Dvadesetdvogodišnju Lauru Woodhouse u feministicu je pretvorio glasoviti film Roberta Rodrigueza Sin City (2005), film u kojemu se većina ženskih likova nalazi u ulogama prostitutki ili striptizeta. “U kino sam otišla u društvu četvorice prijatelja”, prisjeća se Woodhouse. “Bila sam zgrožena količinom mizoginije na ekranu. Pogledala sam oko sebe i shvatila da moji prijatelji uistinu uživaju. Šokirana, izašla sam iz kina usred projekcije. Čim sam došla kući utipkala sam riječ ´feminizam´ u internetsku tražilicu i otkrila feminističku web-stranicu ´The F-word´. Tamo sam pronašla dodatne poveznice koje su me odvele do brojnih drugih stranica i blogova”. Ubrzo nakon toga, Woodhouse je postala jednom od osnivačica feminističke grupe Sheffield Fems. Skupinu uglavnom sačinjavaju studentice Sveučilišta u britanskom gradu Sheffieldu. Zahvaljujući golemom uspjehu njihovog prvog projekta, kao i medijskoj pozornosti koju je isti privukao, grupa se vrlo brzo nametnula kao jedan od bastiona feminizma u tom dijelu Velike Britanije. “Na prvom sastanku, razgovor se neprestano vraćao na pornografiju i slike Playboyevog zečića koje viđamo posvuda, pa čak i na dječjim proizvodima.
{slika}
Tako da je izbor za temu naše prve kampanje pao upravo na Playboy”, objašnjava Woodhouse. Fems-ice su zajedno osmislile i izradile letke koje su zatim dijelile građanima/kama po središtu Sheffielda za vrijeme božićne shopping groznice. “Reakcije javnosti bile su izuzetno pozitivne. U roku od nekoliko tjedana, mnoge su trgovine odlučile bojkotirati proizvode s logom Playboya. Bile je tu, dakako, i negativnih reakcija – neke su nam trgovine poručile da su takvi proizvodi vrlo popularni, ljudi imaju pravo na izbor, bla bla, uvijek ista priča”, kaže Woodhouse.
Posljednjih se godina diljem Velike Britanije javlja sve više novih feminističkih skupina.
Poput Sheffield Fems-ica, i ove novoosnovane skupine uglavnom nastaju u okvirima raznih sveučilišta. Mnogo je ´okidača´ za ovaj procvat feminizma, primjerice, sve veći broj feminističkih blogova koji nadahnjuju mnoge žene, te otvaraju prostor za interakciju i mobilizaciju. Studentsko okruženje također olakšava pojedincima da se povežu i organiziraju. Bivša studentica Sheffieldskog sveučilišta i jedna od organizatorica FEM konferencije 2004. godine (godišnje okupljanje britanskih feministica), smatra da su studentske udruge idealna platforma za razne oblike aktivizma. No možda najveći poticaj stvaranju feminističkih udruga predstavlja jačanje pornografske i seksualne industrije, osobito način na koji se iste u posljednje vrijeme sve više okreću mladima (poglavito studentskoj populaciji) kao potencijalnim potrošačima. U studentskim naseljima sve je više noćnih klubova seksualne tematike (“Playboyeve vile” s tematskim večerima za “školarke”, na kojima svaka djevojka odjevena kao školarka ima pravo na besplatno piće). U Manchesteru je otvoren lap dance klub specijaliziran za studente.
Kat Stark, članica Nacionalne studentske udruge NUS (National Union of Students) zadužena za ženska pitanja, kaže da često prima pritužbe na seksistička događanja koja organiziraju pojedine studentske udruge. Nedavno joj je pošlo za rukom spriječiti Sveučilište u Bedfordshireu da organizira izbor za Miss i Mistera birtanskih sveučlišta. Možemo li reći da su feministički glasovi u posljednje vrijeme sve brojniji i glasniji? “Itekako”, smatra Stark. “A kad jedna skupina počne postizati rezultate i uvoditi pozitivne promjene, to djeluje stimulirajuće i na ostale”. Udruga Wass (Warwick Anti-Sexist Society) trenutno radi na kampanji protiv najavljenog kalendara s fotografijama golišavih studentica. “Kalendar je osmišljen po uzoru na časopis FHM – ideja je objaviti fotografije najsexy studentica na Sveučilištu Warwick”, objašnjava predsjednica udruge, dvadesetjednogodišnja Lauren Kay. Na Sveučilištu York, studentica treće godine Bronach Kane pokrenula je kampanju protiv Playboyevog noćnog kluba. Skupina North West Feminists poduzima odlučne korake protiv “jedinog noćnog i lap dance kluba za studente u Manchesteru”, koji nudi popuste za studente – ples u krilu stoji pet funti, a tu su i “besplatni satovi plesa na šipki” za “cure”. Na Sveučilištu u Loughboroughu, skupina East Midland Feminists (skraćeno: Em Fems) oštro se protivi događanjima koje u njihovom gradu želi organizirati časopis FHM. Jedna od članica, tridesetšestogodišnja Jan, smatra kako se u takvim situacijama na djevojke vrši ogroman društveni pritisak: “One su po prvi puta daleko od kuće, i ovakvi im se događaji prezentiraju kao glavni oblik zabave. Pod velikim su pritiskom da to prihvate”, smatra Jan. Članice Em Fems-a povezale su se preko Interneta, kroz zajedničku podršku kampanji skupine Object da se ´muški časopisi´ premjeste na najgornje police trgovina.
