Danas me je na jedan sasvim pristojan iskaz ljutnje dočekao komentar “Rade hormoni?”. To je varijacija na temu “PMS, ha?”. No, trenutno teško da mogu imati PMS, pa se to prevelo u hormone. Uopće nije bitno kakvu emociju pokazivala: ljutnju, rezignaciju, očaj, tugu…svaka od njih je bila dočekana s istim komentarom “PMS/hormoni, ha?”. Postoje još dvije istoznačnice kojima se govori identična stvar; “Menopauza, ha?” i za žene koje su prešle društveno prihvatljivu dob za udaju, dakle imaju više od 25 godina, a nisu se usrećile brakom, “Nejebica, ha?”. Dobro, ovaj zadnji im se obično govori iza leđa, ali dobri prijatelji će vas s tim počastiti i ravno u lice (jer prijatelji si nikada ne govore iza leđa). Sve ovo eventualno možete izbjeći ako imate neku stvarnu bolest, iritabilni kolon, žučni kamenac ili čir na želucu. Tada će vaše emocije smatrati glupim, nepotrebnim i napornim, ali poštedjet će vas “PMS, ha?” komentara. Naravno, milion puta sam iz ženskih usta čula opravdanje “Ma PMS/menopauza/hormoni, znaš”. Još nisam čula žensko opravadavanje emocija nejebicom, ali kako ionako svi dobro znamo da žene zapravo nemaju želju za seksom, onda je to logično.
Jedina etiketa za muško emocionalno ponašanje je famozna “kriza srednjih godina”, no oni se njome susreću tek u 40-ima i to ako stvarno prolupaju po principu novi auto – mlada cura – naušnica u uhu – traperice koje niti 23godišnjak nebi stavio na sebe. Sve drugo je prihvatljivo. Kad Vanja Sutlić naziva žene “četničkim kurvetinama” on je jednostavno idiot ili domoljub, kako za koga. Kad se Denis Latin obračunava sa svojim kolegama preko fejsbuk statusa, on je u borbi za pravdu. Kad Ivo Sanader pobjegne s mjesta premijera, on je pod pritiskom i bjelosvjetskom ucjenom. Njihovi emocionalni ispadi imaju svoje sasvim racionalne, logične i društveno prihvatljive razloge. Nas pucaju razni hormoni. Nemam pravo biti ljuta radi nepravde, bijesna radi tuđe gluposti, tužna radi loše vijesti ili razignirana zbog gladi u svijetu. A da stvar bude još bolja, kao žena nemam pravo niti NE imati emocije kao što su rastapanje na male bebe i izražavanje općeg oduševljenja na činjenicu da je nečiji seksualni odnos urodio spajanjem jajašca i spermija. Možda bismo zajedno s rozom benkicom trebale dobiti i nekakva uputstva za adekvatne emocije. Rastapanje na male bebe – da; ljutnja na šefa zbog nedobivanja zaslužene povišice – ne. Iako, prilično sam sigurna da će nam i ove prve emocije prije ili kasnije biti pripisane kao manjkavost. Jer stvarno, jel može netko ‘ko se rastapa nad malim bebama upravljati vojskom koja je dio NATO snaga? Kaj god.
Na pitanje što će se dogoditi ako Hillary Clinton uđe u Bijelu kuću, jedan je politički komentator uzvratio protupitanjem “Osim PMS-a i promjene raspoloženja?”. Antologijska Suzana iz zadnjih hrvatskih predsjedničkih izbora još se uvijek vuče za premijerkom Kosor. Pusić pak ne izgleda kao netko ko se rastapa nad malim bebama, pa još više iritira biračko tijelo. Em ima mišljenje o svemu, em ga izražava i još sve to prilično smireno. Jedva su svi dočekali kad je onoj teti s placa na bezobraznu uvredu uzvratila humorom i rekla da onda ona kao flundra poklanja njoj kao flundri naranču. Zamislite, Vesna Pusić se naljutila. Sigurno je bio PMS. Ili menopauza? A ni nejebica nije isključena. S druge strane Vesna Škare Ožbolt je dojila svoje dijete u predsjedničkom uredu i istovremno riješavala mirnu reintegraciju Podunavlja i, kao što vidimo u anketama, to nije pomoglo da je se percipira kao potencijalnu vrhovnu zapovjednicu hrvatske vojske. Lupanje štiklom po saborskoj klupi sigurno je pak odmoglo jer ne ide se u rovove u štiklama. Željka Antunović je kad se pogleda u nazad bila valjda jedina osoba na čelu MORH-a iza koje nije ostao nikakav gigantski skandal, ali avaj. Nikad joj se neće oprostiti ona vožnja u MIG-u i kaciga na glavi, a još manje izuzetno staloženo vođenje SDP-a u razdoblju Račanove bolesti i nakon smrti. Jerbo svi znamo da je ona malo potšpičena. Vjerovatno se radi o nekakvom kroničnom PMS-u. I tako bismo mogli do unedogled. Nema žene koja nije imala PMS. Ili previše emocija ili premalo emocija. Osim možda Savke ili neke druge hrvatske mrtve političarke. Takve volimo. Za takvim smijemo i plakati. Bar tako dugo dok ne pokušavaju glumiti Isusa. Jer tek to bi bilo strašno: Posthumni menstrualni sindrom. Pa ko bi s tim izašao na kraj?
