Više od šest tisuća radnica u ruralnoj Indiji odnijelo je važnu pobjedu nad jednom od najmoćnijih svjetskih kompanija, velikom indijskom multinacionalnom kompanijom Tata. Žene zarađuju 230 rupija ili tri i pol dolara dnevno za skupljanje čajevca za kompaniju, drugog najvećeg svjetskog proizvođača i distributera čaja i vlasnika brojnih poznatnih svjetskih brendova istog. Nakon što je kompanija odlučila smanjiti bonuse na plaće radnicama, one su organizirale devetodnevni prosvjed prošlog mjeseca koji je prisilio kompaniju da povuku odluku, što je pobjeda koja bi mogla značiti početak novih promjena koje bi mogle promijeniti njihove živote.
Žene, od kojih su mnoge iznimno siromašne i polupismene, rade za ogromnu plantažnu kompaniju, Kanan Devan Hills Plantations, koju većinski posjeduje Tata. Zarađuju duplo manje od prosjeka u usporedbi sa zaradom radnika u državi Kerala, a uvjeti života su zastrašujući – poput mnogih radnika/ica na čajnim plantažama u Indiji, žene stanuju u jednosobnim kolibama bez kupaonice i drugih osnovnih stvari. Stopa pothranjenosti među radnicama i njihovom djecom također je vrlo visoka. Uzevši u obzir već postojeće teške radne uvjete i niske plaće, odluka kompanije da smanji bonuse od 20 posto dočekana je s bijesom.
Šest tisuća radnica, okupljene u skupini “Pempilai Orumai” (Ženska solidarnost), blokiralo je glavnu cestu koja vodi do sjedišta plantažne kompanije, blokirajući zbog toga i razmjenu i turizam u gradu Munnaru, koji je jedno od najpopularnijih turističkih odredišta u zemlji. Žene su također oštro kritizirale vođe muškog sindikata za koje kažu da su u suradnji s menadžmentom kompanije. Otjerale su vođe kada su se pokušali uključiti u protest, vikajući da “one beru čajevac i nose vreće na svojim leđima, dok oni odnose vreće s novcem”.
Nakon devet dana, kompanija je posustala i povukla odluku. Iako se ovo bilježi kao velika pobjeda za radnice, njihova se borba nastavlja budući da je kompanija odbila prihvatiti njihov zahtjev za povećanjem plaća. Unatoč odbijanju od strane kompanije i agresivnih reakcija od strane muških sindikalnih aktivista – koji se protive njihovim samostalnim naporima, zbog čega su čak i bacali kamenje na žene prilikom demonstracija – žene su odlučne u nastavku borbe. Lissy Sunny, jedna od voditeljica skupine, rekla je: “Nemamo ništa za izgubiti. Glad i patnja su dio naših života. Nije nas briga ni ako izgladnimo do smrti. Ali nećemo dopustiti da nas itko iskorištava. Previše je previše“.
