Od crnog krpenog lutka (golliwog – čudna rugoba) do Barbike, obojene lutke imaju problematičnu prošlost. Nove, Rooti lutke imaju za cilj gajiti obnovljeni osjećaj ponosa.
Daleko smo dogurali od pojavljivanja crnog krpenog lutka, zar ne? Ovih dana možete pronaći obojene lutke u svim trgovinama igračaka. Tesco, britanski lanac supermarketa, možda je poznat po tome što prodaje obojene lutke iz krivih razloga. Obojene lutke, koje su identične bijelim lutkama, prodaje jednu funtu jeftinije. Možda je činjenica da uopće prodaju obojene lutke sama po sebi napredak.
To je dobro dok se ne zagrebe dublje u tržište obojenih lutaka. Svijet obojene Barbike je prilično zastrašujuće mjesto. Chadra, Zahara, Trichelle i Janessa nastanjuju svijet s dugom valovitom kose, štapićastim nogama, crtama lica koja se jedva razlikuju od njihovih bjelačkih duplikata – osim činjenice da su obojene u smeđe, a jedini ustupak tzv. crnačkoj kulturi je jednodimenzionalna verzija geto-blinga (načina oblačenja).
Kolekcija nosi naziv “So In Style” (“Tako moderno”), koja kod cinika poput mene budi očekivanje da crnci doživljavaju Mattelov trenutak pod reflektorima prije nego opet izađu iz mode. U tom kontekstu, Rooti lutke su me zaintrigirale. Ove lutke, koje je stvorio nigerijski poduzetnik s bazom u Velikoj Britaniji, Chris Chidi Ngoforo, smatraju da su prve modne lutke koje govore afričke jezike i dizajnirane su da pomognu zapadnjačkoj djeci afričkih korijena da ostanu u dodiru sa svojim korijenima.
“Ideja Rooti lutaka je da se stvori rani interes u našoj djeci o njihovoj kulturi i da cijene mjesto odakle potječu kako bi im poraslo samopoštovanje”, govori Ngoforo. “Mnogi ljudi su napomenuli da postojeće obojene lutke na tržištu izgledaju potpuno isto kao i bijele lutke osim što su obojene u crno. Naše lutke stvorene su prema stvarnoj slici i identitetu nas crnaca – Afrikanaca, Afrokaripćana, Afroamerikanaca. Imaju šire nosove, punije usne, dugu kovrčavu kosu i dolaze u različitim nijansama crne.”
{slika}Nemojte me krivo shvatiti, Rooti lutke nisu savršene. One, isto “furaju” valovitu kosu, toliko dugačku da većina crnih djevojaka to može postići jedino kupnjom ekstenzija, a činjenica da jedna od lutaka ima tamnoplavu kosu ne pomaže.
Ngoforo brani lutke – pomalo nevjerojatno – ukazujući na činjenicu da su djeca nepripremljena da vide etnički točne slike o crnim ljudima, da bi ih pretjerano šokirala afro-frizura. “Morate se sjetiti da su djeca nenaučena na lutke koje izgledaju tako, i ne želimo im ponuditi tako šokantan proizvod koji će ih odbiti”, govori Ngoforo. “Ali sljedeći plan nam je da će nova kolekcija promovirati prirodnu kosu i više izražena obilježja crnaca. Do tada ćemo privući pažnju i interes za ono čime se bavimo.”
Smatram da Rooti lutke možda podcjenjuju kapacitet malih djevojčica da prigrle vlastitu sliku. Lako je zaboraviti koliko je to važno. Slavni eksperiment profesora Kennetha Clarka koji je doveo do desegregacije škola u Americi 50-ih godina 20. stoljeća još uvijek se citira kao relevantno od strane psihologa koji rade s djecom etničkih manjina u zapadnim zemljama.
U eksperimentu, obojenoj djeci su date lutke koje su bile jednake po svemu osim po njihovoj boji kože, i donesen je zaključak da je većina djece obojene lutke povezala s njihovim stereotipima.
Psiholozi i dalje ukazuju na važnost da djeca vide pozitivne opise slike o sebi. “Bez lutaka koje ispravno zastupaju njihovu sliku o sebi, djeca će završiti tako da će se ugledati na bijele lutke i doživjet će bijelu sliku kao moćnu i lijepu.”, govori Philip Jordan, autor studije o rasnim sklonostima kod obojene djece. “Pozitivni razvoj za djecu je slika o sebi koja je obojena i prihvaća svoj jezik i etničke odredbe.”
Tako je razmišljao Marcus Garvey, kada je 20-ih godina 20. stoljeća taj jamajčanski panafrikanac podupirao pokret afričkog ponosa uz pomoć industrijske produkcije lutke obojene kože s afričkim obilježjima.
Lutke same po sebi ne mogu potisnuti negativne poruke o obojenim ljudima koje su još uvijek pretežite u zapadnjačkim medijima, ali mogu pomoći. Uz to, mislim da je lingvistički element lutaka njihova prava snaga. Tako veliki broj djece afričkih roditelja, uključujući i mene, nije bio odgajan da nauči jezik svojih roditelja, prisilivši nas da ga naučimo poput turista, vježba koju se najčešće frustrirano napušta.
Nisam uspjela pronaći broj ljudi afričkih roditelja koji žele naučiti njihove jezike, ali Goethe institut u Akri, koji početnike podučava široko rasprostranjeni ganski jezik Twi, upisao je rekordan broj učenika ove godine i morao je ponuditi dodatne satove kako bi zadovoljio potrebe.
Ngoforo, vođen nemogućnošću vlastite kćeri da govori njegov jezik, stvorio je lutke koje mogu naučiti djecu afričke jezike. “Imam tri kćeri koje vole lutke koje izgledaju i oblače se poput njih. Ali moje kćeri ne znaju reći ni riječi na Igbo jeziku, to je etnička grupa u Nigeriji kojoj ja pripadam. Bile su moja inspiracija da stvorim lutku koja će im pružiti pozitivnu sliku i usto ih podučiti našim jezicima.”
Prevela i prilagodila: Maja Sabolić
