Asya Abdullah nije uvježbana političarka. Na Kurmanjiju (Sjevernokurdskom jeziku) govori polako i promišljeno, tonom koji odaje da je mnogo vježbala svoj govor. No, unatoč suzdržanoj i opreznoj vanjštini, Abdullah je jedna od najradikalnijih i najefektnijih revolucionarki u čitavom današnjem svijetu.
U kaosu građanskog rata, sirijska Kurdska populacija iskoristila je priliku za otimanjem vlastite sudbine iz tuđih ruku.
Nakon suzbijanja vladinih snaga 2012. godine, sirijski/e Kurdi/nje dugo marginalizirani/e od strane Baathističkog režima u Damasku, uspjeli/e su uspostaviti relativno stabilan novi društveni poredak baziran na sjeveru Rojave koji cvjeta usprkos tome što je sa svih strana okružen neprijateljima poput ISIS-a.
Abdullah je bila i ostala pokretačka sila u borbi za slobodu Kurda/inja – ali kao ženska supredsjedateljica sirijske stranke “Demokratski savez” izabrana uz muškog zastupnika Saliha Muslima 2010. godine, njezina posebna uloga leži u zaštiti ženskog oslobođenja.
“Znak slobodnog i demokratskog života je slobodna žena.”, izjavila je Abdullah u svom govoru pri bez-državnoj, privremenoj ambasadi ‘New World Embassy: Rojava’ u Oslu krajem studenog prošle godine. “ISIS želi reducirati žene na robinje i dijelove tijela. Mi im pokazujemo da su u krivu. Mi možemo sve.”
Eksperiment u Rojavi nije nalik ni jednom drugom. Koalicija lokalnih Asiraca/kinja, Arapa/kinja i Kurda/inja stvorila je malo društvo vođeno principima komunalne ekonomije, sklada s okolišem i samouprave. Također je taško shvatiti koliko je zapravo, stavljanjem emancipacije žena u prvi plan sociopolitičke agende, kurdska administracija radikalno preokrenula postojeće državne strukture u Siriji.
Žene u Rojavi jednake su muškarcima u pogledu zakona o vlasništvu, prisilni i maloljetnički brakovi su zabranjeni, ženske i etničke kvote osiguravaju prisustvo spomenutih skupina na svim političkim razinama – i naravno, ženske oružane snage, poznate kao YPJ, odigrale su ključnu ulogu u oslobođenju gradova kao što su Kobani i Manbij.
Ono što Kurdi/nje većinom žele, unatoč sukobima i ekstremnom neodobravanju susjedne im Turske, je ‘bez-državna demokracija’ – ideja da u federaliziranoj Siriji njihova autonomija može biti održiva na lokalnoj razini, s fokusom na raspodjelu moći ‘odozdo prema gore’ s vrlo malo državnih interferencija.
“Ovo je treći način” izjavila je Abdullah za ‘The Independent’ komentirajući sjednice ‘New World Embassy-ja’. “Bili smo toliko zauzeti poslom i slanjem zastupnika širom svijeta kako bi informirali druge, da je ovo prvi put u mnogo godina da se mnogi od nas nalaze u istoj prostoriji.”
Delegate je okupio danski umjetnik Jonas Staal kao dio projekta pod nazivom ‘New World Summit’. Projektom se nastoje “stvoriti mjesta okupljanja koja predstavljaju novi svijet i nastajanje novog demokratskog ideala.”
Svi marginalizirani pokreti za neovisnost koji se nalaze na crnoj listi, poput onih u Rojavi, Somalilandu, Kataloniji te Azawadskog pokreta u Maliju, pozvani su da sudjeluju u ‘New World Summit-u’ kako bi se raspravilo o tome što ‘bez-državna demokracija’ predstavlja u teoriji i praksi.
