Prvi ravnatelj Instituta Ruđer Bošković bio je akademik Ivan Supek koji ga je i osnovao kao Institut za znanstvena istraživanja iz područja atomske fizike, a njegov je bio i prijedlog da dobije ime po znamenitom fizičaru i astronomu iz 18. stoljeća, Dubrovčaninu Ruđeru Boškoviću. Ovaj znanstveni bastion na kojem je pokrenut prvi poslijediplomski studij Zagrebačkog sveučilišta bio je ponos nekadašnje Jugoslavije, posebno Josipa Broza Tita koji je fascinirano posjećivao laboratorije niti ne sluteći da će uoči 60. godišnjice osnutka njegova ravnateljica dr. Danica Ramljak utirati put prema partnerstvu s NATO-om. Danas se u 82 laboratorija istraživanjima u područjima teorijske i eksperimentalne fizike, fizike i kemije materijala, elektronike, fizičke kemije, organske kemije i biokemije, molekularne biologije i biomedicine te istraživanjem mora i okoliša bavi 376 doktora i 24 magistra znanosti te oko 250 znanstvenih novaka.
Iz Amerike u Hrvatsku
Prvi put od osnutka na čelu ovoga golemog i moćnog skupa mozgova je žena, dr. Danica Ramljak, s kojom smo razgovarali upravo na 112. dan njezina mandata. Rođena Sinjanka, koja je prije dolaska na čelo “Ruđera” provela 22 godine u SAD-u, proslavila se nakon što je na najprestižnijem medicinskom institutu na svijetu National Institute of Health u Bethesdi predstavila svoje znanstveno otkriće o učincima polifenola iz čokolade u sprječavanju rasta tumornih stanica dojke.
Doktorandica Veterinarskog fakulteta u Zagrebu za postdoktorski je rad dobila stipendiju (1993. – 1999.) na prestižnom Nacionalnom institutu za rak (National Cancer Institute), nakon čega postaje istraživač i predavač na Lombardijevu centru za rak i Medicinskom fakultetu Sveučlilišta Georgetown u Washingtonu. Vodila je međunarodne i nacionalne znanstvene projekte fokusirane na predkliničke modele ljudskih tumora, a od 2003. napušta aktivan laboratorijski rad i bavi se znanstvenim managementom te koordinacijom multinacionalnih projekata u SAD-u. Prije dolaska na IRB dr. Ramljak vodila je vlastitu konzultantsku kompaniju Medora Global Consultants, a za boravka u američkoj prijestolnici lobirala je za Hrvatsku te je bila i potpredsjednica tamošnje Hrvatske kuće. Uz znanstvene i menadžerske reference, u ostvarenju njezina cilja da Institut Ruđer Bošković pretvori u europski centar znanstvene izvrsnosti prepoznat kao strateški partner NATO-a, zacijelo će pridonijeti i iskustvo iz izbornog stožera predsjedničke kampanje za Hillary Clinton.
“Mi smo najuspješniji u Hrvatskoj, ali to još nije dovoljno”, kaže ravnateljica dr. Ramljak o institutu koji vodi. “Hrvatska u ovom trenutku izdvaja oko 1 posto BDP-a za znanost, a trebala bi minimalno 3 posto. Zemlje Europske unije, SAD i Japan teže prema 3 posto, a Finska, koja prednjači u području znanosti i inovacije u Europi, investira 3,7 posto. Svaka zemlja koja želi postati društvo znanja, kako često čujemo u političkim izvještajima, trebala bi itekako strateškom odrednicom povećati izdvajanja u znanost i inovacije. Pri tome, strateški je važno ulagati u bazna istraživanja, jer bez njih nema dobrih primijenjenih istraživanja u suradnji s gospodarstvom. Institut Ruđer Bošković najbolji je bazni znanstveni prirodoslovni institut u Hrvatskoj. Od gotovo 900 zaposlenih 550 su doktori i magistri, a njih 60 posto mlađi su od 40 godina, što znači da raspolažemo vrhunskim intelektualnim kapitalom u najboljoj životnoj dobi. Ako u njih pravilno uložite, možete napraviti čudo”, inspirirano nam objašnjava ravnateljica.
