Za one koji to još nisu čuli, Noć Muzeja 2015 tematski je posvećena otkrićima i izumima Nikole Tesle. U vidu te teme Centar za ženske studije, zajedno s filmskim kritičarom dr.sc. Tomislavom Šakićem, prošli četvrtak 22. siječnja, organizirao je predavanje o Zagorkinu nedovoljno hvaljenu romanu Crveni ocean.
Osim što je bila nekonvencionalna žena, a, potom, i nekonvencionalna spisateljica, Marija Jurić Zagorka nije se ustručavala okušati ni u pisanju žanra koji je tada bio u svojim najranijim stadijima. Ta politička novinarka (što su joj govorili da, kao žena, nikada ne može postati) uspijevala je živjeti od pretplate na svoj časopis (što je i danas gotovo utopija urednicima časopisa), a nosila je hlače, štap i šešir te redovito pušila cigarete (da, dobro ste shvatili, njen jedini spomenik u Tkalči je stereotipiziran i romantiziran tako da prikazuje pogrešnu sliku o njenom liku). O njenom životu ne zna se puno, ali ono što se zna govori nam o ženi iznimnog karaktera koja se nije ustručavala boriti za prava žena, djece i manjina, iako im je i sama pripadala.
Crveni ocean njezin je proto-SF roman prožet socijalnim i političkim pitanjima, a izlazio je feljtonski u Jutarnjem listu 1918. i 1919. godine. Pisan je i izdavan u vrijeme Velikog rata (Prvog svjetskog rata), oblikom SF priče popularno zvanom priča o budućem ratu (the future war story), iako je dotični rat već bio pri kraju. Zagorka je romanom obgrlila mnoge, danas arhetipske, elemente sf-a. Tu su svoje mjesto našle velike ptice-mašine koje se vertikalno podižu u zrak i prenose putnike, kočije koje voze bez konja, laserski pištolji i mnoge druge zabavne “stvarčice”. Svoje mjesto pronašli su i pronicljivi, briljantni znanstvenik Bojan (kojeg Šakić uspoređuje s Bondovim Q-om) i ubojita femme fatale te mnogi romantični i špijunski rukavci priče. I baš kad biste pomislili kako je ovo tipična priča, iznenadit će vas političko-aktivističke poruke između redaka ispisane borbom za rodnu i klasnu emancipaciju te domoljublje i želja za samostalnom hrvatskom domovinom. Iako nije nacionalnog karaktera tipičnog za Zagorku, ona se ni ovdje, usred Velikog rata te pišući za vrlo jake novine, nije odrekla ideje o hrvatskom nacionalnom identitetu. Njeno majstorstvo pisanja pokazuje se upravo u sposobnosti “proguravanja” socijalizma i patriotskih načela kroz vrijeme i mjesto u kojem je pisala i izdavala. Ipak, njenoj dovitljivosti doskočeno je 1950-ih kada je roman sređen i izdan, ali bez čitavog posljednjeg djela, upravo onog djela koji se bavi socijalizmom i revolucijom. Njen glavni lik, lik znanstvenika Bojana, osmišljen je prema liku i životu, tada vrlo popularnog, Nikole Tesle. Bojanova najveća želja bila je osmisliti oružje koje će na daljinu uništavati druga oružja i time sprječavati buduće oružane sukobe i ratove. Crveni ocean dio je sna koji je, jedne turbulentne noći na kraju romana, usnuo Bojan, a zapravo je metafora za prolivenu krv radnika i proletera na kojoj je sagrađen politički sustav moći.
Roman Crveni ocean, nikada nije u potpunosti sređen i pripremljen za izdavanje, stoga su dostupni samo njegovi feljtoni u hrpama i hrpama prastarih novinskih brojeva pohranjenih u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Sličnu sudbinu doživjela su sva njena najbolja djela, od kojih se uspjelo izboriti za uređivanje i izdavanje tek jednog – Mala revolucionarka.
Želite li saznati više o ovoj izvrsnoj i osvještenoj hrvatskoj spisateljici 19.og stoljeća jedno ovakvo predavanje iz Ciklusa predavanja o Mariji Jurić Zagorki možete poslušati svakog trećeg četvrtka u mjesecu u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke na adresi Dolac 8. Stan ima stalnu postavu, a otvoren je za posjetitelje svakog četvrtka i nedjelje od 11 do 16 sati. Uz stalnu postavu, u njemu se nalazi i knjižnica koja je otvorena javnosti svakog četvrtka od 12-18 sati.
Podržimo svi davanje povijesnog mjesta koje Marija Jurić Zagorka zaslužuje kako bismo dokazali da su hrvatske žene oduvijek jake i sposobne, a mogu se oduprijeti svim režimima i svim normama, samo ako to dovoljno jako žele.
