Iran uporno ugnjetava LGBT populaciju, koja je izložena strašnim kaznama, maltretiranju i riziku od samoubojstva. Zaključak je to prvog cjelovitog izvješća o iranskoj LGBT zajednici, koja živi pod stalnom represijom društva i države.
Neki od njih su progonjeni, neki su bili prisiljeni napustiti zemlju, a neki su čak osuđeni na smrt.
Studiju je napravila neprofitna britanska organizacija Small Media, nakon što su obavljeni razgovori sa stotinama iranskih lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba.
“Vođe Islamske Republike Iran u potpunosti su svjesne da ispod nabora fundamentalizma, iako tajna, ipak postoji LGBT zajednica. Ali, figurativno rečeno, iranska vlada čini sve kako bi tu zajednicu pomela pod gusto tkani perzijski tepih“, navodi se u izvješću.
Još 2007. godine u govoru na njujorškom sveučilištu Columbia, iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad kazao je da u njegovoj zemlji nema gejeva kao u Americi: “Mi u Iranu nemamo taj fenomen. Ne znam tko vam je rekao da ga imamo.”
Homoseksualnost je kažnjiva smrću prema fatvama (izjavama koje u islamu imaju težinu zakona) koje je izdala većina vjerskih vođa u Iranu. Muškarac za kojeg se posumnja da je imao pasivnu ulogu u seksualnom odnosu s drugim muškarcem može biti osuđen na smrtnu kaznu, a onaj za kojeg se utvrdi da mu je uloga bila aktivna dobit će 100 udaraca bičem. Bičevanje je kazna i za žene koje su bile u lezbijskom odnosu (mosahegheh). Međutim, ako žena četiri puta ima spolni odnos s drugom ženom, može biti kažnjena smrću.
Stravična vijest stigla je u rujnu prošle godine iz Ahvaza, glavnoga grada provincije Khuzestan. Trojica muškaraca pogubljeni su nakon što su proglašena krivima za optužbe vezane uz homoseksualnost. Prošloga tjedna u dvije druge provincije, prema nepotvrđenim izvješćima, četvorica muškaraca osuđena su na smrt. Iranski psiholozi i psihijatri homoseksualnost i dalje vide kao mentalnu bolest i za nju propisuju lijekove.
Gejevi ne mogu služiti vojsku, jer ih se smatra psihički bolesnima. Nakon te dijagnoze, ne mogu se ni zaposliti.
