Ananda Marchildon pokrenula je tužbu protiv svoje modne agencije koja joj je, kako tvrdi, uručila otkaz, te odbila isplatiti joj novac iz nagradnog fonda uz objašnjenje da je “predebela”. Nakon što je u 21. godini osvojila titulu Top Modela, Marchildon je navodno primila samo 10 000 od obećanih 75 000 eura. Također, titula joj je naknadno oduzeta. Manekenka visoka 1.83 m sklopila je trogodišnji ugovor s modnom agencijom Elite Model Management, no nakon dvije godine dobila je otkaz jer su njeni bokovi premašivali propisanu granicu od 90 cm (opseg bokova prosječne Europljanke iznosi 102.9 cm) za 2 cm. Njeni odvjetnici tvrde kako je nakon pobjede u show-u Marchildon izgubila na težini, te da je dužnost agencije prihvatiti ju “onakvom kako je izgledala u finalu Top Modela”, a ne naknadno ju prisiljavati da se prilagodi njihovim pravilima. Slučaj je potaknuo niz debata u Nizozemskoj o tome u kolikoj se mjeri od djevojaka očekuje da se prilagode nedostižnim idealima fizičkog izgleda. Marchildonina odvjetnica Dieuwke Levinson-Arps navodi kako je pravni zastupnik agencije Elite obavijestio njezinu klijenticu da mora otići jer “iako ima lijepo lice, dupe joj je jednostavno predebelo”; osim toga, “nema potencijala za modnu karijeru jer ne zna pravilno hodati po pisti”. Zbog osobite tjelesne građe, smatra odvjetnica, Marchildon nikako ne može doseći 90 cm u bokovima, čak i uz stroge dijete i režime vježbanja. “I sada je izuzetno mršava, gotovo anoreksična”, kaže Levinson-Arps. U dvije godine provedene u Eliteu, Marchildon je odradila dvadesetak foto sessiona (uglavnom za razne tiskane medije), no niti jednu modnu reviju.
{slika}
Marchildon tuži agenciju za nepravedno otpuštanje i zahtijeva da joj se isplati preostalih 65 000 eura nagradnog fonda. Elite odbija udovoljiti njenim zahtjevima. Wikke Koostra koja zastupa agenciju kaže: “U agenciji nisu mogli dogovoriti revije za Marchildon jer ona jednostavno nema odgovarajući oblik tijela”. Na pitanje zašto se inzistira na 90 cm u bokovima, Koostra odgovara: “Agencija Elite specijalizirana je za visoku modu, a ona se proizvodi u samo jednoj veličini: (vrlo vrlo) malenoj. To nije nešto na što same agencije mogu utjecati. (Vjerujem da bi pozdravili bilo kakve promjene budući da bi im to uvelike olakšalo posao… no nije u njihovoj moći mijenjati diktate tržišta). Širina bokova nije jedini uvjet za karijeru u manekenstvu; djevojke moraju biti u formi i brinuti o svom izgledu – pravilno se hraniti, dovoljno spavati, vježbati itd. To nije za svakoga”. Koostra tvrdi da Elite nikada nije potpisao ugovor s Marchildon. Nakon pobjede u show-u ugovor joj je ponudila jedna druga modna agencija, MTA. No kako bi dobila što više medijske pozornosti, nastavilo ju se povezivati s uglednijim Eliteom (ovakva praksa, tvrdi odvjetnica, uobičajena je u modnom svijetu).
Marchildonin odvjetnički tim pisao je supermodelu Tyri Banks, vlasnici američke licence Top Modela tražeći pomoć i podršku jer, kako tvrde, ovakvi incidenti bacaju negativno svijetlo na koncept samog show-a. No čini se kako pismo nije stiglo u Banksičine ruke budući da je neotvoreno vraćeno pošiljateljima. Sama Banks u više je navrata otvoreno govorila o vlastitoj borbi s tjelesnom težinom, osobito nakon što su se u tabloidima pojavile njene fotografije u kupaćem kostimu, popraćene pogrdnim naslovima poput: “Masna Miss Amerike” i “Prasica Tyra”. Prošlog ožujka, Miss Texasa dobila je tužbu protiv organizatora natjecanja koji su joj oduzeli krunu jer se navodno udebljala. O slučaju Marchildon sud će odlučiti 07. ožujka u Amsterdamu.
Prevela i prilagodila Nada Kujundžić
