Visoki je sud u Sjevernoj Irskoj donio presudu da zakon o pobačaju u Sjevernoj Irskoj, koji praktički zabranjuje pravo na prekid trudnoće, krši ljudska prava žena, uključujući i prava žrtava silovanja. Ova povijesna presuda, donesena u ponedjeljak u Belfastu, mogla bi konačno dovesti do mogućnosti da žrtve silovanja i incesta, kao i trudnice s fatalnim fetalnim abnormalnostima, mogu prekinuti trudnoću u sjevernoirskim bolnicama.
The Royal College of Midwives (RCM) pozdravio je navedenu odluku, a direktorica RCM-a u Sjevernoj Irskoj, Breedagh Hughes, navodi kako će se temeljem odluke moći pravno zaštititi medicinsko osoblje koje provodi prekide trudnoća u lokalnim bolnicama. Dodaje kako je neuspjeh lokalnih političara/ki da osiguraju pravo na pobačaj u određenim okolnostima izložio medicinsko osoblje riziku uhićenja i osude na zatvorsku kaznu.
U Sjevernoj Irskoj, na pitanje pobačaja odnose se članci 58. i 59. zakona iz 19. stoljeća (!), pod kojim medicinsko osoblje koje izvršava pobačaje može biti osuđeno na kaznu doživotnog zatvora. Trenutno je prekid trudnoće dozvoljen jedino ako je život žene ugrožen ili postoji rizik od trajnog oštećenja njenog fizičkog ili mentalnog zdravlja. Za razliku od ostatka Ujedinjenog Kraljevstva, Zakon o pobačaju iz 1967. godine ne vrijedi na području Sjeverne Irske, a bilo kakvi pokušaji promjene postojećeg zakona kojim se gotovo u potpunosti zabranjuje prekid trudnoće nisu uspjeli.
The Northern Ireland Human Rights Commission (NIHRC) doveo je slučaj pred sud kako bi se pravo na pobačaj proširilo na slučajeve fatalnih oštećenja fetusa, silovanja i incesta. Sudac Visokog suda koji je donio odluku dodao je kako trenutna legislativa koja se tiče pobačaja krši ženska ljudska prava, te da je malo vjerojatno da će se problem pobačaja tako skoro adresirati u zemlji, no da, unatoč tome, građanke imaju pravo na sudsku zaštitu svojih ljudskih prava. Državni odvjetnik Sjeverne Irske, John Larkin, i otprije poznat po svojim izraženim anti-choice stavovima, izrazio je razočaranje ovakvom presudom, najavivši da razmišlja o ulaganju žalbe na istu.
NIHRC je na ovaj korak, između ostalog, potaknuo i slučaj Sarah Eward, koja je zbog zabrane pobačaja u Sjevernoj Irskoj 2013. godine bila prisiljena putovati u London kako bi prekinula trudnoću, nakon što je saznala da je plod teško oštećen. Eward smatra da je ova presuda iznimno dobra te se nada da nijedna žena više neće morati prolaziti pakao koji je ona prošla.
Svake godine, barem tisuću žena i djevojaka iz Sjeverne Irske putuje u bolnice u Velikoj Britaniji kako bi prekinule trudnoću. Službene brojke procjenjuju da je, primjerice, 2013. godine oko 800 žena i djevojaka imalo pobačaj u Velikoj Britaniji – iako su stvarne brojke vrlo vjerojatno i veće. Među navedenima je bila i 13-godišnja djevojka čija je trudnoća bila posljedica incesta.
Iz Amnesty Internationala navode kako je sramotno da zakon o pobačaju datira iz 19. stoljeća i nosi sa sobom najoštrije posljedice u Europi. Grainne Teggart, članica kampanje Amnesty Internationala “My Body, My Rights“, navodi: “Ova je odluka suda ključna optužnica za kronični neuspjeh Sjeverne Irske u zaštiti ženskog zdravlja i prava. Sramotno je da je potrebna sudska odluka jer političari nisu uspjeli zaštititi žene u Sjevernoj Irskoj”.
