Početkom tjedna održalo se predavanje Lare Mitraković, u organizaciji portala Voxfeminae.net. Predavačica je izložila nalaze tematske analize 19 brojeva časopisa Erotika koji je izlazio od 1984. do 1992. godine. Radi se o sukusu njenog diplomskog rada. Raspravljalo se na koje je načine Erotika pisala o ženama i kako ih je prikazivala. Je li pridonijela oslobođenju ili je perpetuirala stereotipe?
Erotika: dominacija teksta nad slikom
Mitraković je na samom početku dala uvid u vremenski okvir u kojem je Erotika izlazila. Naime, taj je period obilježila hladnoratovska i gospodarska kriza, inflacija, ali i raspad Jugoslavije. Bio je to i period u kojem je u uzletu bio procvat popularne kulture te je utjecaj zapada u Jugoslaviji jačao. Tako se 80ih godina u bivšoj državi pojavljuju otvoreno erotski sadržaji koji dominiraju u tiskovinama (časopisi Čik, Start i Erotika). Oni su sadržavali provokativne fotografije, ali u granicama cenzure. Barem do kraja 80ih, nakon čega se sve moglo prikazivati bez cenzure. Ipak, ti su sadržaji – uz erotske slike – sadržavali i mnoštvo teksta. Štoviše, tekst je dominirao nad slikom.
„Radilo se o kombinaciji istraživačkog novinarstva i političkih tekstova s erotikom“, kazala je Mitraković.
Za Erotiku na početku ne piše velik broj autorica. No, kako su se bližile 90e godine, povećavao se broj žena koje su pisale novinske članke. Otvarale su se feminističke teme, a povećavao se i broj autorica erotskih priča.
Velika tiraža Erotike omogućila je otvorenije pisanje o brojnim temama
Među člancima je bilo feminističkih tekstova, edukativnih (samopregled dojke, spolne bolesti i sl.), partijskih tekstova, ali i onih koji su kritizirali partiju. Erotika, čiji je jedan od opisa bio „Socrealistička slastičarnica za umorne radnike i činovnike“, je imala veliku tiražu. Upravo zato u razdoblju krize i inflacije (preživljavalo se na račun zabavnih sadržaja), smatra Mitraković, mogla je pisati otvorenije o brojnim temama i manje je podlijegala cenzuri. Rekordnu prodaju dosegnula je krajem 1987. godine kada je prodana u gotovo 400 000 primjeraka. Očekivano, Erotika je bila izložena i kritikama. Postojale su bojazni da se zapadna propaganda/neprijateljske ideje uvoze u Jugoslaviju, da se potiskuje prava književnost, kao i da je riječ o konzumerizmu. S druge strane, zagovornici/e takvog sadržaja smatrali/e su da ona oslobađa seksualnost i demistificira je.
Prije nalaza same analize kojom se nastojalo potvrditi/opovrgnuti neka od navedenih mišljenja, Mitraković se osvrnula na feminističke stavove o pornografiji, bazirajući se na podjeli Wendy McElroy. Prema njoj, postoje tri kategorije: antipornografske, liberalne i propornografske feministkinje. Mitraković je naglasila da su, prema njenom mišljenju, istaknute feministkinje tog doba pripadale liberalnim feministkinjama. Prema gore navedenoj podjeli, one podupiru pravo na pobačaj, u toku su s pornografijom, ali su u velikom dijelu prihvatile i ideološke stavove antipornografskih feministkinja. Tako su se one, iako su kritizirale pornografiju i objektivizaciju žena, suprotstavljale moralnoj panici crkve, kao i cenzuri tog sadržaja.
Negativni vs. pozitivni prikazi žena u Erotici
Kroz analizu 19 brojeva časopisa Erotika, predavačica je željela ukazati na negativne prikaze žena u toj reviji, ali i pozitivne prikaze. Analizirala je novinske članke, ali i erotske priče koje su izlazile u časopisu.
