Aktivisti i aktivistkinje okupili/e su se jučer u Sarajevu kako bi izrazili/e solidarnost sa svim žrtvama homofobnog napada u Orlandu (SAD) koji je odnio 50 života lezbejki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba te u kojem je više od 50 osoba ranjeno.
Nakon organizirane akcije, Libela je razgovarala s dvije inicijatorice okupljanja – Lamijom Begagić i Lejlom Huremović.
“Ujutro smo se nas dvije, Lejla, u ovom slučaju urednica portala lgbt.ba, i Lamija, u ovom slučaju kolumnistica i saradnica na rečenom portalu, a izvan tih uloga i prijateljice, susrele na chatu gdje je Lejla predložila Lamiji da uradi tekst o zločinu u Orlandu, ponajviše sa aspekta krajnje licemjernog izostanka suosjećanja sa žrtvama i učestalih komentara u bosanskohercegovačkom javnom prostoru koji relativiziraju žrtve, komentara koji ‘načelno nisu za nasilje, ali…’ – što bi rekao Boris Dežulović, ubi nas prejaki veznik. Nakon nekoliko razmijenjenih komentara, odlučile smo da tekst hoće biti napisan, ali da nije dovoljan, i da moramo biti vidljivije i izaći na ulicu, makar simbolično nas pedeset – koliko je ljudi ubijeno u tom jezivom napadu. Dio posla, odradile su, dakako, društvene mreže, oko 13 sati smo napravili event na Facebooku, pozvale ljude kojih bi se to moglo ticati i ljude za koje smo pouzdano znale da će naći svoje mjesto na tom skupu. Lamija je promislila neke slogane, Lejla je cijelo popodne na poslu provela praveći banere i printajući poruke i u 18 sati smo se okupili ispred Historijskog muzeja, na platou koji se nalazi uz jednu od glavnih gradskih prometnica, a preko puta ambasade SAD-a”, prepričala je Lamija kako su realizirale prvotnu ideju, proizašlu iz pobude za solidariziranjem sa žrtvama, ali i senzibiliziranjem domaćeg konteksta.{slika}
Dodala je kako je sve bilo prilično gerilski.
“Niti jedna organizacija nije pokrenula inicijativu, mada su članice različitih ljudskopravaških organizacija bile prisutne na okupljanju. Načelno smo zadovoljne odzivom, sjajne djevojke, momci, muškarci i žene došli su na skup, sedamdesetak nas, što smatramo solidnom brojkom s obzirom da je tek četiri-pet sati proteklo od ideje do okupljanja. Skupu se potom pridružila i ambasadorica SAD-a u BiH, mada nismo uputili nikakav poziv ka Ambasadi, to je bila njena dobra volja, da stane s nama”, istaknula je.
Begagić i Huremović naglasile su kako je njihova misija bila odati počast žrtvama, ljudima iz LGBTI zajednice, ali skrenuti pažnju i na lokalni nivo, na probleme sa kojima se ova populacija susreće u BiH, svakodnevno.{slika}
“Zato nam je ulica važna, kao prostor koji si svaki dan iznova moramo oslobađati, jer LGBTI populacija jedva da ima mjesta na koja je otvoreno dobrodošla, a kada takva mjesta i postoje, ni u njima sigurnost nije garantovana, pa nam se desi ono što se prije samo nekoliko mjeseci dogodilo u Art kinu Kriterion“, rekle su.
“Htjeli smo, kako smo već gore navele, ukazati i na licemjerno pravljenje imaginarne hijerarhije žrtava koje treba oplakati više, manje ili nikako, na to da je pedeset ubijenih ljudi uvijek i samo pedeset nevinih, ‘krivih’ jer ih je neko drugi mrzio. Sve izvan toga, bezosjećajno je sitno potkusuravanje mrtvim tijelima. Na koncu, iznimno važno nam je bilo ukazati i na činjenicu da se svaki zločin zasnovan na mržnji prema Drugom i Drugačijem zbog nečije seksualne orijentacije ili rodnog identita treba upravo tako i tretirati i procesuirati: kao zločin iz mržnje. Jer ljubav je ljubav, a zločin je zločin, što je na neki način bio i moto ovog skupa”, zaključila je Begagić. {slika}
