Omogućite majkama skraćeno radno vrijeme! Postojeći sustav je katastrofalan, gotovo je nemoguće zadržati posao s malom djecom i bolovanjima svaki put kad nešto ‘poberu’ u vrtiću. A ako radite, ostaje vam sat-dva dnevno za odgoj djece, jer svi danas radimo 10 sati na dan… A tu su i kuhanje, čišćenje, peglanje… – ogorčena je Sanja Mikotić iz Zagreba, koja nam se javila na portal mojahrvatska.jutarnji.hr.
Populacijski problem
Dok je u zapadnoj Europi skraćeno radno vrijeme za roditelje predškolske djece, osobito majke, standard, u Hrvatskoj je to još uvijek egzotični zahtjev i mogućnost koju nude samo rijetki poslodavci, obično hrvatske filijale stranih tvrtki. Prema najnovijim podacima Eurostata, u zemljama Europske Unije svaka treća žena radi skraćeno radno vrijeme, dok ih u Hrvatskoj tako radi tek 8,8 posto. Očekivano, najmanje žena ima mogućnost skraćenog radnog vremena u bivšim komunističkim zemljama, dok u tome prednjači sjeverna Europa. Na vrhu je Nizozemska, u kojoj čak 75,2 posto svih zaposlenih žena rade skraćeno radno vrijeme!
– Tijekom izrade Nacionalne populacijske politike tražili smo da se i kod nas počne promovirati taj oblik pomoći mladim obiteljima i da se propišu konkretne mjere koje bi poticale poslodavce da omoguće roditeljima da rade skraćeno ili da rade od kuće. Međutim, ništa od toga nije prihvaćeno, nije propisana niti jedna konkretna mjera – objašnjava Renata Jelušić iz Udruge roditelja Roda, koja i sama u udruzi radi četiri sata dnevno.
Vladi je tada predloženo da se poslodavci educiraju o svim pozitivnim stranama skraćenog radnog vremena te da se uz to i financijski stimuliraju.
– Objasnili smo da strana istraživanja pokazuju da su roditelji male djece učinkovitiji ako kraće rade, jer su opušteniji, mirniji i posvećeniji poslu. Poslodavci bi tako, primjerice, dobili radnike koji rade šest sati, proporcionalno su manje plaćeni (samo za šest sati dnevno), a gotovo su jednako učinkoviti kao da rade osam sati – objašnjava Jelušić.
To je, tumači, odličan model za roditelje koji rade na intelektualnim poslovima. Na jednostavnijim poslovima pak mogao bi se primijeniti skandinavski model, po kojem se na jedno radno mjesto zapošljavaju dva radnika ili radnice. Tako se, na primjer, na jednoj blagajni izmjenjuju dvije blagajnice koje se dogovaraju o tome kako će raditi – svaka po četiri sata ili jedan dan jedna, a drugi druga. Poslodavac nema dodatnih troškova, posao je obavljen, majke su mnogo zadovoljnije, a i zapošljava se veći broj žena.
Hrvatska, inače, ima jednu od najnižih stopa zaposlenosti žena u Europi – 50,8 posto; ispod Hrvatske je jedino Turska. To se pripisuje upravo nedostatku mogućnosti za skraćeno radno vrijeme, odnosno principu po kojem žene ili prihvaćaju puno radno vrijeme ili daju otkaz. One koje imaju više djece prisiljene su dati otkaz jer ne mogu raditi pola radnog vremena ili dio poslova odrađivati od kuće, kad to njima odgovara.
‘S porodiljnog na posao’
– Predlagali smo Vladi i da osmisli program sličan projetku ‘S faksa na posao’, kojim bi izravno stimulirali poslodavce tako što bi ih oslobađali dijela doprinosa ili poreza na plaće zaposlenika roditelja male djece koji rade skraćeno – kaže Jelušić, dodajući da bi mnogi roditelji takvu mogućnost objeručke prihvatili, barem prvih nekoliko godina djetetova života.
Takvu mogućnost zapošljavanja morali bi ponuditi svi poslodavci, a država bi pri tome, poručuje Jagoda Milidrag Šmit iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, prvo morala krajnje pojednostaviti administrativnu proceduru za zapošljavanje radnika na skraćeno radno vrijeme.
– Zakonodavac ostavlja tu mogućnost, no poslodavci je ne koriste iz više razloga. Prvo, kod nas ne postoji tradicija skraćenog radnog vremena. Drugo, poslodavcima se ne da gnjaviti s administracijom, a treće – poslodavci kod nas jednostavno nisu dorasli promišljanju svoje odgovornosti u društvu – smatra Milidrag Šmit.
Ovisne o volji poslodavca
Mladi su, kaže, danas maksimalno eksploatirani, poslodavci ih žele iscijediti do kraja, bez obzira na njihove obiteljske obveze. U vrijeme krize i svakodnevnih otkaza mnogi se mladi roditelji boje iskoristiti svoja zakonska prava.
– Boje se privremeno raditi pola radnog vremena jer misle da će biti prebačeni na lošija radna mjesta ili da se neće moći vratiti na puno radno vrijeme – objašnjava.
Jedno od prava koje se iznimno rijetko koristi i za njega mnogi roditelji male djece još uvijek ne znaju jest mogućnost da se za vrijeme drugih šest mjeseci porodiljnog dopusta radi pola radnog vremena.