Kao negativno navodi prikaze žena kao pasivnog objekta muške žudnje, stereotipne prikaze „dobre i loše žene“, kao i erotske priče u kojima muškarci dominiraju nad ženama. Neki od citata koji prikazuju ženu u tim kategorijama su:
„Dobra dojilja uvijek je bila na cijeni, a ne zna se koji muž nije kušao malo mlijeka sa sise svoje žene, ako ništa da se vrati u vrijeme kada je bio dojenče. Ženska s velikim dojkama ionako će u šatrovačkom biti nazvana ‘gradsko mljekarstvo’, što je prije kompliment nego podcjenjivanje…“
„Najprije je uzbudila žutu štampu nagađanjima je li trudna, je li pokušala samoubojstvo ili je kokainoman, jer se našla u poznatoj bolnici s bolovima u trbuhu. Utvrdilo se da boluje od upale jajnika, a to se najlakše dobiva prehladom od učestale šev… ovaj, druženja s momcima.“
U pozitivnom prikazu stvara se koncept „nove žene“. Ona je snažna, emancipirana, uspješna, privlačna, inteligentna i samostalna. Uz to, promiče se seksualna sloboda, kritizira se patrijarhalno društvo i konzervativne norme, a erotske priče prikazuju ravnopravnije odnose. To je vidljivo u sljedećem sadržaju:
„Žene sada razmišljaju o društvu mnogo neovisnije nego prije. Krivnju za svoje nezadovoljstvo ne traže više samo u sebi: oh bože, što je to samnom, trebala bih ići psihijatru! Sada razmišljaju ovako: možda sam izabrala krivog muškarca! I kako većina žena upravo tako mislim, možemo zaključiti da s muškarcima nešto nije kako treba.“
„Žene su u mnogim poslovima uspješnije od muškaraca, tako da i ja u ovoj direktorskoj fotelji nemam nikakvih problema, mada sam jedina direktorica većih kino-poduzeća u zemlji. A što se tiče ovih radnih zadaća što ste spomenuli, ne znam zašto bi žene drugačije gledale na te stvari. Pa mi i u porno-filmovima igramo zapažene uloge.“
„Znaš… dok se ševim ne mislim ni tko sam ni kako živim. Ono – potpuno se isključim… Zaboravim da ćale pije, i da neću imati svoju sobu, da Barbiku nikad nitko neće poslati na operaciju u inostranstvo… Samo tih nekoliko trenutaka sam stvarno slobodna.“
Zaključno, autorica analize smatra da je u Erotici žena u gotovo podjednakoj mjeri prikazivana i kroz negativni i kroz pozitivan prikaz, barem u novinskim člancima. „Erotika je promovirala i seksističke i progresivne prikaze žena, odražavajući tadašnje kontradikcije u Jugoslavenskom društvu“, smatra Mitraković.
U članku koji je krajem prošle godine objavila na portalu Voxfeminae.net, Mitraković piše: „Ne mogu reći kako su pozitivni primjeri koje sam pronašla primjeri savršene ravnopravnosti i osnažene žene, ali s obzirom na to da pornografija za žene praktički nije postojala do 80-ih godina, moram primijetiti kako postoje i prikazi žene kao seksualno aktivne, seksualno zainteresirane te u ponekim primjerima i seksualno i intelektualno nadmoćne muškarcu, što dotad nije bio slučaj.”
Stereotipni i negativni prikazi u erotskim pričama
Kada je riječ o erotskim pričama, Mitraković naglašava da su negativni stavovi izraženiji i brutalniji u njima, nego li u novinskim člancima.