{slika}
Prva ´misija´ Em Fems-a bila je podići razinu svijesti o količini mizoginije prisutnoj u muškim časopisima, te količini pornografije koja se prodaje u trgovinama WH Smith. “Kad odem u WH Smith, redovito na proizvode s logom Playboya stavljam naljepnice na kojima piše: ´Ovo je pornografija – prestanite seksualizirati djevojčice´”, kaže Jan. Još jedna kampanja Sheffield Fems-a koja je imala odjeka i na nacionalnoj razini jest i takozvani ´Okreni ga´ (Turn It Over) pokret. Ideja je da se odlazi u trgovine i preokreće muške časopise, kako bi se ponižavajuće fotografije na naslovnici sakrile od očiju javnosti.
Rad feminističkih udruga uvelike pomažu i pojedinci, poput blogerice Charliegrrl koja je članica i osnivačica skupine North West Feminists, kao i skupine Resisters koja se bori protiv pornografije. Svoj blog vidi kao priliku da potakne druge na djelovanje: “Počela sam primjećivati da reklamne kampanje za muške časopise postaju sve agresivnije – čim uđete u trgovinu u lice vam se unose ogromni plakati. Nekada davno, pornografija je bila rezervirana za muške spavaće sobe, o tome se nije javno govorilo. Muški časopisi i kultura koju promiču predstavljaju objektivizaciju, ali i zlostavljanje žena, kao nešto posve normalno, katkad i trivijalno. Pokrenula sam blog kako bih bilježila vlastitu feminističku djelatnost”, piše Charliegrrl na http://charliegirlblog.wordpress.com/ . Blogerica se našla u središtu medijske pozornosti kao liderica prosvjednika na godišnjoj konferenciji laburista 2006. godine (tome je, vjerojatno, pridonijela i lutka za napuhavanje s licem Tonya Blaira kojom se oboružala). U društvu članova i članica skupina Em Fems, North West Feminists i Object, te pripadnica pokreta Bijele vrpce (pokret posvećen borbi protiv nasilja nad ženama), preko megafona je čitala naslove iz muških časopisa (primjerice, “Kako natjerati vlastitu djevojku da se odijeva poput prostitutke?” ili “Tražimo najseksi britanske djevice”). “Jedan policajac mi je rekao da će me uhititi ako ne prestanem, da je ono što čitam jako uvredljivo, da me mogu čuti i djeca koja prolaze. To je upravo bila i poanta svega – takvi sadržaji su dostupni i djeci. Kvragu, u trgovinama takve časopise možete naći tik do police sa slatkišima”, kaže Charliegrrl.
Tridesetpetogodišnja blogerica i članica skupine Nort West Feminists Pippa Lewis, upozorava na brojne probleme koje sa sobom donosi normalizacija pornografije, poput činjenice da i same žene prihvaćaju i prisvajaju ikonografiju i diskurs pornografije. Lewis je šokirana pričama koje čuje od vlastite kćeri i njenih prijateljica: “Poznajem četrnaestogodišnjakinju koja ima vlastitu šipku za striptiz. Mnoge prijateljice moje kćeri ozbiljno razmišljaju o estetskoj kirurgiji. Moraš biti vrlo jak da shvatiš da u životu ipak nije najvažnije izgledati onako kako ti društvo poručuje da bi trebao izgledati. Mnogim ženama, nažalost, nedostaje snage, nedostaje im podrške. Osobno, ne poznajem niti jednu drugu mamu-feministkinju. Čini se da se situacija pogoršava, no zato pokrećemo ovu mini-revoluciju. Ona nam je potrebna kako bismo napokon nešto promijenile”.
Prevela i prilagodila Nada Kujundžić
