Amal Elsana Alh’jooj, beduinka rođena u plemenu bez tekuće vode i struje, ispričala je Oliviji Goldhill kako se uzdigla nad premoćnim seksizmom koji vlada u tamošnjim krajevima, te dospjela čak do nominacije za Nobelovu nagradu za mir.
Njeni roditelji, namjerno su joj nadjenuli ime Amal upravo zbog njegovog značenja: nada.
No, uspješan život, nominacija za Nobelovu nagradu za mir i status vođe nisu ni blizu nadama koje su Amalini roditelji polagali za svoju kćer. U samom početku, nisu se nadali ni kćeri.
“Rođena sam kao peta djevojčica u obitelji, a moj je otac tako postao “otac djevojčica”. Nije imao nikakav položaj u plemenskoj strukturi, nitko ga nije htio slušati.”, objašnjava Amal.
“Nakon mog rođenja, roditelji su bili jako tužni. Otac je zatim obećao majci kako se neće drugi put ženiti, no pod uvjetom da mu obeća kako će me nazvati Amal, nadajući se da će im Bog podariti sina. Nakon toga, rodila su im se petorica dječačića.”
Amal je dio beduinske zajednice u Izraelu, koja je uređena strogo patrijarhalno i tradicionalno – kad je bila mlada, njeno je pleme živjelo u šatorima bez tekuće vode i struje. No, kaže kako su joj rane godine koje je provela kao pastirka, zadužena za 20 ovaca, tri krave i magarca, dale liderske temelje koji su joj dobro došli u kasnijem životu.
SNAGA EDUKACIJE
Kao djevojčici, Amal nije bilo dozvoljeno pohađati školu te je zbog toga s 14 godina sama organizirala programe na kojima je učila plemenske žene čitati. Znatiželjnicima je objašnjavala kako samo želi naučiti žene čitati Kuran.
“U početku su svi bili zadovoljni. Nisu bili svjesni da će s vremenom učenje čitanja i pisanja prerasti u čitanje novina”, kaže Amal.
No, prihvaćanje javnosti nije dugo trajalo. Kako je Amal nastavila održavati svoje lekcije, odbivši se tako prikloniti beduinskom shvačanju uloge žene, suočila se s snažnim antagonizmom i nasiljem od strane protivnika njenog društvenog rada.
Dok je bila mlađa, takve je izazove doživljavala kao dio svoje profesije. “Jednom su mi pokušali podmetnuti prometnu nesreću, zapalili su moj automobil. Bila sam jako preplašena, no osjećala sam kako je to naprosto dio onog s čime se bavim”, priča Amal.
“No, kad sam postala majka, to se u potpunosti promijenilo. Dok sam spavala, u utrobi sam osjećala kako to više ne mogu podnijeti – bila sam izrazito preplašena. Znala sam primati prijeteće pozive u kojima su tvrdili da će me, ukoliko se ne prestanem baviti s takvim stvarima, ubiti ili oteti.”
Unatoč toj mržnji i strahu, Amal je postigla nevjerojatne stvari tijekom svoje karijere. Sa sedamnaest godina, njeni satovi čitanja postali su službeno neprofitni, s fokusom na poboljšanju statusa beduinskih arapskih žena.
Trenutno je u Engleskoj na dodjeli nagrade za ljudska prava New Israel Fund-a i uči žene kako da postanu ekonomski samostalne baveći se tkanjem, a kroz razne grupe koje se bave ljudskim pravima, kao i društvene inicijative, bavi s problemom poligamije i nasilja prema ženama.
Poput Malale Yousafzai, koja je postala međunarodno poznata zbog svoje aktivističkog djelovanja u borbi za edukaciju djevojčica, Amal je uvjerena kako edukacija ženama može dati potrebnu snagu i moć.
Amal nije odustala od borbe ni za svoje vlastito obrazovanje paje tako stekla prvostupničku diplomu na Sveučilištu Ben-Gurion u Negevu, nakon čega je uslijedila diploma na sveučilištu McGill. Trenutno radi na dobivanju doktorata na temu ženskog aktivizma na McGillu.
TRADICIONALNA FEMINSTKINJA
Kao prva beduinka koja je pohađala Sveučilište Ben-Gurion, Amal je predstavljena u jednom časopisu nedugo nakon što je upisala studij. Naslov članka bio je “Prva beduinska feministkinja”.
Amal nikad prije toga nije čula riječ feminist, no opravdati se morala odmah nakon što joj se otac vratio kući, i optužio je da “pleše na ulicama poput Amerikanaca”.
“Nitko nema monopol na definiciju feminizma”, tvrdi.
Amal kaže: “Feminizam je svačiji individualni način gledanja na život, koji tražimo iz vlastitih iskustava, vrijednosti i religije. Kao žene u tradicionalnim zajednicama, imamo pravo odlučiti svom o vlastitom feminizmu.”
PLEMENSKA ZAJEDNICA
Iako je Amal izrazito razvukla beduinsko shvaćanje toga kako bi se žene trebale ponašati, trudi se ostati dio svoje zajednice, te koristiti vještine vrednovane u njenom plemenu.
Njen catering program za samohrane majke, u kojima žene pripremaju 8 tisuća obroka dnevno za škole u Negevu, trenutno se širi u ostale dijelove Izraela kao dio komisije na čelu s premijerom Benjaminom Netanyahuom.
Amal objašnjava kako je važno uvijek započeti neki posao unutar vlastite zajednice.
“Sve počinje u obiteljima, u lokalnoj zajednici. Ne morate ići u Darfur kako biste pomogli izbjeglicama, možete to učiniti u svojoj lokalnoj zajednici, čak i u Engleskoj. Koliko je solidarnosti trenutno u našim zajednicama? Malo, gotovo zanemarivo. Trebamo raditi na učvršćivanju solidarnosti u lokalnim zajednicama u Ujedinjenom Kraljevstvu, te ćemo tako pomoći ljudima da uistinu shvate dubinu problema.”
VODSTVO U UJEDINJENOM KRALJEVSTVU
Žene se u Britaniji možda ne suočavaju s jednakom razinom nejednakosti kao Beduinke, no i ondje postoji mnogo problema koje još treba riješiti, te bi svi mogli nešto naučiti iz Amalinog iskustva.
“Mislim da je problem to što u Britaniji nema dovoljno ženskih političarki. Bez žena koje bi također donosile odluke, i dalje ćemo imati iste političke probleme.”, tvrdi Amal.
“Želim poručiti svim mladim Britankama, uključite se. Ova je mlada generacija izrazito fokusirana na zarađivanje novca. To je izrazito bolno. Zarađuješ novac – i što sad? Ni na koji način ne radiš na tome da promijeniš svoju okolinu. Imat ćeš mnogo novca, živjet ćeš u jako modernom stanu. No tvoja će djeca biti svugdje u svijetu, kojemu ti ni na koji način pozitivno ne doprinosiš.”
Britanke se možda moraju boriti protiv patrijarhata, no to nije ništa u usporedbi s onim što je Amal doživjela.
Stoga svima šalje poruku: “Nemojte se fokusirati na zarađivanje novca, preuzmite vodstvo. Svi to možemo.”
Prevela i prilagodila Marija Savić
