Vijeće za pravosuđe i unutarnje poslove Europske Unije (Justice and Home Affairs Council of European Union) prije mjesec dana donijelo je dokument sa zaključcima o borbi i prevenciji svih oblika nasilja nad ženama, uključujući i žensko obrezivanje.
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), žensko obrezivanje podrazumijeva radnje koje obuhvaćaju potpuno ili djelomično uklanjanje vanjskih dijelova ženskih genitalija ili bilo koje druge ozljede nanesene ženskim genitalijama iz nemedicinskih razloga. Žensko obrezivanje (Female Genital Mutilation) najviše se prakticira u 28 zemalja sub-saharske i sjeveroistočne Afrike, u nekim zemljama Bliskog Istoka i Azije te imigrantskim skupinama diljem svijeta. Najčešće se obrezuju iz religijskih razloga ili kao obred prijelaza iz djevojčice u ženu.
Žensko obrezivanje (FGM) može se izvoditi na četiri načina, a najčešće uključuje rezanje klitorisa. Rezanje se obavlja bilo čime. Komadom stakla, žiletom, hrđavim nožem, tupim predmetima, bilo čime što je pri ruci, a u potpuno nehigijenskim uvjetima bez ikakve anestezije. Prema UNICEF-ovim podacima, obrezuju se djevojčice do pete godina života u pola navedenih područja, dok u drugoj polovici djevojčice između pete i četrnaeste godine.
Iako je popularno uvjerenje da se takve grozne stvari događaju samo manje sretnim ženama trećeg svijeta, broj afričkih izbjeglica, kao i kultura i tradicija koju su sa sobom donijeli, pokazuje porast problema ženskog obrezivanja i u Europi. Iako sama praksa nije toliko učestala na našem kontinentu, broj žena koje bježe od takve sudbine svakim je danom sve veći, te kao takav postaje europski problem.
Amnesty International smatra da se svakoga dana u svijetu obreže oko 8 000 žena. To je 2 920 000 žena godišnje, što je više od polovice stanovništva Hrvatske. Kada usporedimo, to znači da svaka ženska osoba koja se nalazi u vašoj okolini biva podvrgnuta sakaćenju genitalija. Drage žene, to uključuje vas same. Uključuje i vaše partnerice, dragi muškarci, vaše prijateljice, vaše majke…
“Žensko obrezivanje nema nikakve pozitivne učinke na zdravlje žena, koliko nam je poznato”, ističe Svjetska zdravstvena organizacija. “Štoviše, poznato je da na mnogo načina šteti djevojčicama i ženama. Prvo i najvažnije, bolno je i traumatično. Uklanjanje i oštećivanje zdravog, normalnog genitalnog tkiva ometa prirodno funkcioniranje tijela i uzrokuje nekoliko trenutnih i dugoročnih zdravstvenih problema. Primjerice, bebe obrezanih žena pate od veće stope neonatalne smrti u usporedbi s bebama neobreznih žena. (…) 25 posto novorođenčadi (obrezanih žena) rođeno je s niskom kilažom ili ozbiljnim infekcijama, od kojih se oboje povezuje s povećanim rizikom perinatalne smrti.”
Amnesty International Irska je 2009. godine, u suradnji s Human Dignity Foundation (Fond za ljudsko dostojanstvo), pokrenuo kampanju END FGM (Zaustavi žensko obrezivanje). Kampanja je pokrenuta Deklaracijom namjere (Declaration of Intent) kojom je Amnesty pozvao kandidate za članove Europskog parlamenta da potpišu i pridruže se borbi.
“Europska Unija osnovana je na načelima poštovanja fundamentalnih prava, uključujući prava djece i ravnopravnosti žena i muškaraca, od kojih su svi sveto čuvani u Povelji fundamentalnih prava (Charter of Fundamental Rights). Kao branitelj ljudskih prava, kao zaštitnik i utemeljitelj Povelje fundamentalnih prava, Europski parlament mora ispuniti preuzete obveze i odigrati glavnu ulogu u ovoj inicijativi, kako bi okončali žensko obrezivanje (FGM) u Europi”, stoji u Deklaraciji namjere.
Deklaraciju se potpisalo 150 kandidata/kinja, a u ime Republike Hrvatske potpisala ju je Biljana Borzan.
Žensko obrezivanje problem je ukorijenjen duboko u tradiciji, kulturi i praksi navedenih područja. Oni doista vjeruju da je obrezivanje dobro za žene i smatraju ga potpuno normalnim. Razlozi variraju od lažnih mitova o klitorisu (npr. da će on nastaviti rasti i oštetiti dijete u majčinoj utrobi), preko standarda da žensko spolovilo mora biti ravno, rigidno i suho do vjerovanja da su neobrezane žene preseksualizirane i djetinjaste. Prema UNICEF-u, najčešće citirani razlog jest “zato što je to društveno prihvatiljivo”.
