Dok čitamo o ženama u Afganistanu , obično je to u kontekstu žrtava nasilja – premlaćenih, osakaćenih ili čak ubijenih od strane članova vlastitih obitelji. No, postoji i druga strana priče o kojoj je svjetska javnost mnogo slabije informirana.
Jawed Nader iz British and Irish Agencies Afghanistan Group (BAAG), mreže agencija koja podržava humanitarne i razvojne projekte u Afganistanu, napominje kako afganistanske heroine riskiraju svoje živote zalažući se za svoja prava. Međutim, bez međunarodne podrške, njihovi bi napori mogli biti uzaludni.
Najia Siddiqui jedna je od takvih žena, koja je, boreći se za svoja uvjerenja, ubijena, i to na Međunarodni dan ljudskih prava.
{slika}
Najia je bila vodeća službenica za ženska prava u pokrajini Laghman u istočnom Afganistanu. Dok se vozila motornom rikšom , 10. prosinca 2012. upucana je od strane nepoznatog počinitelja. Ranije te godine, preuzela je poziciju Direktorice Ženskih Poslova u Laghmanu. Bio je to hrabar potez, pogotovo stoga što je bivša Direktorica, Hanifa Safi, ubijena u eksploziji bombe svega nekoliko mjeseci ranije, točnije u srpnju 2012.
Bila je dio rastućeg pokreta snažnih afganistanskih žena odlučnih da održe, ali i prošire, prava koja su osvojile nakon pada Talibana 2001., a to su pravo na školovanje, rad, te jednakost pred zakonom. Prva kandidatkinja predsjednicu, prva pilotkinja, te prva guvernerka u Afganistanu , samo su neke od stvari koje su ta prava omogućila, a koje bi se samo deset godina unazad činile nemogućim.
Paralelno s većim pravima, povećale su se i cijene koje te heroine plaćaju za svoj aktivizam. Najia je samo jedna od 50 žena i djevojaka u Afganistanu koje su postale metama atentata u 2012. Broj takvih napada se utrostručio tijekom prethodne godine, dok se istovremeno međunarodne snage spremaju na povlačenje iz Afganistana.
Povlačenje tih snaga do kraja 2014., i moguće ekonomske i političke posljedice koje bi to za sobom povuklo, imaju velik značaj za ženska prava u Afganistanu.
Postoje strepnje da bi međunarodna medijska pažnja, koja je u proteklom desetljeću pomogla zadržati pitanje ženskih prava na naslovnicama, mogla nestati iz Afganistana nakon što zemlju napuste strane snage. Takav razvoj događaja bi olakšao tradicionalistima pokušaje da obrnu postignut progres i iznova oduzmu ženama teško dobivenu slobodu.
Međunarodna sredstva se reduciraju, što smanjuje mogućnost djelovanja javnih službi , te najviše utječe na borbu za ženska prava.
Najvažnije od svega, šire se priče o političkom pomirenju, te paralelno s time vraćanju u vladu Talibana i njihovog ekstremističkog pokreta koji ženama brani osnovna prava poput onih na rad i školovanje. Već sama mogućnost donošenja takve odluke unosi strah u kosti mnogih žena u Afganistanu, koje se boje da će njihova prava biti zamijenjena za mir.
Prava im ionako stoje na klimavom tlu. Unatoč progresu postignutom tokom zadnjih deset godina, istraživanje provedeno 2011. od strane Thomson Reuter Fondacije proglasilo je Afganistan za žene najopasnijim mjestom na svijetu.
{slika}
Nasilje nad ženama je sveprisutno u Afganistanu. Preko 80 posto njih pretrpjelo je, ili i dalje trpi, nasilje u obitelji. Oko 60 posto djevojaka je udato prije navršene 16. godine, neke su čak prodane kako bi se otplatili dugovi. Žrtve silovanja i žene koje su pobjegle od ugovorenih brakova ili nasilja, optužene su na zatvorsku kaznu zbog takozvanog “moralnog zločina”. Postoje zakoni doneseni upravo zato da bi se takvo nasilje nad ženama spriječio, no rijetko se provode. Čak su i afganistanske sigurnosne snage optužene za zlostavljanje žena koje su im se obratile za pomoć. Unatoč poboljšanjima u zdravstvenoj skrbi i školstvu, Afganistan je i dalje na dnu međunarodnih ljestvica po pitanju smrtnosti među majkama i pismenosti žena.
Afganistanke su jake, otporne i snažne žene, dovoljno hrabre da se same suočavaju s toliko ogromnim izazovima. Ovisno o razvoju događaja tokom narednih godinu dana , vidjet će se jesu li njihovi napori bili uzaludni. Svjesne su da će neke od njih, poput Najiae Siddiqui, morati platiti najvišu cijenu za borbu za svoja uvjerenja.
No to je borba koja se ne smije izgubiti. One će, bez obzira na sve, nastaviti prkositi prijetnjama svojoj slobodi i pravima. Ono što im je potrebno je snažna – i kontinuirana – međunarodna podrška, koja će pomoći da se njihovi glasovi i dalje čuju.
BAAG se trudi osigurati im da tu podršku dobiju. Ove godine održavaju niz sastanaka u Velikoj Britaniji i ostatku Europe na kojima će Afganistanke svoju borbu predstaviti zapadnjačkim političarima. Također, mreža podupire kampanje preko 30 svojih članova koji rade sa ženama u Afganistanu. Financiraju projekte koji pomažu smanjiti nasilje nad ženama i osiguravaju im temeljnu edukaciju i vještine potrebne za rad.
Tko god želi učiniti nešto više za pomoć ženama u Afganistanu, može kontaktirati BAAG na info@baag.org.uk.
U sklopu kampanje No Women, No Peace pokrenuta je peticija kojom se želi potaknuti Ministarstvo vanjskih poslova Velike Britanije i Odjel za međunarodni razvoj da poduzmu akcije za prekid nasilja nad ženama u Afganistanu.
Prevela i prilagodila Marija Savić
