Nevjerojatna studija koja dolazi iz Velike Britanije pokazuje da nasilničko ponašanje kod djece može utjecati na žrtve daleko u odrasloj dobi – čak nakon 40 godina.
Već desetljećima istraživački tim na Kraljevskom koledžu u Londonu prati skupinu od 7.771 osobe iz Engleske, Škotske i Walesa. Svi su oni rođeni u istom tjednu 1958. godine. U dobi od 7 i 11 godina, njihovi roditelji su zamoljeni da daju podatke o tome jesu li su djeca bila maltretirana. Svako četvrto dijete povremeno je bilo zlostavljano, dok je njih 15 posto bilo maltretirano često. U kasnijoj životnoj dobi, sudionici su zamoljeni da redovito daju povratnu informaciju o svom zdravlju.
Ono što su znanstvenici otkrili bilo je šokantno: U dobi od 50 godina, oni koji su često bili zlostavljani kao djeca danas mnogo više pate od depresije, tjeskobe, suicidalnih misli te imaju lošije fizičko zdravlje od onih koji nisu bili maltretirani. Osim toga, oni imaju manji stupanj obrazovanja i manje plaće. Čak i kada je razina inteligencije u djetinjstvu bila uzeta u obzir, u odrasloj dobi pokazali su niže rezultate na kognitivnim testovima inteligencije. U principu, izvijestili su o nižoj kvaliteti života i zadovoljstva.
“Utjecaj bullyinga je trajan i prodoran, uz zdravlje, socijalne i ekonomske posljedice traju dugo u odrasloj dobi”, kazao je Ryu Takizawa, glavni autor rada.
Fiziologija bullyinga: Sudionici su bili testirani na “psihološki stres i opće zdravlje u dobi od 23 i 50 godina, na psihijatrijske probleme u dobi od 45 godina te na kognitivne sposobnosti, socijalne odnose i blagostanje u dobi od 50 godina.”
Oni koji su učestalo proživljavali nasilničko ponašanje ne samo da imaju socijalne i mentalne zdravstvene probleme, nego imaju i lošije fizičko zdravlje te znakove ranog starenja. Istraživači to vide kao dokaz da se “maltretiranje stvarno uvlači pod kožu i utječe na biologiju na staničnoj razini.”
Ovo otkriće je u skladu s drugim istraživanjima koja su pokazala da su djeca koja su doživjela vrlo rano poteškoća poput siromaštva, zlostavljanja, nasilja, institucionalne skrbi, daleko više pate od lošeg zdravlja. Njihovo okruženja je oštetilo njihov genetski materijal: zbog nestabilne situacije učinjena je šteta njihovom zdravstvenom stanju.
Sljedeći koraci: Louise Arseneault, glavna autorica studije, vjeruje kako se doživotne posljedice nasilničkog ponašanja mogu spriječiti ranom intervencijom te da odrasli ovo moraju shvaćati puno ozbiljnije. “Moramo se odmaknuti od percepcije da je nasilničko ponašanje samo neizbježan dio odrastanja. Nastavnici, roditelji i kreatori politike moraju biti svjesni da ono što se događa na školskom igralištu može imati dugoročne posljedice za djecu”, kazala je.
Znanstvenici se sada nadaju kako će pronaći još više bioloških podataka kojima će podržati svoju tvrdnju te da će moći pružiti genetski dokaz kako su oni koji su pretrpjeli nasilničko ponašanje u djetinjstvu u nepovoljnijem položaju tijekom čitavog svog života.
