pod nazivom “Eksploatacija u naša četiri zida – neproduktivni ženski rad od socijalizma do danas” organizirale su Mlade antifašistkinje Zagreba i Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID). Razgovor je moderirala Iva Marčetić, koja je objasnila kako je ovo nastavak osmomartovske tribine u organizaciji BRID-a i Centra za ženske studije na Filozofskom fakultetu te kako im je cilj “uspostaviti redovitu razmjenu znanja o tome kako proizvodni odnosi utječu na položaj žena i kako je nužno u raspravu o feminizmu uvesti i raspravu o klasnoj borbi i obratno”. Istaknula je, prije svega, nužnost afirmacije lijevog progresivnog feminizma.
Gošće Gordana Stojaković, Vedrana Bibić, Katarina Perković i Karolina Leaković te gost Domagoj Mihaljević u uvodnim su izlaganjima imali zadatak usporediti ekonomski položaj žena od samoupravnog socijalizma do kapitalizma, njihove zakone i posljedice kao i utjecaj na obiteljski život u tim dvama razdobljima na području bivše Jugoslavije i Hrvatske.
Gordana Stojaković, osnivačica brojnih ženskih inicijativa u Vojvodini, dala je prikaz djelovanja i borbe Antifašističke fronte žena (AFŽ) prije i poslije 1950. godine i uspostave samoupravnog sustava. Istaknula je kako su žene besplatnim radom ili kako ga ona naziva “ekonomijom njege i brige” u poslijeratnom periodu kolektivizacije uvelike pomogle izgradnji zemlje, ali su ušle i u politiku, privredni život zemlje te upravljačka tijela. AFŽ se od 1950. godine političkom odlukom počinje gasiti, jer se uvođenjem samoupravljanja od poduzeća traži da pokažu pozitivan ekonomski rezultat, a time projekt do tada ustanovljenog društvenog standarda postaje skup. Kod racionalizacije radne snage, kaže Stojaković, prve su otkaz dobivale žene. U tom mirnom razdoblju žene se opet pokušava vratiti kući uredbom o visokim dječjim doplatcima i ukidanjem jednog broja vrtića i jaslica, u kojima su do tada djeca socijalizirana pod istim uvjetima. Stojaković je istaknula kako se reforma u bivšoj državi ipak zaustavila na obiteljskom pragu, jer se nisu napali kapitalistički rudimenti ženskih i muških uloga unutar obitelji.
Ekonomski kontekst vojvođanskog primjera dao je Domagoj Mihaljević iz BRID-a. On je pružio prikaz položaja žena u Jugoslaviji i Hrvatskoj istaknuvši kako su prije rata vladali polufeudalni odnosi, koji se tada radikalno mijenjaju uz progresivni utjecaj Narodno-oslobodilačke borbe protiv drugih struktura, poput klera. Mihaljević je rekao kako je 70-ih Jugoslavija dostigla zapadne zemlje po udjelu žena u zapošljavanju, ali je nezaposlenost tijekom 80-ih i krize porasla te se žene opet “guralo” doma. 1990. godinu okarakterizirao je kao godinu “potpune katastrofe” za žene, jer tada dolazi do reprodukcije tradicionalnog patrijarhalnog autoriteta i povratka utjecaja crkvenih krugova na obiteljski život. Istaknuo je i kako ulaskom u kapitalizam dolazi do povećanog nasilja u obitelji zbog toga što izrabljivani muškarac u sve težim uvjetima rada prvo napada ženu i djecu.
Vedrana Bibić uvela je u priču temu neplaćenog kućnog rada žena koju, kako tvrdi, uspješno izbjegavaju i ljevica i mainstream feminizam današnjice. Objasnila je kako je većina tekstova koji su se bavili nadnicama za kućanski rad nastala 70-ih godina, a pokret se širio Italijom. “Ispunjavanjem zahtjeva za nadnicu za kućni rad, žena će se opet ukopati u kućnu sferu”, pojasnila je Bibić jednu od najvažnijih kritika upućenu ovom zahtjevu. Pobornice zahtjeva isticale su kako kod kućnog rada žena jednostavno nije prepoznata kao radnica te kako on nikad nije bio dio društvenog ugovora. Smatrale su da se ova problematika neće riješiti izlaskom u proizvodne odnose. Bibić je istaknula kako se cijela priča oko nadnica iscrpila unutar debate o naravi kućnog rada tj. oko pitanja je li on produktivan ili neproduktivan.
Predsjednica Koordinacije žena Hrvatske udruge sindikata Katarina Perković razgovor je, pak, vratila na današnje nesigurno tržište rada te položaj žena na takvom tržištu. Istaknula je da su nesigurni svi nezaposleni/e, svi oni koji rade, a ne primaju plaću, svi koji rade na crno te na ugovoru na određeno vrijeme ili ugovoru o djelu. “Prema statistikama u Hrvatskoj je trenutno 360.000 nezaposlenih, od toga 53.1% žena, a procjenjuje se da više od 90% žena koje se ipak zaposle, dobiju ponudu ugovora o radu na određeno vrijeme. Posljedice toga su nesigurnost i nezaštićenost žena, bez zakonom zajamčenih prava i s prosječno nižim plaćama”, naglasila je Perković dodavši kako se zapošljavanjem radnika/ca u nesigurnim oblicima rada samo fiktivno smanjuje vojska nezaposlenih na Zavodu za zapošljavanje.
“Dotaknut ću se pitanja socijalne uloge države, javno financiranih i svima dostupnih usluga , ponajprije za djecu predškolske dobi te potom na evidentan trend komodifikacije ili potržišnjenja sustava pružanja tih usluga, što se nesumnjivo odražava na status žena općenito”, rekla je potpredsjednica Socijaldemokratskog foruma žena SDP-a Karolina Leaković uvodeći u raspravu temu Zakona o dadiljama. Istaknula je kako je ekonomska kriza 2008. godine zadala veliki udarac ulozi države u osiguravanju Ustavom zajamčenih prava poput prava na obrazovanje, zdravstveno osiguranje, a u konačnici i prava na rad, a žene su toj priči najteže pogođene. Zakon o dadiljama smatra spornim iz nekoliko razloga, prije svega zato što se njime žene opet stavlja u stereotipne i tradicionalne okvire kojima one, tobože, prirodno naginju. Spornom smatra i ideju da dijete bude “čuvano i očuvano”, umjesto da naglasak bude na pravu na obrazovanje od najranije dobi. I za kraj, Zakon o dadiljama vidi kao prijetnju i veliku konkurenciju javnim vrtićima, jer smatra da će teško bilo koji grad uopće razmišljati o izgradnji vrtića ako im se više isplati dati određenu vrstu poticaja ženama koje će otvoriti obrte.
