“Prestani(te) govoriti ženama da se smiju.” To je u isto vrijeme izjava koja izaziva uvrijeđene reakcije i ljuti, ali i naziv umjetničkog projekta bruklinske umjetnice Tatyane Fazlalizadeh . Njezina djela, koja namjerno stavlja na mjesta gdje je ulično uznemiravanje često, tako izravno razgovaraju s počiniteljima.
Projekt je započela u 2012. godini, kada se prvo djelo našlo na zidu u Bedford-Stuyvesantu, gdje Fazlalizadeh živi. U međuvremenu, svoja je djela proširila na Harlem, Philadelphiju, Chicago i Washington koja su evoluirala u likovnu izložbu tijekom koje slijedi rasprava u kojoj se sudionice/i potiču da napišu vlastite dijaloge na bijelim pločama.
Svaka od žena prikazanih na plakatima jest stvarna osoba, intervjuirana i skicirana za projekt. Do sada, ispitanice su bile crne i latino žene, a većina od njih prijateljice su umjetnice. Jedan od njezinih interesa je uočiti kako intersekcionalnost utječe na ulično uznemiravanje. Fazlalizadeh naglašava da bi projekt voljela proširiti i na druge skupine, uključujući indijanske, bijele i queer žene.
Reakcije su uglavnom pozitivne. Osamdeset posto žena u Sjedinjenim Američkim Državama u nekom trenutku svog života doživjelo je ulično uznemiravanje na koje nije uvijek sigurno i lako odgovoriti. Na plakatima se stvorila rasprava koju je teže ignorirati i za većinu žena, to je dobra stvar. Međutim, s time se ne slažu svi.
Projekt je prvi puta i privukao moju pozornost upravo zbog tog neslaganja. Slika koju je na Tumblru objavila Fazlalizadeh, pokazala je dva plakata koja su izvorno bila postavljena u Brooklynu nakon čega je uslijedio aktivan dijalog; odgovori su bili pisani izravno na plakate.
{slika}
Prvi komentatori bili su muškarci koji su htjeli podijeliti svoje mišljenje o odijevanju žena i istaknuti svoje povrijeđene osjećaje. “Jednostavno se ne osjećam ugodno kada nam to kažu”.
“Ja sam muškarac, ja bih trebao dovikati ženi. Mislim da svaki muškarac, ako vidi ženu koju smatra privlačnom, treba pokušati učiniti sve što može kako bi pridobio tu ženu.”
“Žena najviše voli čuti da je lijepa. Za mene, ovo je smiješno.”
“Zbog tih uličnih “komplimenata” žene se ne osjećaju lijepo, nego ju upozoravaju gdje joj je mjesto: njezina je uloga u tom slučaju uloga ukrasa ili objekta, a ne uloga samostalne osobe s vlastitim idejama, mislima i osjećajima. ” To je upravo ono na što je Fazlalizadeh željela istaknuti kao odgovore u svojoj umjetnosti. Dobacivanje ili zviždanje na ulici kao da je pas koji će doći kad ga zovete ili neprestano govorenje ženi da se smije, potpuno ju dehumanizira, a kao ženina svrha iznova je ugoda za muški pogled. Plakatima se na to željelo odgovoriti sa što manje sukoba.
{slika}
Nedavno je Fazlalizadeh proširila svoj projekt. Majice s natpisom “Prestanite govoriti ženi da se smije” i “Sexy & Bebe & Cutie & Honey nije moje ime” moguće je kupiti na njezinoj web stranici. Svima koje su zainteresirane/i za sudjelovanje šalje plakate – pet u tubi za trošak shippinga. Njezina je želja da će žene uz postavljanje plakata snimiti svoja iskustva i odgovore koje dobiju na plakatima kako bi se djelovanje projekta proširilo.
Prevela i prilagodila: Hana Grgić
