U fokusu

Otvorena je prva sigurna kuća za LGBTI osobe u BiH

Ona je otvorena za sve LGBTI žrtve nasilja u obitelji iz svih dijelova Bosne i Hercegovine, kojima je potrebno brzo preseljenje te profesionalna i senzibilizirana psiho – socijalna podrška u sigurnom okruženju.

Foto: Alexander Grey (pexels.com)

Prvu sigurnu kuću/sklonište za LGBTI osobe otvorila je Fondacija „Krila nade“, u Sarajevu. Ona je otvorena za sve LGBTI žrtve nasilja u obitelji iz svih dijelova Bosne i Hercegovine, kojima je potrebno brzo preseljenje te profesionalna i senzibilizirana psiho – socijalna podrška u sigurnom okruženju.

Korisnicima/ama će biti osiguran siguran smještaj, hrana, odjeće, higijenske i ostale potrepštine za vrijeme boravka u kući. Osim toga, bit će im omogućena psihoterapeutska i savjetodavna podrška, pravni savjeti te osnaživanje za samostalni život.

Naglasivši da je Fondacija „Krila nade“ započela svoj specijalizirani psihosocijalni rad s LGBTI zajednicom prije skoro deset godina, izvršni direktor Fondacije, Siniša Sajević, izjavio je: „Vidimo konstantan porast broja LGBTIQ osoba koje se suočavaju s nasiljem u porodici koji nemaju gdje otići. Postojanje kuće nudi psihološku podršku, edukaciju, prevenciju suicida i osnaživanje, što je ključno za dobrobit i sigurnost LGBTIQ zajednice u Bosni i Hercegovini, koja trenutno nema sličan prostor. Otvaranjem sigurne kuće osiguravamo novi element sigurnosti u našem društvu za sve LGBTIQ osobe kojima je to potrebno.

Omogućeno sredstvima iz zajedničkog programa Europske unije i Vijeća Europe

“Sa ovom sigurnom kućom, LGBTI osobe u Bosni i Hercegovini ne moraju više birati između toga da ostanu beskućnici ili da ostanu u domaćinstvu u kojem su odbačeni/e ili zlostavljani/e. Vjerujemo da će relevantne institucije podržati ovu važnu inicijativu”, kazala je Bojana Urumova, šefica Kancelarije Vijeća Evrope u Sarajevu.

Vijest o otvaranju komentirao je i jedan od korisnika usluga „Krila nade“ i ranija žrtva nasilja u obitelji E.A. (21): „Kada me je otac izbacio iz stana i rekao da se sam snalazim nakon što je saznao da sam gej, osjećao sam se užasno. Bez ikakve podrške. Zahvaljujući podršci nekoliko prijateljica sam prebrodio taj period i živio kod njih. Da je tada postojala sigurna kuća za LGBTIQ osobe, osjećao bih se puno zaštićenije. Znao bih da ima neko kome je stalo do mene i ko mi može pomoći da ponovo stanem na svoje noge. Nekako mi se postojanje jedne takve kuće čini kao krucijalno za ovu državu gdje roditelji još uvijek odbijaju da prihvate svoju djecu kao LGBTIQ osobe.“