U procesu pisanja ovoga članka, sedam sam puta pokušala započeti, no svaki put , uvod bih u bijesu obrisala. Sve dok nisam shvatila da je najbolje započeti članak činjenicama: u Australiji postoje muškarci koji su našli vremena žaliti se odboru za kontrolu reklamnih standarda Australije, proglašavajući ovogodišnju kampanju za Noć Bijele Vrpce seksističkom.
Čemu prigovori? Noć Bijele Vrpce (a onda, posljedično, Dan Bijele Vrpce) kampanja je protiv nasilja nad ženama, a ne protiv nasilja nad ženama i muškarcima, zbog čega je seksistička. Jedan od prigovora predanih odboru glasi: “Promotivan film je varljiv zato što osuđuje jedino obiteljsko nasilje nad ženama te time, zapravo, navodi na mišljenje da su samo žene žrtve obiteljskog nasilja, a muškarci su uvijek počinitelji. Film je seksistički jer osuđuje nasilje nad samo jednim rodom – ženskim”.
Baš se pitam, zašto je tako? Možda zato što je Bijela Vrpca kampanja koju vode muškarci, kako bi potaknuli australske muškarce da zaustave nasilje nad ženama? Je li možda to? Jesu li se ti umovi kampanje za muška prava potrudili pročitati opis kampanje Bijele Vrpce, prije nego što su zatrpali odbor prigovorima? Koji dio u opisu “australska kampanja protiv nasilja nad ženama” nisu shvatili?
Organizacija Bijele Vrpce odgovorila je na ovo odmjereno: “Promotivan film Bijele Vrpce animirani je film, koji podiže svijest protiv nasilja nad ženama i promovira prikupljanje sredstava koja bi pomogla u zaustavljanju spomenutoga nasilja. Film upozorava kako je u Australiji svaki tjedan jedna žena ubijena od strane svoga bivšeg ili sadašnjeg partnera”. Da ali, ali, ali, ali to je seksistički stav prema muškarcima! Zar ne?
Na internetu postoji (no i u stvarnome životu, kako nam pokazuje ovaj niz izluđujućih žalbi) sorta muškaraca koji su nesposobni sjediti mirno i s poštovanjem, dok se raspravlja o problemima s kojima se žene susreću, bez da se ne uključe s argumentima kako se tema dotiče i utječe na muškarce, privlačeći tako druge, izmeću ostalih i autoricu, u igru “što je tragičnije?”. U navedenoj igri izmjenjuju se statistički podaci, a krajnji rezultat je taj da više niti jedna strana ne zna koja je bila početna poanta.
Stvar je ovakva: rasprava o jednom problemu ne negira postojanje drugog (iako se taj koncept čini preteškim za shvatiti ovakvim muškarcima). Činjenica da se u ovom slučaju raspravlja o nasilju koje muškarci čine nad ženama, ne znači da negiramo nasilje nad muškarcima od strane njihova partnera (muškarca ili žene); to samo znači da sada i na Dan Bijele Vrpce razgovaramo o nečemu drugom. Naš razgovor ne mora stalno pokrivati sve opcije.
Također, postoji razlog zašto se o nečemu razgovara, što je isključivo dio ženskog iskustva. Kako post na blogu Finally Feminism 101 definira ovu taktiku odvlačenja pozornosti: “Shvatite da ukoliko mnogo žena kaže da je nešto važno, onda to stvarno jest važno. Tvoje mišljenje kao muškarca o prirodi problema nije bitno, kada se odnosi na problem koji pripada ženskom iskustvu”.
{slika}
A ti muškarci, potom, nisu spremni poslušati druge muškarce koji progovaraju o temi. Načelnik policije u Viktoriji Ken Lay u srpnju je progovorio o nasilju nad ženama. Istaknuo je kako je odgovornost na muškarcima da se to nasilje zaustavi: “Prije nekoliko tjedana Svjetska zdravstena organizacija izdala je rezultate istraživanja nasilja nad ženama i opisala ga kao ‘globalni zdravstveni problem epidemijskih razmjera'”. Rezultati njihovih brojnih istraživanja pokazali su da je svaka treća žena bila fizički ili psihički napadnuta. Razmislite malo o toj statistici. Strašna je. Nasilje nad ženama svugdje je iznimno učestalo”.
No, niti to ne zaustavlja ove muškarce. Silovanja, nasilje među partnerima, pobačaji, bilo koji od ovih problema koji se dotiču žena, potaknut će dotične muškarce, koji će začas negodovati: “Ne mogu vjerovati da niste spomenuli kako to utječe i na muškarce”. Svakako, s obzirom da toliko vremena troše na skretanje pozornosti sa ženskih problema, teško je zamisliti da imaju vremena voditi kampanju za muške probleme – za koje se, ujedno, smatra da su tako bolno nezastupljeni u medijima.
Odgovornost je muškaraca da stvore prostor za diskusiju o muškim problemima, a ne da vrše invaziju u prostor za žene te zahtijevaju da im se prilagodi sadržaj. Činjenica da su muškarci iznenađeni sadržajem ženski-orijentirane stranice, komentarima na tim stranicama, te odsustvom rasprave o tome kako silovanje/pobačaj/razvod/obiteljsko nasilje utječe na muškarce, jest njihov problem.
Ako ti muškarci pročitaju komentar u novinama i smatraju da mu nedostaje glas koji progovara o muškim problemima, onda bi trebali slati vlastite tekstove uredniku, a ne prigovarati na “gubitak prostora” u razgovoru o nasilju nad ženama – “opet”. Citirat ću post na Finally Feminism 101: “ispravan odgovor na raspravu o ženama nije komentar o muškarcima nego stvaranje nove rasprave o muškarcima”.
I dečki, sljedeći put kada vidite kampanju protiv nasilja nad ženama, sjetite se – radi se o ženama.
Prevela i prilagodila Ida Jagar