„Mogla bi mi barem zabaviti prijatelje. Odgurne je tako da je zateturala i pogleda Paula i Johna – zabavite se momci! Znam da je odavno želite i zavidite mi. Evo, dajem vam je (…). Dajem vam je! – vikne on ljutito. Nećete me, valjda, uvrijediti i odbiti dar? – zareži.“
„Dobro da si naletjela. Skoknimo poslije malo do mene da mi ga popušiš, puknut će mi jaja.“
Dok se erotske priče oslanjaju na stereotipe i objektivizaciju, novinski članci su ipak nudili prostor za emancipatorske ideje, rasprave o seksualnosti i društvenim normama. Bilo je članaka koji su raspravljali o zdravstvenim problemima, problematizirali su se seksualni napadi na žene, ali se pisalo i o potvrdi seksualnosti žena. Odnosno o tome da i žene mogu uživati u pornografiji.
Uz to, bilo je članaka o lezbijskim i gej odnosima. Prema uvidu predavačice, nije se posebno negativno pisalo o tim odnosima. Čak je krajem 1989. godine izdano i prvo komercijalno gej izdanje Erotika M.
Bitno je da žena nije „naša“
Dakle, Erotika je imala progresivnih sadržaja i otvoreno je pisala o brojnim temama. Ipak, kreatori/ice časopisa su više voljeli koristiti fotografije žena koje nisu Jugoslavenke.
„Ženska golotinja je bila u redu, ali su više voljeli da su to strane žene, nego li žene iz Jugoslavije“, kazala je Mitraković.
Naime, u eri u kojoj nije postojala svijest o autorskim pravima, jednostavno bi se izrezale fotografije iz stranih izdanja. Zanimljivo je da je revija u jednom trenutku imala i opciju da čitateljice pošalju svoje fotografije pa je kasnije bilo i fotografija žena s ovih prostora. Iako su to uglavnom bile mlađe žene, bilo je fotografija i poneke starije žene.
Stereotipni prikazi muškaraca
Mitraković je napomenula i da je muška golotinja dugo bila tabu, pogotovo prikaz uda. No, s vremenom, fotografije su postale slobodnije. Tako se posljednjih godina otvoreno prikazivao i muški i ženski spolni organ, kao i spolni činovi. Jedan od razloga tomu je, možda, i nezadovoljstvo čitateljica koje su često pisale Erotici zahtijevajući sadržaj skrojen po njihovim željama. Tako je jedna čitateljica pisala: „Najavili ste da će čitateljice biti zadovoljnije s izborom fotografija nagih muškaraca. I što ste objavili? Jedno veliko NIŠTA.“
Na pitanje prisutnih o prikazu muškaraca u Erotici, kazala je da su prikazani uglavnom stereotipno, kao dominantni (posebno u seksu) i kao zlostavljači. Uz poneku rijetku iznimku prikaza „nježnijih“ muškaraca.
„Ako sam išta osjećala, onako polumrtva, upotrijebljena već drugi put protiv svoje volje, onda sam se osjećala glupo. I bilo mi je svejedno. Jer da i nije bilo tako, što bi zapravo mogla učiniti? Ništa! Gazda Joco me ševio i kvit. Zapravo, on me samo začepio.“
Promjena je moguća samo uz preispisivanje žanra
Sve navedeno sugerira da je Erotika balansirala u svojem prikazu žena. Dok će neki/e smatrati da je i dalje prikazivala stereotipe i ponižavala žene, neki/e smatraju da je bila i oslobađajuća. U članku na portalu Voxfeminae.net, autorica analize i predavačica Lara Mitraković zaključuje: „Priklanjam se stavovima propornografskih feministkinja koje se protive cenzuri. Slažem se da jedini način za promjenu objektiviziranog prikaza žena u pornografiji leži u aktivnom sudjelovanju žena u stvaranju sadržaja i preispisivanju žanra. Svaka žena treba imati pravo odlučiti što je za nju ponižavajuće, a što oslobađajuće. Ono što je Erotika skrivala među stranicama, danas je svima dostupno u dva klika. No, osamdesete su nam ipak dale jedno upozorenje: svijet se uvijek trudi kontrolirati žensku slobodu. I dok „klečavci“ zauzimaju trgove, vrijeme je da osvijestimo da nam nitko ne može oduzeti pravo na užitak – niti pravo na vlastito tijelo.”