Investiranje u znanost
Obećavajući takvo čudo, usmjerila je svoje napore u svijet. Zajednički su projekti već dogovoreni sa slovenskim Institutom Jožef Štefan, priprema se posjet izraelskom Weizmann Instituteu, planira predstavništvo “Ruđera” u Bruxellesu, radi se strategija za promociju u europskoj i svjetskoj znanstvenoj te gospodarskoj zajednici. Na brojne hrvatske znanstvenike u dijspori dr. Ramljak računa i kroz osnivanje posebnih fondacija za financijsku potporu Institutu u SAD-u, Kanadi, Njemačkoj i Australiji. Sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem dogovorila je osnivanje vrtića za djecu zaposlenika Instituta i uređenje parka. “Nemamo dovoljno istraživača iz Europe i svijeta koji bi došli na Ruđer i radili ovdje, osim ako nisu nekomu muž ili žena. Trebamo postati atraktivni i omogućiti onima koji nam dođu izvana ili našima koji se vraćaju dovoljno novaca za izvrsnu opremu, prostor, nova i kvalitetna istraživanja. U ovaj je institut dosada ulagano u projekte, opremu i znanstvene novake, ali otkako je hrvatska država nije napravljena niti jedna jedina zgrada. Zbog toga već šest mjeseci stoji istraživanje jednoga mladog znanstvenika koji se nakon 11 godina rada u top-institucijama vratio iz Amerike u Hrvatsku kako bi ovdje pokrenuo svoj program. Ovdje može raditi briljantnu znanost, dobio je čak i dva projekta – jedan iz Nacionalne zaklade za znanost u vrijednosti 700.000 kn te drugi preko Unity through Knowledge kredit Svjetske banke u vrijednosti do 200.000 eura – no sve to stoji jer nema prostora koji mu mogu dati za laboratorij, nema novca za gradnju nove zgrade i ja sad moram drugima otimati prostor da bih tom čovjeku omogućila da se razvija. To nisu istraživanja koja možete raditi za kompjutorom i papirom, nego moramo imati laboratorij i ono što se u svijetu naziva start-up paketom koji omogućava da taj čovjek krene. Smatram da je potrebno da se na ovom pitanju donese strateška odluka Vlade i Sabora. Barack Obama je u trenutku krize podigao investicije u znanost, izišao pred Američku akademiju znanosti i poslao poruku da jedino znanost i inovacije mogu pokrenuti gospodarstvo. Ja nisam uopće čula da o tome netko raspravlja kod nas”, nezadovoljna je.
NATO prilika
Usprkos recesiji, hrvatska Vlada nije smanjivala sredstva namijenjena “Ruđeru”. Iz Ministarstva znanosti za plaće i hladni pogon dobili su oko 103 miljuna kuna, a 16 milijuna kuna su prihodi Instituta iz ugovora s gospodarstvom te donacije poput 240.000 kuna od norveške vlade. Nacionalna zaklada je znanstvenicima za njihove projekte uplatila pola milijuna kuna, još 3,5 milijuna donijeli su europski projekti.
“To nije niti izdaleka dovoljno. Uspješni instituti u svijetu prihoduju svojim projektima još 30 do 50 posto na proračun, dakle mi bismo trebali udvostručiti tu svotu. Nekoliko je načina na koji to želim postići, prije svega povećanjem broja kvalitetnih aplikacija na europske fondove, broja projekata koji radimo za NATO. Dosada smo ih imali nekoliko, tri su još aktivna i već smo kupili dosta kvalitetne opreme. NATO ima svoj regularni natječaj gdje se možemo natjecati svojim projektima, i o tome smo u više navrata imali sastanke, no ja bih htjela i politički i znanstveno izlobirati, tako da Institut bude od strateškog interesa za NATO te da savez sudjeluje u izgradnji dijelova Instituta kako je to urađeno, primjerice, u Italiji. Mi se ne možemo nositi na svim razinama s konkurentskim institutima, ali NATO jako dobro prepoznaje da nisu sve članice na jednakom ekonomskom nivo i baš zato sam sigurna da će biti prepoznata činjenica da se treba uložiti u ove prostore”, navodi dr. Ramljak.
Novi vjetar
Osim na NATO nova ravnateljica računa kako će “Ruđer Bošković” u budućnosti ostvarivati prihode od transfera znanja i tehnologije u poduzetničke projekte, bilo putem suradnje s tvrtkama iz zemlje i inozemstva, bilo komercijalnim razvijanjem vlastitih patenata zbog čega je još 2006. godine osnovana tvrtka kći “Ruđer Inovacije”. Ta je kompanija financirana od Svjetske banke s ukupno 6 milijuna eura s istekom sljedećih 18 mjeseci.
Kreditom Svjetske banke daju istraživaču početna sredstva za osnivanje tvrtke koja će razvijati njegovu inovaciju, a ako to ne želi, tada se nakon prijave i licenciranja patent prodaje. U oba slučaja znanstvenik i Institut Ruđer Bošković dijele dobit u jednakom omjeru. Dosada su osnovane tri takve spin-off tvrtke: Ruđer Medikol se bavi genetskim testiranjem nasljednog karcinoma, Initium Futuri inovativnim ICT tehnologijama, a Ruđer Medikol uložio je u nabavu ciklotrona za razvoj i proizvodnju radionuklida.
“U proteklih šest desetljeća znanstvenici s “Ruđera” stekli su puno patenata. Međutim, niti država niti Institut nisu vodili računa o intelektualnom vlasništvu, a takav je problem i drugih zemalja istočne Europe. Našla sam puno naših znanstvenika koji su sami, bez znanja Instituta, prijavljivali patente u inozemstvu i crpe iz toga prihode. Sada imamo povjerenstva koja prate inovativnost”, zaključuje ravnateljica čiji je dolazak proljetos izazvao mnoge prijepore i rasprave iza političkih kulisa, ali nakon prvih stotinu dana i protivnici i zagovornici moraju se složiti barem oko jednoga – njezinim dolaskom Institutom je zapuhao neki sasvim novi vjetar. Možda je upravo taj vjetar najbolja rođendanska čestitka za 60. godina Instituta.
