Podaci istraživanja pokazuju kako se u nekim dijelovima SAD-a čak 30 posto tinejdžerica samoozljeđuje bez namjere da počini samoubojstvo. Svaka četvrta djevojčica u prošloj si je godini namjerno nanijela ozljedu, bilo paljenjem ili rezanjem kože, dok je isto učinio jedan od deset dječaka. Ukupna učestalost nanošenja samoozljeda kod mladih iznosi čak 18 posto. “18 posto vrlo je visok postotak za oba roda”, izjavio je Martin A. Monto, sociolog sa Sveučilišta u Portlandu, i jedan od autora istraživanja.
U suradnji s Centrom za kontrolu i prevenciju, dr. Monto i njegovi_e kolege_ice 2015. su godine proveli_e anketu kojom su ispitali_e rizično ponašanje američkih srednjoškolaca. Istraživanje je objavljeno u American Journal of Public Health, a obuhvatilo je reprezentativan uzorak od 65 tisuća srednjoškolaca i srednjoškolki javnih srednjih škola iz 11 saveznih država. Prijašnje studije provedene su isključivo u generalno razvijenijim državama, ili su podaci prikupljani među američkim tinejdžerima koji su zaprimljeni na bolničko liječenje.
U aktualnoj studiji, u saveznoj državi Delaware zabilježena je najmanja stopa nanošenja samoozljeda: 6,4 posto među dječacima i 17,7 posto među djevojčicama. Najveća stopa nanesenih ozljeda kod dječaka zabilježena je u saveznoj državi Nevadi (14,8 posto), a kod djevojčica u saveznoj državi Idaho (30,8 posto). Stopa nanesenih samoozljeda iznad 20 posto kod adolescenata oba spolova zabilježene su u saveznim državama Idaho, Kentucky, Nevadi i New Mexico. Djevojčice su u svim saveznim državama, osim u dvjema, iskazale dvostruko veću sklonost samoozljeđivanju.
Rezultati ovog istraživanja variraju ne isključivo o spolu, već i drugim faktorima, primjerice rasi. Više od 20 posto ispitanih američkih domorodaca iskazalo je sklonost samoozljeđivanju, nakon čega slijede učenici latinoameričkih korijena, bijelci, a potom Azijati. Od crnih učenika samo 12 posto je prijavilo sklonost samoozljeđivanju. Dodatno, istraživanjem je utvrđeno kako se sklonost samoozljeđivanju smanjuje s godinama, od 19.4 posto među četrnaestogodišnjacima_kinjama, do 14.7 posto među osamnaestogodišnjacima_kinjama.
Ovim istraživanjem nisu ispitani određeni vitalni čimbenici razumijevanja samog procesa samoozljeđivanja od odrastanja u različitim saveznim državama, razloga samoozljeđivanja, kulturološke pozadine do vlastitog razumijevanja tog čina, ističe i dr. Monto. Adolescentice koje su sudjelovale u istraživanju otvorenije su od svojih vršnjaka priznale pripadnost LGBTQ zajednici te da su žrtve seksualnog uznemiravanja ili cyberbullyinga. Za razliku od djevojaka, dječaci su otvorenije priznali sklonost različitim opijatima, od pušenja do korištenja droga. Svi su ti čimbenici barem djelomično povezani sa svrhom nanošenja samoozljeda.
Centar za kontrolu i prevenciju (C.D.C) tek je nedavno počeo istraživati problematiku samoozljeđivanja kod adolescenata_ica tako da nije jasno je li tijekom prošlih godina došlo do značajnog porasta prevalencije samoozljeđivanja. Međutim s obzirom na široko rasprostranjenu problematiku kod oba spola i roda, pretpostavka je da uspješnost rješavanja ovoga problema više leži u individualnom pristupu u odnosu na kreiranje strategije na nacionalnoj bazi, ističu istraživači. “Roditelji čija djeca se samoozljeđuju smatraju kako je njihovo dijete klinička anomalija. Ali, iako sklonost samoozljeđivanju nije zdravo ponašanje, dijete nije neobično bolesno”, istaknuo je dr. Monti.
Prevela i prilagodila: Martina Raos