Tokom vikenda, oko 1000 promatrača, demokratskih aktivistkinja, političara i novinarki nahrupilo je u gradsku vijećnicu u Oslu, dom Nobelove nagrade, kako bi posvjedočili Staalovoj privremenoj ambasadi Rojave – kružnoj konstrukciji dizajniranoj na način koji odražava otvorenost i dinamiku novog svijeta koji Kurdi/nje nastoje stvoriti.
Prevladavajući konsenzus na političkoj ljevici jest da trenutne globalne demokratske krize – nesposobnost EU da se nosi s izbjegličkom krizom, porast popularnosti desnice diljem Europe i SAD-a – odražavaju neučinkovitost modela implementiranih nakon Drugog svjetskog rata, kaže Staal. Njegov rad dizajniran je da otvori prostor ideji da su i drugačiji demokratski politički modeli također mogući.
“Suvremena parlamentarna demokracija po sebi nije više od stoljeća stara. U tom smislu, ne vjerujem u stabilnost ičega. Naše političke, ekonomske i ekološke krize dovele su nas do raskrižja.” Nastavlja Staal. “Dakle, moramo se zapitati: kakvu politiku istinski želimo? Više nije dovoljno braniti ono što imamo, moramo krenuti naprijed.”
Rat protiv terorizma, tvrdi Staal i njegovi/e kolege/ice, postao je najveća prijetnja demokraciji 21. stoljeća. “Rojava je demokracija s osvetom,” kaže Staal. “U ovoj je regiji zabilježena povijest vlada i državnih ustroja koji ostavljaju vrlo malo mjesta samoupravi. Sada nam Kurdi/nje i njihovi/e saveznici/e govore kako bi istinska demokracija trebala izgledati.”
Čini se nezamislivim – “dok se ne sjetite da je i moderni europski kontinent – od Francuske do Ruske revolucije – također proizašao iz revolucionarnih okolnosti.” dodaje Staal.
Pružanjem učinkovitog otpora ISIS-u, Kurdi/nje su potpuno promijenili/e tok rata u Siriji te također igraju ključnu ulogu u budućnosti svoje zemlje i odlučivanju o budućnosti predsjednika Bashara al-Assada.
Usprkos tome, administracija Rojave isključena je iz svih mirovnih pregovora na zahtjev sunitskih pobunjeničkih skupina. Ovaj eksperiment također je suočen s novonastalim iskazivanjem netrpeljivosti od strane Turske – YPG je nedavno izjavio da je vojna baza blizu Kobanija napadnuta od strane turske artiljerije – te više ne može sa sigurnošću računati na podršku SAD nakon pobjede Donalda Trumpa na izborima i potencijalne suradnje SAD-a i Assada u borbi protiv ISIS-a.
Abdullah, ipak, prema budućnosti ‘Rojava eksperimenta’ zauzima stoički stav.
“Naša je glavna odgovornost zaštititi naše sestre, zaštititi sve žene. Zato naša revolucija funkcionira, zato nam se pridružuju Arapkinje i Jazidkinje. Ne možete imati istinsku promjenu bez da u njezinom središtu budu žene.” dodaje Abdullah.
Kurdinje se, naravno, doslovno bore za svoja prava – bore se s Assadovim snagama i savezničkim militantima, snagama koje podržava Turska te ISIS-om. Osnivanje YPJ-a, to jest ženskih obrambenih jedinica, fascinantan je razvoj događaja u regiji gdje su ženska prava veoma suzbijena. “Ljudi misle da je ovaj pokret niknuo niotkud.” izjavila je Abdullahina kolegica Sinem Mohammed, koja u Europi zastupa interese stranke. “Ali mi na ovome radimo proteklih 20 godina. Za neke od nas to je cijeli život.”
Timelapse New World Embassy: Rojava from New World Summit on Vimeo.
Osnivanje YPJ-a popraćeno je bujicom senzacionalističkih, seksističkih medijskih izvještaja o ‘opakim’ ženama koje se bore protiv ISIS-a: O smrti 22-godišnje borkinje u kolovozu prošle godine govorilo se kao o pogibelji ‘kurdske Angeline Jolie’ samo zbog njezinog izgleda.
