Sedam osoba ubijeno je u utorak rano ujutro u novim izraelskim zračnim napadima u Pojasu Gaze, prenose svjetski mediji. Stradali su u seriji bombardiranja na južni i središnji dio pojasa Gaze, od čega je pet članova jedne obitelji, među njima četiri žene.
Tijekom dvotjedne izraelske agresije ubijeno je 583 Palestinaca i Palestinki, a ranjeno ih je 3.640.
Palestinski predsjednik Mahmud Abas i vođa Hamasa Haled Mešal zatražili su prekid ‘izraelske agresije’ na Pojas Gaze i ukidanje blokade u ponedjeljak u Dohi. Dvojica čelnika, kojima je ovo prvi susret otkako je 8. srpnja počela izraelska ofenziva na palestinsku enklavu koju kontrolira Hamas, odlučili su uz to da će nastaviti konzultacije s različitim palestinskim strujama i kontakte u inozemstvu radi uspostave primirja.
Američki tajnik John Kerry i glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon zaključili su kako treba doći do prekida vatre. Međutim, Kerry je istovremeno podržao izraelsku ofenzivu i legitimirao vojnu akciju.
Unatoč tragičnim brojkama, uništenim i izgubljenim životima, međunarodna zajednica i dalje samo sastanči i licemjerno promatra situaciju koja je bliža genocidu, a ne ratu.
Gaza, Shijaia massacre… #GazaUnderAttack pic.twitter.com/XDqyYYKE0y
— Gaza Writes Back (@ThisIsGaZa) July 20, 2014
Podsjetimo, Pojas Gaze velik je 360 kvadratnih kilometara i nastanjuje ga 1.816.379 osoba, gustoća naseljenosti je 5.045,5 osoba na kvadratni kilometar. Za usporedbu, otok Brač je površine oko 395 kilometara kvadratnih s 14.434 stanovnika, gustoća naseljenosti je 36,5 osoba na kilometar kvadratni.
Na teritoriju manjem od Brača živi broj ljudi jednak zbroju stanovnika ovih gradova: Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Kaštela, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Velika Gorca, Sisak, Vinkovci, Vukovar, Bjelovar, Dubrovnik, Koprivnica, Đakovo, Požega, Poreč, ili 42,3 posto stanovnika Hrvatske.
Izrael kontrolira sve granice palestinskih područja, a prema podacima CIA-e (2014.) stopa migracija u području Gaze je nula, odnosno iz tog područja teško se može izaći. Velik broj ljudi koji sada tamo živi, obitelji su izbjegle iz Izraela.
Oči svijeta uprte su u smjeru Izraela uglavnom samo u trenucima masovnih oružanih napada na Palestinu, no ne zaboravimo kako se u Izraelu i na palestinskim područjima permanentno vrši progon, uništavanje i oduzimanje imovine i zemlje, rušenje kuća, ranjavanje, zatvaranje, ubijanje palestinskih stanovnika. Ne zaboravimo ni kako država Izrael ima dvostruke zakone – za Izraelce i izraelke te Palestince, Palestinke/Arape, Arapkinje. Palestinci koji žive u Izraelu (gdje čine oko 20 posto) nisu jednaki pred zakonom odnosno doživljavaju institucionaliziranu diskriminaciju – nemaju jednak pristup obrazovanju, stanovanju i radu kao Izraelci i Izraelke.
Da bi Izrael mogao biti počinitelj ovakvog oružanog i institucionalnog nasilja odnosno da bi ovakvo nasilje bilo moguće (oružano 2008., 2009., 2012. i 2014.) mora postojati slaganje ili slijeganje ramenima većine Izraelaca/ki što dovodi u pitanje tvrdnju da Izrael možemo smatrati demokratskom državom. Uzroci takvog ‘stanja nacije’ svakako su strah, ali i dugogodišnja propaganda i državne politike. Isto tako negativni stavovi prema muslimanima, i u Europi, omogućavaju pristrano gledanje na ovakve politike i sukob u cjelini.
Depressing photos of AlAqsa hospital shelled earlier, killing at least 4 people… #GazaUnderAttack #PrayForGaza pic.twitter.com/vJvTmNU5KG
— فلسطين i (@iFalasteen) July 21, 2014
This Palestinian woman from Shijaia endangered herself to save the boy she may not know. #GazaUnderAttack pic.twitter.com/zeHyXQMltk
— Gaza Writes Back (@ThisIsGaZa) July 20, 2014
