Zakon o ravnopravnosti spolova propisuje da sve političke stranke upisane u registar političkih stranaka moraju svake četiri godine usvojiti plan djelovanja o pitanju uravnotežene zastupljenosti žena i muškaraca. Zadaća je državne pravobraniteljice za ravnopravnost spolova da prati donošenje tih planova te poštovanje načela ravnopravnosti spolova pri sastavljanju kandidacijskih lista za lokalne ili parlamentarne izbore.
Pravobraniteljica Gordana Lukač-Koritnik očekuje da lokalni izbori, koji će se održati iduće nedjelje, donesu promjenu kada je u pitanju zastupljenost žena u politici, naročito u lokalnim tijelima vlasti.
– Očekujem to, ali samo kada su u pitanju predstavnička tijela. Za izvršne položaje u jedinicama lokalne i regionalne samouprave – župane, gradonačelnike i načelnike – ovi su izbori drugačije napravljeni. Bit će neposredni i na njima će vrijediti neka druga logika. Koliko će za te položaje političke stranke kandidirati muškaraca, a koliko žena, to ne znam. No optimistična sam što se tiče predstavničkih tijela, za koja je uostalom i uvedena spomenuta kvota koja se mora postupno ispuniti do trećeg izbornog ciklusa.
Na čemu temeljite svoj optimizam?
– Čini mi se razumnim da političke stranke već sada počinju povećavati broj žena na svojim listama, jer treba dosegnuti tih zakonom propisanih 40 posto. Ako to ne počnu sada, poslije će to biti gotovo neizvedivo. Budući da Zakon o ravnopravnosti spolova to definira kao postupno povećanje, mislim da već na ovim izborima možemo očekivati veći broj žena na listama. No, napominjem, samo za predstavnička tijela.
Kako komentirate dosadašnju zastupljenost, točnije podzastupljenost žena na lokalnoj razini?
– Ono što se, jednostavno, očekuje jest da u tijelima odlučivanja na predstavničkoj razini bude onaj postotak žena koji bi predstavljao njihovu uravnoteženu zastupljenost. Ono što smo do sada imali bilo je gotovo nedemokratski. Pojedini gradovi imali su nakon prošlih lokalnih izbora, održanih 2005. godine, osam posto žena. Ako se u obzir uzmu i županije i općine, prosjek je ukupno bio oko deset posto. Pa to je ispod svake razine, s obzirom na udio žena u stanovništvu Hrvatske. Povećati taj udio jedino je što je bitno. A kako će se tko povezivati i koju će politiku voditi, to je druga stvar.
Je li, prema Vašem mišljenju, odgovornost za podzastupljenost žena u politici samo na političkim strankama? U Hrvatskoj jedino SDP ima u svom statutu uglavljenu odredbu o 40-postotnoj zastupljenosti na svojim kandidacijskim listama…
– Ja, nažalost, to ne mogu ocjenjivati niti komentirati. To više što se zakonom propisane kvote odnose na sve stranke. No mogu vam reći da je u svijetu ta praksa riješena na različite načine. U nekim zemljama stranke su imale svoje kvote koje su poštovale i to se pravilo poslije prelijevalo sa stranke na stranku. Stoga neke zemlje koje zaista imaju visoku zastupljenost žena u politici – prije svih mislim na skandinavske, gdje je gotovo postignut paritet u zastupljenosti muškaraca i žena – nikada nisu imale ni zakonske ni ustavne kvote. Druge pak zemlje rješavaju to pitanje zakonskim kvotama, a neke čak imaju te kvote i u ustavima. Ako su kod nas političari u Hrvatskom saboru donijeli zakon kojim se traži postupno povećanje kvote žena sve do 40 posto, onda naravno da očekujem da političke stranke poštuju taj zakon. Meni je, kao pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, posve svejedno kako će koja stranka to učiniti.
