Povodom Europskog dana obrane novinarstva, početkom studenog je u Hrvatskom novinarskom domu održana tribina ‘Što mijenjati u medijskom zakonodavstvu da se spriječi daljnje urušavanje medija i novinarstva?’.
Novinari pred zakonom
Uvodna izlaganja održali su predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, Zdenko Duka, predsjednik Sindikata novinara Hrvatske, Anton Filić, predsjednik Udruge novinskih izdavača, Boris Trupčević, te savjetnik za medije u Ministarstvu kulture Milan Živković. Kao glavni problem Zakona o medijima navodi se njegovo ne provođenje. Kako Duka napominje, iako je Zakonom iz 2003. godine propisano da svaki medij mora objaviti statut kojim će se urediti odnosi vlasnika/ca i urednika/ca i radnika/ca, do sada je samo nekoliko tiskanih medija to napravilo (Glas Istre i Slobodna Dalmacija). Ovakav je kaos u tiskanim medijima moguć ponajviše stoga što zakonom nisu propisane sankcije za neprovođenje odredbi, ističu Duka i Filić, ali djelomice i stoga što vlast nije pokazala političku volju da ga provodi, komentirali su novinari iz publike. Osim potrebe za definiranjem sankcija kojima bi se prisililo izdavače na provođenje Zakona, u tijeku tribine opetovano se vraćalo na dva problema – status slobodnih novinara i transparentnost poslovanja tiskanih medija.
Prema Filiću, opet se radi o tome da odredba kojom se regulira status slobodnih novinara i novinarki nije sama po sebi loša, nego je došlo do njezine zlouporabe. Podsjećamo da se radi o propisu iz 2005. godine koji je omogućio poslodavcu da zaposli novinara ‘honorarca’ koji ugovorom prihvaća obaveze jednake obavezama stalno zaposlenog radnika, ali bez stjecanja prava iz Zakona o radu, i uz značajno smanjenje troškova za vlasnika medija. Ovaj propis otvorio je prostor za dodatno iskorištavanje novinara i novinarki, što je široj javnosti postalo poznato putem spora Nataše Škaričić i Slobodne Dalmacije, ali i blokiranje djelovanja Sindikata, čemu smo mogli posvjedočiti kada je prošle godine ugušen štrajk radnika Večernjeg lista.
Kriza koja je počela prije krize
Problem netransparentnog poslovanja nadovezuje se pak na pitanje financijske krize u tiskanim medijima. Kriza navedena u naslovu tribine, kaže Duka, zapravo je započela prije sadašnje ekonomske krize i nije njezina posljedica. Kriza u tiskanim medijima pokrenuta prije svega rastućom prisutnošću interneta u medijskom prostoru, a očitovala se u padu oglašavanja od 20 do 30%, u gašenju Vjesnika, Nacionala, tjednika Forum, te otpuštanju medijskih radnika. S druge strane, umjesto da, u ovakvim uvjetima, vlasnici više ulažu u jačanje proizvodnje, događa se mešetranje s profitom, komentiralo se iz publike.
U potrazi za rješenjem ove situacije, neimovno je iskrsnulo pitanje poželjnog ili dopustivog dosega državne intervencije u rad tiskanih medija. Svi navedeni prijedlozi i kritike Zakona o medijima dolaze od strane koja vjeruje da je tiskani medij javno dobro. Prema tome, kada se radi o listu u javnom vlasništvu, on mora raditi u javnom interesu. Kada se radi pak o privatnom vlasništvu, problem nije sadržaj, budući da se država se ne bi smijela miješati u njihovu uređivačku politiku. Ono što u slučaju privatnih medija predstavlja problem su radnička prava, i država bi trebala barem osigurati provođenje zakonskih odredbi, ističe novinarka Marijana Matković. Govoreći iz suprotne pozicije, Trupčević, kao predstavnik Udruge novinskih izdavača, konstatira da bi se državno uplitanje u rad tiskanih medija trebalo smanjiti. On konkretno zahtijeva da se ublaži kazneni zakon i prense zadatak sankcioniranja na samoregulativna tijela, poput Hrvatskog vijeća za medije. Tvrdi da je jedini jamac slobode medija upravo ekonomska neovinost, a zato je potreban profit.
Iako bi doista pretjerana državna intervencija u medijsku politiku mogla rezultirati stavljanjem lista u službu trenutne vladajuće stranke, kako ističe Živković, to ne znači da je jedina moguća alternativa kompletna deregulacija i prepuštanje tržišno-ekonomskoj medijskoj politici. Komercijalna evalucija sadržaja (drugim riječima: pisati ono što se najviše prodaje), nije isto što raditi u službi javnog interesa.
{slika}
Tromost države, udruga i novinara
Istaknuo je nadalje da promjena jednog zakona nije dovoljjna kako bi se ova situacija promijenila, nego raspravu o promjeni Zakona o medijima treba zamijeniti raspravom o cjelokupnoj ekonomskoj politici. Koliko god da su Živkovićeve opaske bile zanimljive, u kontekstu trenutne političke situacije pomalo su izgubile ikakvu vjerodostojnost. Na mjestu je komentar Branka Vukšića, predsjednika saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije da, kao predstavnik neoliberalne Vlade Živković govori suprotno od njihove vlastite politike. Kao drugo, smiješno je govoriti o proširivanju analize sa Zakona na cjelokupnu medijsku politiku kada država nije uspjela osigurati niti da se postojeći Zakon provede. U tom smislu, razni komentari o nedostatku političke volje sasvim su na mjestu. S druge strane, niti Hrvatsko novinarsko društvo nije se iskazalo u borbi za interese svojih članova i članica – tri puta se donosio zaključak o tome da se treba donijeti Zakon o javnim medijima, ali nikako da se provede u djelo. Što se tiče autoregulacije, njihove sankcije veoma su ograničene i u najgorem slučaju mogu izbaciti novinara/ku iz društva. Licenciranje bi osiguralo da novinarski posao izvršavaju kompetentne osobe istaknuo je Vukušić, no kada je svojevremeno podastrao taj prijedlog HND, bilo kakva reakcija je izostala. U konačnici, kako se pokazalo da država nije voljna osigurati provođenje Zakona, a i sam Zakon smanjuje novinarima radnička prava, te sve upućuje na to da sam HND djeluje presporo da bi zapravo djelovao, upitno je da li će se uopće riješiti kriza tiskanih medija, pa makar se uvele sve spomenute promjene u novi Zakon o medijima.
