Nakon godine dana bez konkretnih poteza po pitanju uvođenja seksualne edukacije u škole, Grad Zagreb prošli je tjedan najavio osnivanje povjerenstva koje će se baviti uvođenjem izvannastavnog predmeta zdravstvenog odgoja i obrazovanja u zagrebačke škole. Integralni dio programa trebala bi biti i seksualna edukacija čije je provođenje u lokalnom kontekstu bilo tema konferencije koju su 9. rujna organizirale udruge Status M i CESI.
Osim konkretnih planova Grada Zagreba i rasprave stručnjakinja i stručnjaka o praktičnim aspektima uvođenje sveobuhvatne seksualne edukacije u škole, na konferenciji su predstavljena i iskustva provođenja programa na nacionalnoj razini – u Švedskoj, i na lokalnoj razini – u talijanskoj pokrajini Emilia-Romagna.
Predstavljeni su i edukativni alati za djecu i roditelje. Udruga CESI je prikazala edukativne video materijale koji ruše mitove o seksualnosti, a Status M je predstavio karte „Seksalice“ koje sadrže 100 pitanja kojima je cilj destigmatizacija seksualnosti.
Pilot provedba najavljena je za jesen 2026. godine
Luka Juroš, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade, naglasio je – kao i na ranijim konferencijama – da je pitanje zdravlja djece i mladih jedno od gorućih pitanja suvremenog društva. Osvrnuo se na osnivanje radne skupine koja bi trebala kreirati prijedlog kurikuluma (nastavni materijal, edukacije, prijedlog procesa provedbe..) za provođenje zdravstvenog odgoja koji bi sadržavao teme mentalnog zdravlja, zdravih životnih stilova, prevenciju ovisnosti te seksualno i reproduktivno zdravlje.
„Ništa se ne uvodi naredbom, dekretom“, kazao je Juroš te je dodao da ne može u ovom trenutku konkretizirati broj škola koje će biti uključene u pilot provedbu koja bi trebala krenuti na jesen iduće godine. Na pitanje je li to realan rok kazao je da smatra da jest, ponajprije jer je to bio dostatan rok i za prethodno uvođenje građanskog odgoja, a postoje i iskustva provedbe zdravstvenog odgoja iz Rijeke. Ipak, podsjetimo, i u svibnju 2024. najavio je uvođenje izvannastavnog predmeta sljedeće školske godine, pozivajući se na iskustvo provedbe tog istog građanskog odgoja i obrazovanja.
Švedska: od biologije i reprodukcije do sveobuhvatnog pristupa ljudskoj intimi
U Hrvatskoj godinama traje protivljenje uključivanju sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u školske kurikulume na nacionalnoj razini. Tako je decentralizacija postala strateška zagovaračka odluka. To je rezultiralo eksperimentalnom provedbom zdravstvenog odgoja i obrazovanja u Gradu Rijeci koja je počela prošle školske godine i čija je evaluacija trenutno u procesu.
Za razliku od Hrvatske, postoje primjeri dobre prakse na razini Europe koji provode sveobuhvatnu seksualnu edukaciju već nekoliko desetljeća. Tako je Frank Berglund iz švedske nacionalne asocijacije za seksualnu edukaciju predstavio tijek uvođenja iste u Švedskoj. Da ni u zemlji koja se može pohvaliti da je prva u svijetu imala zajamčenu seksualnu edukaciju u školama, to nije bio brz i jednostavan proces svjedoči činjenica da se ona uvodila kroz desetljeća.
Početnom kurikulumu koji je progovarao o biološkom i reproduktivnom aspektu seksualnosti su se kroz vrijeme dodavale nove teme kao što su LGBTIQ+ prava, seksualno nasilje, maskulinitet i sl. Trenutno, u Švedskoj je obvezno znanje o seksualnoj edukaciji ako se netko želi baviti nastavničkom profesijom, ravnatelj/ica svake škole je odgovoran/a da učenici budu educirani kroz programe seksualne edukacije te je ona uključena u planove rada 10 nastavnih predmeta. Sukladno tomu, nastavnici/ice ne mogu odlučiti da se ne žele baviti temama seksualnosti.
„Edukacija koja započinje u ranoj dobi, ima bolje rezultate jer je prilagođena potrebama i dobi mladih osoba“, kazao je Berglund.