Ovako duboko ukorijenjena rodno-spolna diskriminacija i zakidanje za ljudska prava ne može biti riješena preko noći niti može biti riješena silom. Jedini način da se zaštiti 30 milijuna žena, koje su u narednih deset godina u opasnosti da budu rezane, jest edukacija i postupno gašenje takvih praksi.
Vijeće EU shvatilo je problem svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama, uključujući žensko obrezivanje, vrlo ozbiljno. Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (tzv. Istambulska konvencija) otvorena je za potpisivanje 11. svibnja 2011. godine. Među zemljama potpisnicama je i Hrvatska, iako je konvencija u potpunosti ratificirana tek u Turskoj.
Tri godine kasnije, EU poduzela je nove korake. Osim što je prevenciju i borbu protiv svih oblika nasilja nad ženama dovela na novi nivo, također je u obzir uzela i problem ženskog obrezivanja.
Na nedavnom sastanku, Vijeće za pravosuđe i unutarnje poslove Europske unije navelo je “da je rodno utemeljeno nasilje protiv žena ono nasilje koje je usmjereno protiv žene zato što je žena (…); ono predstavlja proboj osnovnih prava na život, slobodu, sigurnost, dostojanstvo, jednakost među ženama i muškarcima, ne-diskriminaciju te fizički i mentalni integritet te ženama i djevojčicama sprječava njihovo potpuno uživanje ljudskih prava i, u ovom kontekstu, seksualnog i reproduktivnog zdravlja”.
Također je potvrdilo da je nasilje nad ženama ukorijenjeno u povijesnoj i strukturalnoj nejednakosti u odnosima moći između žena i muškaraca. Osim što takav oblik diskriminacije pogađa trenutne žrtve, ono također ima i dalekosežne posljedice, posebice za njihovu djecu, a posljedično i na cijelo društvo.
Ono što je posebice bitno za zaključke ovog sastanka jest način na koji je pristupljeno rješavanju problema. Vijeće se ponijelo izrazito odgovorno i zrelo kada je prepoznalo i naglasilo da korijen problema leži u kolektivnom moralnom kompasu društva, da je korijen u svima nama pojedinačno jer svi pojedinačno tvorimo kolektivno.
Jedan od načina borbe je istrebljenje stereotipa koji se asociraju s riječi “žena” i “žene”. Vijeće potvrđuje da su rodni stereotipi ono što može dovesti do nasilja nad ženama i djevojčicama. Primjerice, jedan od čestih stereotipa našeg hrvatskog društva jest da oskudno i/ili provokativno odjevena žena ili djevojčica traži da je se siluje. Tako oblikovan stereotip polazi od pretpostavke da svaki muškarac ima pravo na tijelo žene/a i mora mu imati pristup kad god poželi, dok žena/e ovdje postaje objekt. U vidu takvog pristupa, Vijeće je posebice naglasilo bitnu ulogu i odgovornost muškaraca i dječaka koji svojim stavom, mišljenjem i djelima trebaju pridonijeti borbi za potpunu eliminaciju svih oblika nasilja nad ženama. Kao jedan od načina borbe, Vijeće je pozvalo na razvoj i jačanje mehanizama samokontrole kako bi portretiralo ujednačenu i nestereotipnu sliku žena.
Iako je potpuna ravnoteža u rodno-spolnim odnosima moći daleko od postizanja, lijepo je znati da institucije rade na problemu, i to na odgovarajući način. Međutim, sam angažman institucija nikada nije dovoljan. Kako nam oni svojim primjerom pokazuju da se na problemu hoće i mora raditi, svatko od nas treba slijediti te stope. Lakši način na koji se možemo priključiti ukidanju rodno-spolnog rata jest volonterski ili aktivistički rad, samostalno ili pod okriljem raznih udruga i institucija. Najteži način na koji, ne samo da možemo, već i moramo doprinijeti okončavanju ovog tisućljetnog rata, jest promjena vlastitog stava, mišljenja i djelovanja spram svih oblika nasilja i diskriminacije nad ženama i djevojčicama, ali i samih žena i djevojčica. Trebamo, jednom za svagda, individualno shvatiti da su žene i djevojčice živa bića koja imaju svoju volju, svoje želje, svoju nadu i snove, te, prije svega, pravo na osobne slobode i izbore. Ali, dokle god tvrdoglavo odbijamo prihvatiti te činjenice, individualno ili kao narod, možemo biti sigurni samo u jednu činjenicu: tisućljetni rodno-spolni rat će i dalje bjesniti te, kao i svaki rat, sijati sjeme uništenja, razdora, patnje i nesreće. A to sjeme, koje svojim mišljenjem i djelovanjem sadimo duboko u svoje društvo, jest točno ono nasljeđe koje ostavljamo svojoj djeci. Moramo shvatiti da ni jedno djelovanje ili mišljenje ne ostaje bez posljedica. A te posljedice će živjeti naši potomci.
{slika}Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012 te sufinancira Ured za udruge Vlade RH. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije niti Ureda za udruge Vlade RH.