Kako su nam objasnili u HZZO-u, i otac i majka nakon prvih šest mjeseci porodiljnog dopusta imaju pravo iskoristiti mogućnost rada na pola radnog vremena, i to u dvostrukom trajanju roditeljskog dopusta: umjesto šest mjeseci punog roditeljskog dopusta, majka može koristiti 12 mjeseci polovicu roditeljskog dopusta, a za drugu polovicu raditi. Dakle, od djetetovih šest mjeseci do navršene godine i pol žena radi četiri sata dnevno i prima polovicu svoje plaće, a drugu polovicu radnog vremena je na porodiljnom i prima polovicu porodiljne naknade, odnosno oko 1300 kuna.
– To je jako dobra mogućnost za roditelje kojima netko pouzdan može pričuvati dijete četiri sata. To je i financijski bolje za mame koje imaju više plaće jer bi primale pola plaće i pola naknade, odnosno primale bi znatno više od 2600 kuna – kaže Jelušić iz Roda. Primjerice, žena koja zarađuje 7000 kuna primala bi tijekom druge polovice porodiljnog dopusta 3500 kuna plaće i 1300 kuna porodiljne naknade. Takvu je mogućnost svojevremeno koristila Maja Tarle, predsjednica Roda, koja je radila u Fini.
– Tvrtka je bila izuzetno korektna prema mladim roditeljima. Ja sam tako radila pola radnog vremena u drugoj polovici porodiljnog dopusta. Kako sam u informatičkoj službi, dogovorila sam se da radim od kuće, pa nisam ni morala dolaziti na radno mjesto – kaže Tarle.
Marija sanja o dva sata više sa svojom djecom
– Dan mi je jednostavno prekratak. Kad bih mogla raditi šest sati dnevno, spasila bih se. Život moje cijele obitelji promijenila bi ta dva sata – kaže arhitektica Marija K. (37) iz gradića u unutrašnjosti Hrvatske. Sa suprugom Ivanom, diplomiranim agronomom, ima dvoje djece – 8-godišnjeg Marka i 3,5-godišnju Anu. Bake im ne žive u blizini i nemaju nikakvu pomoć u brizi oko djece. Ivan ima terenski posao i najmanje tri dana tjedno ga nema kod kuće.
– Jedina su nam pomoć škola i vrtić. Moja kći prva dolazi u vrtić i zadnja odlazi, sin je u boravku, a kad dođu kući, ne mogu s njima sjesti na pod i igrati se jer moram kuhati, čistiti, ići u dućan… – priča Marija i nastavlja: – Radim ono što stvarno volim, ali jedina u uredu imam djecu i jedina doista odlazim iz ureda u 15.30, kad nam završava radno vrijeme, jer moram po djecu. Ostali i dalje rade i osjećam se užasno kad odlazim. Nitko mi nikad nije rekao da moram raditi prekovremeno, ali imam rokove, i to takve da ih u osam sati ne mogu ispoštovati.
Zato se često, kad god mi je suprug kod kuće, vraćam noću u ured i radim gotovo do ponoći. Kad napokon dođem doma, ne mogu zaspati, ne mogu se prebaciti iz te pete brzine. Skraćeno radno vrijeme, kaže, kod nas je apsolutna nepoznanica poslodavcima, koji poslove nude pod geslom “uzmi ili ostavi” – ili 10 sati na dan ili ništa.
– Na poslu bih bila mnogo učinkovitija jer bih bila opuštenija i mirnija, ne bih mislila o tome kako mi dijete čami u vrtiću samo s čistačicom. Sada se doslovce ‘ubijam’, sa stalnim osjećajem krivnje, jer ni kod kuće ni na poslu ne dajem onoliko koliko bih trebala.
Njihov kućni budžet (ona zarađuje 8500, a suprug 9000 kuna) mogao bi izdržati smanjenje njezinih primanja za 25 posto; i sa 2500 kuna manje mogli bi platiti stambeni kredit i normalno živjeti.
– A dobila bih vrijeme da se zaista opušteno bavim s djecom. Voljela bih dobiti ta dva sata dnevno da mogu obaviti stvari koje su njima beskrajno dosadne – nabavu, zubara, kuhanje, pospremanje – tako da se doma može mirno igrati i zabavljati – objašnjava Marija.
Marijina današnja satnica
5.45 – ustajanje, brzo tuširanje i kava
6.10 – buđenje sina (8) i kćeri (3,5), doručak i spremanje za izlazak
7.00 – izlazak iz kuće, odvoženje djece u vrtić i školu
7.30 – 15.30 – rad u arhitektonskom studiju
16 – 17 – uzimanje djece iz vrtića i škole, odlazak u nabavu
17 – 17.30 – ručak
17.30 – 19 – slobodne aktivnosti djece
19 – 20 – večera i kuhanje ručka za sutradan
20 – 21 – kupanje i spremanje djece u krevet/povratak na posao
21 – 23.30 – čišćenje, pranje rublja, peglanje/rad u arhitektonskom studiju
ALTERNATIVNA ‘sretna’ SATNICA
7.30 – 13.30 – rad u arhitektonskom studiju
13.30 – 16 – nabava, kuhanje ručka, po potrebi zubar, ginekolog, frizer, pranje rublja, čišćenje, peglanje
16 – 16.30 – ručak
16.30 – 17.30 – igra s djecom
17.30 – 19 – slobodne aktivnosti djece
19 – 20 – večeranje i igra djece
20 – 21 – kupanje i spremanje djece u krevet
21 – 23.30 – opuštanje, čitanje, gledanje televizije, kućanski poslovi