Podijelio je s okupljenima i nalaze najnovijih evaluacija provedenih na oko 10 000 mladih. One pokazuju da je škola najveći izvor znanja o seksualnosti za mlade – to je kazalo 78 posto dječaka i 75 posto djevojčica. Za usporedbu, istraživanja u našoj zemlji pokazuju da mladi o seksualnosti uče neformalno – od vršnjaka, serija, filmova i ostalih nepouzdanih izvora.
Italija – regionalnom provedbom obuhvaćeno je 80 posto ciljane skupine
O provedbi na lokalnoj razini u pokrajini Emilia-Romagna i njihovom programu „W L’amore“ već smo pisale na Libeli. Program se provodi od 2013. godine i adaptacija je nizozemskog programa „Long Live Love“, jednog od najstarijih i najuspješnijih programa u području školske seksualne edukacije. Provođenje talijanske inačice uključuje suradnju regionalne uprave, zdravstvene uprave, škola, nastavnika/ica, zdravstvenih i socijalnih radnika/ica, vršnjačkih edukatora/ica, udruga ali i roditelja i obitelji.
Na konferenciji su program predstavile dvije predstavnice organizacije koje su kazale da je njime u regiji obuhvaćeno oko 80 posto ciljane skupine te više od 60 škola. Evaluacije koje provode pokazuju uglavnom vrijedno iskustvo provedbe u školama. Nastavnici/e ističu brojne prednosti koje se ne odnose samo na znanja o pojedinim temama, već naglašavaju stvaranje mreže s predstavnicima/ama zdravstvenog sustava i izgradnju povjerenja između nastavnika/ica i učenika/ica. Samo dva posto ispitanih smatra da nije prikladno o tim temama pričati u školi te da se o njima treba raspravljati unutar obitelji.
Pitanje seksualne edukacije djece se nerijetko instrumentalizira za političke borbe i/ili poene
Nakon što smo poslušali iskustva provedbe izvan granica naše zemlje, stručnjakinje i stručnjaci su raspravljali o dosadašnjim praksama, izazovima i praktičnim aspektima provedbe sveobuhvatne seksualne edukacije u Hrvatskoj.
Maja Gabelica Šupljika, zamjenica Pravobraniteljice za djecu i jedna od članica buduće radne skupine, naglasila je da se oni kao Pravobraniteljstvo temom bave više od 20 godina, od 2004. godine. Progovorila je o brojnim izazovima vezanim za uvođenje seksualne edukacije u našoj zemlji te je kazala da je Odbor za prava djeteta iznio preporuku da bi Hrvatsku trebala uvesti sveobuhvatno obrazovanje o seksualnom i reproduktivnom zdravlju. Naglašava da bi ti programi trebali biti temeljeni na ljudskim pravima, suzbijanju diskriminacije i homofobije te rodnoj ravnopravnosti.
„Iako postoji nekoliko izvrsnih praksi u posljednjih 20 godina, pokazuje se da se radi o entuzijazmu i volji pojedinaca/ki i/ili škola“, kazala je Gabelica Šupljika te je dodala da je otpor uvođenju seksualne edukacije u škole snažan, a postaje i snažniji.
Branko Kolarić, ravnatelj NZZJZ „Dr. Andrija Štampar“ nadovezao se kazavši da treba imati u vidu i socijalni i politički kontekst u kojem Grad Zagreb treba uvesti seksualni odgoj u škole. Pri tomu je naglasio da će pitanje spolnosti i seksualnosti vječno izazivati polemike te da se kao motivator otpora koristi strah roditelja za njihovu djecu.
Iako je otpor na snazi već godinama pri samoj najavi i/ili pokušaju da se u škole uvede sveobuhvatna seksualna edukacija – iskustva Rijeke i Gorskoga Kotara u samoj provedbi govore drugačije. Prema riječima sudionica okruglog stola, Grad Rijeka je primio samo jedan upit/vrstu prigovora na provedbu programa, a u Gorskom Kotaru otpora nije bilo. Naprotiv, roditelji su se i sami željeli educirati o temama koje su zaboravili ili nikad nisu imali ni priliku da se educiraju.
