Samar Badawi, 30-godišnja majka jednog djeteta, odslužila je sedam mjeseci u zatvoru. Njezin zločin? Neposlušnost spram oca.
Badawi, 30, postala je žrtvom zakona o muškom skrbništvu u Saudijskoj Arabiji u kojem se od žena zahtjeva da traže dopuštenje od svojeg oca, muža ili čak odraslog sina za obavljanje mnogih dnevnih aktivnosti. U slučaju o kojem je izvjestila organizacija za zaštitu ljudskih prava Human Rights Watch, Badawi je od svoje 14. godine trpjela fizičko zlostavljanje od svoga oca nakon što joj je majka umrla od raka.
Kad je navršila 25 godina, odlučila se “izboriti za sebe” i pobjegla je u sklonište za zlostavljane žene.
Provela je u zatvoru sedam mjeseci nakon što je otac podigao tužbu zbog njene “neposlušnosti” i odbijanja da se vrati kući. Badawi je oslobođena prošle godine nakon internetske kampanje, i naposlijetku dobila presudu u kojoj skrbništvo nad njom preuzima njen ujak. Također, uspješno je uložila žalbu na očevo uskraćivanje dopuštenja za njenu udaju.
“Došla sam tamo kao slomljena žena,” rekla je. “Bila sam jako povrijeđena kad sam došla u zatvor. Ali izašla sam kao pobjednica i sa snažnim osjećajem ponosa zbog svojeg držanja u ovih sedam mjeseci. Nije bilo lako.”
Badawi je dodala: “Kad sam bila sama, proganjala su me sjećanja na nepravdu, od svoga oca, od suca koji je bio užasan prema meni. “Sjećala sam se svoga sina. Sjećala sam se kako mi čak ni društvo nije pomoglo – proživjela sam mnoge uvrede i usprkos tome, zadržala sam mirnoću, nisam odgovarala na njih. U tim trenucima sam plakala.” Usprkos proživljenoj traumi, Badawi ne poziva na promjenu zakona, već bolju osviještenost.
“Naši zakoni su pravedni, jako pravedni, ” rekla je ona. “Da nije zakona, ja ne bih bila u mogućnosti pobjeći iz ove teške situacije u kojoj sam se našla.
“Problem je u tome što ovdje ne postoji pravna kultura. Ovdašnje žene, iz različitih sredina, nisu svjesne svojih prava, ne postoji osviještenost.
“Zbog toga želim da se pravo uči u školama od rane dobi.”
Badawi su nagradu International Women of Courage uručile prva dama SAD-a Michelle Obama i državna tajnica, Hillary Clinton na Dan žena. Godišnja nagrada, dodjeljuje se ženama koje su prepoznate za izuzetnu hrabrost i zalaganje u zagovaranju ženskih prava.
Ženska prava su vruća tema u Saudijskoj Arabiji, i postoji začuđujuće širok raspon pogleda jednako sa ženske i muške strane. Osim zakona o muškom skrbništvu, prisutna je problematika vezana uz zabranu ženama da upravljaju vozilama koja je punila naslove svjetskih novina prošle godine. Naime, tada su mnoge žene osporavale zakon sjedajući iza volana.
Među njima je bila Najla Hariri koja je jedan dan odvezla svoga sina u školu kad nije imala vozača.
Nastavila je to raditi nekoliko puta nakon toga, ali tome je došao kraj nakon što su ona i njen muž bili prisiljeni prisegnuti pred sudom da više neće voziti.
“Osim što sam morala potpisati tu prisegu, još me je više uznemirilo to što je moj ‘skrbnik’ bio pozvan na sud”, rekla je. “Ne želim prihvatiti čitavu tu ideju o njemu kao svom ‘skrbniku’ jer ja sam 47-godišnja žena, trebala bih biti svoj skrbnik.”
Za Hariri, postoji još puno više motiva za kampanje, osim ove za prava na vožnju.
“Saudijske žene suočene su s mnogim problema – razvedene žene, žene koje prolaze kroz sudske procese, žene koje su bile zlostavljane, problematikom povezanom s nasljeđivanjem – imamo mnoštvo problema.
“Zato smo počele pozivati na donošenje ‘zakona o osobnom statusu’ koji bi štitio ova prava,” dodala je.
Hariri je rekla da se tu ionako radi o pravima koja su već dana ženama u Kuranu i Suni, učenjima proroka Muhameda. Ali s ovim se ne slažu svi. Rawda Al Youssef vodi kampanju pod nazivom “Moj skrbnik zna što je najbolje za mene” u prilog kritiziranog sistema.
Ona tvrdi kako su saudijske žene sretne što se netko brine za njih i da skrbništvo osnažuje obitelj kao temelj društva.
“Odnos između muškaraca i žena unutar obitelji komplementarni je odnos, a nikako nije ravnopravan,” rekla je Al Youssef. “Muškarac služi ženi i nadgleda njene poslove unutar i izvan kuće.”
Za Al Youssef, žene koje se bore za veća prava predstavljaju razmaženu manjinu bez ikakvih stvarnih problema. “Saudijske žene – osobito one koje govore o ženskim pravima – dolaze iz imućne i razmažene društvene klase.
“Nađite mi siromašnu ženu koja govori o ovim stvarima i složit ću se s vama, možda joj trebaju ta prava, ali one koje govore o ženskim pravima … to su žene koje imaju sve što im treba i jedino im nedostaje mogućnost da uzmu svoju putovnicu i putuju kako žele, ili da voze auto.
“One nisu mislile o potrebama siromašnije klase.”
Dok Al Youssef vjeruje kako kod kralja Abdullaha i šireg društva ne postoji interes za snažnija ženska prava, Samar Fatany je uvjerena u suprotno. Fatany, radijska novinarka i spisateljica o ženskim pravima koja je bila jedna među prvim ženama zaposlenim u Vladi prije 30 godina, vjeruje da će promjena nastupiti, iako postepeno.
{slika}
“Mislim da saudijske žene stvarno imaju veliku priliku za promjene i napredak koja se mora iskoristiti,” rekla je.
“Mislim da je kralj Abdullah bio velika podrška ženama, i kao rezultat tog zalaganja cijela nacija se promijenila i izdašna pomoć ženama nije izostala.”
Fatany je dodala: “Potrebno je imati obrazovanje da bi se znalo za drugačiji način života, da stanje ne mora biti kakvo jest. Ako si ti osoba koja živi u izolaciji i poznaje samo taj način života, ne može ti pasti na pamet da postoji neki drugi način, da to nije potrebno prihvaćati. To ne mora imati veze s religijom.
Nije antiislamski voziti auto, nije antiislamski raditi, nije antiislamski zahtijevati svoja prava.”
Klerik Sheikh Adnan Bahareth, koji je inzistirao na telefskom intervjuu jer se nije želio pojaviti pred kamerom zajedno sa ženom, dokazivao je kako su saudijske žene sretne što ne voze.
“Muškarci su danas sluge ženama,” poručio je. Sheikh Bahareth kaže što bi se dogodilo kad bi žene mogle voziti: “To bi značilo dodatne terete na ženskim ramenima. Morala bi sama ići na tržnicu, nabavljati hranu, voziti djecu u školu i iz škole.
“Želimo ženama olakšati ove terete.”
Prevela i prilagodila Mirela Brodnjak
