Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke na zagrebačkom Dolcu mjesto je u kojom se u periodu od 1. do 3. ožujka obilježava 140-ta obljetnica rođenja novinarke i najčitanije hrvatske književnice. Uvodni razgovor o filmu “Zagorka” vodile su redateljica Biljana Čakić Veselič i izvršna direktorica Centra za ženske studije Rada Borić. Dotakle su se detalja o razvoju događaja tijekom snimanja, te svim prisutnima dale priliku da odgledaju i sam dokumentarni film.
Zagorka je još od ranih dana bila dio Biljaninog života, bilo je samo pitanje vremena kada će odlučiti uzeti knjigu koja je godinama stajala na polici i početi dokumentirati detalje njezinog života. Počeci pokušaja snimanja “Zagorke” bili su puni nekih neobjašnjivih događaja koji su se nizali jedan za drugim. Nekoliko suradnika s kojima je dogovarano snimanje filma ubrzo je preminulo, tako da je prošlo tri – četiri godine od prvog pokušaja koji je urodio plodom. Jedan dan ušla je u vlak koji je vozio iz Zagreba za Vinkovce, upoznala je Radu i stvari su se počele razvijati.
“Zagorku su jako iskorištavali kroz život i činilo mi se kao da njezin duh ne dozvoljava da se ponovno iskoristi”– navodi redateljica osvrćući se na čudnu zbrku koja se stvorila oko Zagorke tijekom snimanja, što ju ipak nije omelo da nastavi putem kojim je krenula. Otišla je na Zagorkin grob, zapalila svijeću i zahvalila joj se na utjecaju na njezin život kao umjetnice.
Biljana danas studira za psihoterapeuta i osjeća se počašćenom za sve u što ju je Zagorka uputila i što je naučila kroz istraživanje o njoj. Film je završen 2007. godine. Kratak i populistički, ali s pečatom na ono najvažnije: Zagorkino djetinjstvo i odnos prema njoj kao ženi.
Da ima priliku danas ponovno snimati Zagorku redateljica naglašava kako ne bi ušla u taj projekt bez dovoljno sredstava, jer je zbog nedovoljno novaca film imao puno tehničkih nedostaka i tako ostao nedostupan za šire gledateljstvo i mogućnost odlaska na festivale. Većina scena nije mogla biti dokumentirana nego igrana, a glumci su radili besplatno. “Odjenuti 62 glumca i statiste, raditi uz pomoć prijatelja kad je TV otkazao rasvjetu i sve ostalo, bilo je jako teško”– prisjeća se redateljica. Ali čini se kako je upravo taj spoj dokumentarno- igranog nastao iz neimaštine, filmu dao nešto stvarnije i realističnije. Ima vrijednost takav kakav jest.
O životu Marije Jurić Zagorke možda znamo mnogo, ali još uvijek nedovoljno. Postoji još toliko detalja koji se trebaju istražiti, oživjeti i sačuvati u spomen na jednu od najvažnijih ličnosti hrvatske književnosti. “Ja se nadam da će ljudi snimati film o Zagorki, o njezinom književnom radu. Da će netko detaljnije napraviti film o njoj. To mi je želja.” – misao je kojom je redateljica Biljana Čakić Veselić završila razgovor i kojoj se vjerujem, pridružuju svi/e poklonici/e lika i djela Marije Jurić Zagorke.
