Rezultati nove, sveobuhvatne studije objavljenje 5. ožujka potvrđuju rastuće oblike socijalne nejednakosti u svim državama članicama Europske unije. Ovaj zabrinjavajući trend posljedica je dugoročnih političkih izbora za tržišni liberalizam – prestanak uplitanja države u gospodarstvo, te prioritizacije surovih programa štednje koji se provode od 2008. godine kao rezultat financijske i fiskalne krize. Izvješće su objavili Europski sindikalni institut (ETUI) i Europska konfederacija sindikata (ETUC).
Izvješće The Benchmarking Working Europe 2012 pokazuje da se rastuće nejednakosti javljaju i u tradicionalnim, više “egalitarnim” društvima te ukazuje i na obrat povijesnih trendova da siromašne(ije) regije Europske unije sustižu i izjednačavaju se sa bogatim(ijim) regijama. Izvješće kritizira i činjenicu da je sve veći broj radnika/ca (osobito mladih) “zarobljeno” nesigurnim ugovorima koji su, ujedno, i ispod standarda. Rastuće nejednakosti u Europi također imaju i direktan negativan utjecaj na rješavanje prijelaza na obnovljive izvore energije u Europskoj uniji kao i na rješavanje pitanja klime i energije. Naime, države članice suočavaju se sa financijskim pritiscima te zbog toga nemaju sredstva za razvijanje produktivnih programa kojima će omogućiti potrebne resurse. Zbog toga se siromašna kućanstva suočavaju sa ozbiljnim izazovima stanovanja, grijanja i energije.
Rastuće nejednakosti dovode do rasta osjećaja nepravde i nedostatka socijalne kohezije kojom se omogućava dobrobit svih članova društva, i to unutar i diljem država EU. U isto vrijeme ove nejednakosti vode do gubitka ljudskog potencijala u najširem smislu. Uzimajući ovo u obzir, u ovom izvješću je iskazana ozbiljna zabrinutost trenutnog smjera socijalnih i radnih prava u Europskoj uniji.
Četiri glavne poruke ovog izvješća su:
- Socijalna nejednakost, u svojim mnogim oblicima, pogoršala se u gotovo svim državama članicama EU. I to ne samo zbog financijske, ekonomske i dužničke krize.
- Trend da siromašnije ekonomije u EU sustižu one bogatije, što dovodi do veće usklađenosti, ne samo da je zaustavljen već se događa upravo obratno.
- U osnovi je pogrešno to što EU govori da će ponovni rast nakon krize riješiti ovaj “privremen” fenomen porasta nejednakosti. Veza između rasta i jednakosti je pukla i ponovni rast nakon krize, nažalost, više neće važiti za sve.
- Politička pravna sredstva za izlazak iz krize trebala bi se usmjeriti na preraspodjelu i “decentralizaciju” bogatstva.
ETUI vjeruje da neće biti trajnog izlaska iz krize ukoliko se ne smanji nejednakost.