Nekoliko suborkinja Asie Ramazan Antar također je poginulo u eksploziji iste auto-bombe u blizini Manbija, ali njihove smrti nije ni spomenula većina medija. Mnogi su kurdski izvori to vrlo brzo primijetili. “Ovaj narativ nije bio naša ideja. Voljela bih da nad time imamo veću kontrolu,” razmišlja Abdullah. “Kažu da se radi o propagandi, da bismo trebali/e spojiti muške i ženske jedinice. Ali one su odvojene s razlogom. YPJ postoji jer žene trebaju vlastitu autonomiju kako bi mogle pokazati za što su sve same sposobne.”
Takva simbolika potrebna je ovoj državi u povojima. Zastave desetaka borbenih jedinica – uglavnom žute, zelene i crvene boje, s raznim varijantama zvijezda, zviježđa i lovorovih vijenaca – činile su zidove ovog privremenog veleposlanstva u Oslu te će biti ukomponirane u stvarnu zgradu pri njezinoj inauguraciji ovog proljeća.
Postoje dokazi da su kurdski vizionarski i odvažni ideali pustili korijenje drugdje. U proteklih nekoliko mjeseci, stotine Jazidkinja i Arapkinja, koje su Kurdinje oslobodile od ISIS-a, uzele su oružje u ruke i trenirale s YPJ-em kako bi se obranile. “Ponosna sam što sam se priključila [borbi], pogotovo nakon što sam se susrela s mnogo opresije u privatnom životu. Biti članicom ovih snaga daje mi priliku da zaštitim druge žene u svom društvu i borim se za njihova prava,” izjavila je jedna od novo pridošlih arapskih borkinja u Manbiju.
No, budućnost Abdullahinih ženskih borbenih jedinica sve je samo ne izvjesna. Na ‘New World Summit-u’ službeno stranačko ozračje bilo je ono neporecivog optimizma u pogledu smatranja da će kada – ne ako – Assad ponovo preuzme kontrolu nad zemljom, u znak priznanja za uspješnu borbu protiv ISIS-a njihova autonomna de facto država biti priznata unutar federalne Sirije te će ostati prepuštena sebi samoj.
Postoje dokazi koji nalažu da usprkos protestiranju glede svog ‘drugorazrednog građanskog statusa’ pod uzastopnim damašćanskim vladama, Kurdi/nje nisu imuni/e na odmak od ideologije i sagledavanje realne situacije ukoliko se za to ukaže potreba: YPG-ovi borci u Alepu posljednjih su mjeseci surađivali s vladinim trupama i šijitskim militantima kako bi zaposjeli grad.
Kao što je uvijek slučaj u sirijskom nepredvidljivom, krvavom, građanskom ratu, slijed događaja najvjerojatnije neće ići u prilog Rojave. Turska predstavlja sve veću prijetnju njihovoj novo pronađenoj suverenosti te se odnosi turskog predsjednika Recepa Erdogana i ruskog vođe Vladimira Putina sa sirijskom vladom pomalo tope unatoč nedavnom atentatu na ruskog ambasadora u Turskoj.
“Ako Rojava namjerava preživjeti, svijest o onome što se namjerava postići je ključna,” zaključila je Abdullah. No, još važnije, više žena širom svijeta mora postati svjesno svoje vlastite borbe.
“Nemamo drugog izbora nego ići korak po korak. Kažete, ‘Zašto da gradimo ako su temelji nestabilni?’, ali to je fatalizam. Moramo raditi na sigurnosti i kvaliteti života gdje god stignemo.” Moja poruka je da sve žene širom svijeta moraju početi obraćati pažnju na vlastita prava. To je ono što tražim. Da razumijete sebe i poveznicu koju naš pokret ima s ženskom borbom diljem svijeta…to je ono za što se borimo.”
Prevela i prilagodila Katarina Pavičić-Ivelja