Djeca žele otvoren razgovor i znanstveno utemeljene informacije
Klaudia Kamenar je primalja, provoditeljica i kreatorica lokalnog programa seksualne edukacije u Gorskom Kotaru (za koji je dobila i Rektorovu nagradu). Suradnjom studentica primaljstva i pedagogije pokrenut je program „Upoznaj se – upoznaj seks“ u dvije osnovne škole u Gorskom Kotaru. Motivacija im je bila činjenica da se radi o ruralnoj sredini gdje su informacije o temi, kao i savjetovanja sa stručnjacima/injama još manje dostupna, a lokalna istraživanja su pokazala da mladi imaju potrebu razgovarati o temama seksualnosti.
Problemu su pristupile kroz vršnjačku edukaciju jer smatraju da je djeci lakše razgovarati s nekim koga, prvenstveno zbog manje dobne razlike, mogu smatrati budućim prijateljem/icom. Uz to, smatra Kamenar, imale su dovoljan autoritet kao buduće stručnjakinje – primalje. I Gabelica Šupljika je naglasila da je djeci, prema njihovim saznanjima (iz konzultacija koje s njima provode), važno komunicirati sa zdravstvenim djelatnicima/ama i profesionalcima/kama.
„Važan im je način na koji se educira – žele otvoren razgovor i povjerljivu atmosferu, a ne prezentacije“, kazala je Gabelica Šupljika.
Kamenar, smatra da upravo primalje imaju jasno i eksplicitno propisane kompetencije za provođenje seksualne edukacije mladih te da to nije prepoznato. Tome u prilog ide i to da u radnim skupinama nema primalja.
Podrška u provođenju programa od iznimne je važnosti
Tina Bošković Sertić, ravnateljica OŠ Centar iz Rijeke, škole koja je sudjelovala u eksperimentalnoj provedbi zdravstvenog odgoja kazala je da provedba programa seksualne edukacije nije civilizacijski doseg nego naša zadaća.
Kazala je da je od velike važnosti u Rijeci bila i ogromna podrška koju su u provedbi imali od odjela za školstvo Grada Rijeke. Iako je službena evaluacija stručnog kadra, učenika/ica i roditelja još u tijeku smatra da su djeca od petog do osmog razreda kroz aktivnosti stekla brojna nova znanja. Dodaje i da je budućnost provedbe programa u Rijeci svjetla jer postoji usuglašen stav da je djeci i mladima u gradu ovaj tip obrazovanja potreban.
Upravo važnost grada koji stoji iza provedbe naglašava i Sanja Cesar, voditeljica programa Spol, rod i seksualna prava u CESI te moderatorica okruglog stola. Dodala je i da je važno biti otvoren za zabrinutost roditelja, s čime se složio i Kolarić. Bošković Sertić je uz to naglasila i da „roditelji moraju biti suglasni sa slušanjem svih modula te da se ne može birati što bi se poslušalo, a što ne“.
Djeci dugujemo kvalitetnu i sadržajnu edukaciju
Po pitanju preporuka za buduće uvođenje programa seksualne edukacije, sudionici/e okruglog stola su suglasni/e – puno toga već imamo i ne trebamo krenuti iz početka, treba krenuti od dobrih praksi u parcijalnim provedbama te se konzultirati s onima koji nude ozbiljno iskustvo u provedbi ovih programa i sadržaja.
Gabelica Šupljika je pritom naglasila i da je važno da postoje visokokvalitetni programi osposobljavanja provoditelja/ica i dovoljno prilagodljiv kurikulum za buduće izazove koji nas očekuju u provedbi. Važnost multidisciplinarnog pristupa naglasila je i Bošković Sertić.
Što se tiče održivosti budućeg zagrebačkog modela, Kolarić smatra da neće biti problema u samoj održivosti programa jer jednom kad Grad donese odluku da se program provodi, on će se i provoditi. „Ostaje samo motivirati provoditelje/ice da se osjećaju sigurno i dobro u temama o kojima educiraju“, kazao je Kolarić.
„Cilj nije samo provoditi program sveobuhvatne seksualne edukacije, već na promišljen, kvalitetan i kritičan način pristupiti temi. Učiti iz tuđih grešaka, uvijek ih ima, kao što uvijek ima mjesta i za napredak. Djeci dugujemo kvalitetnu i sadržajnu edukaciju“, zaključila je Kamenar.
*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravne, ravnopravni, ravnopravno!”. Sufinancira ga Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija)
