Tradicionalno se smatra da je odgoj djece isključiva nadležnost žena – majki. Ali te predstave su zastarjele čak i u konzervativnim sredinama. 14 turskih očeva iz Hernea su odlučili da krenu na tečaj za “prave očeve”.
Na tečaju ovi “novi očevi” uče kako preuzeti odgovornost za djecu i kako se aktivno uključiti u njihov odgoj. Time oni polako izlaze iz klasične podjele posla po kojoj se žene brinu za djecu, a muškarci za plaću.
Gürkan Ucan je socijalni radnik u Herneu. Prije dvije godine ovaj je 34-godišnjak pokrenuo projekt s nazivom “Pravi očevi”. To je neka vrsta škole za muškarce iz Turske. Ucan dobro zna da za ovakvim tečajevima postoji velika potreba. On je to ustanovio radeći svakodnevno s obiteljima migranata. Na njegovom kursu, ukupno 14 očeva uče kako preuzeti odgovornost za odgoj svoje djece i kako se aktivno uključiti u taj proces.
Ucan, i sam rodom iz Turske, zna o čemu govori i dobro je upoznat sa cijelom problematikom. On naglašava da se uobičajeno “očevi migrantskog podrijetla u odgoj djece umiješaju samo kada su nastupili veliki problemi. Kada kod kuće sve ide kako treba, oni običavaju reći: ‘moja žena će to već obaviti’.”
Ali, s druge strane, kada su žene preopterećene i ne znaju kako da izađu na kraj s djecom, očevi reagiraju ponekad neprimjereno. To je odraz njihove bespomoćnosti, kaže Ucan.
Igrokazom do rješenja
Turske očeve u Njemačkoj najčešće zaokupljaju problemi koji su vezani s pubertetom ili pitanje kako djeci posredovati islamske vrijednosti. Vrlo često njima je važno da djeca također slave Bajram i poste za Ramazan. Na ovom kursu za “prave očeve” oni dva puta mjesečno raspravljaju o problemima koji ih muče. Pritom se simuliraju konfliktne situacije s djecom, u nekoj vrsti igrokaza se podijele uloge i traga se za rješenjima.
Gürkan Ucan objašnjava svoju metodu rada: “Na početku su se na tečaju pojavila samo četvorica polaznika. Onda se broj polako povećavao. To pokazuje da i turski očevi imaju interes za svoju djecu i obitelj. Oni sami u grupnom razgovoru razmjenjuju svoja iskustva, ja sam tu prisutan samo kao moderator. Ja tu sjedim i govorim im, pogledajte šta sve možete naučiti jedni od drugih. Osim toga tu nastaju i prijateljstva među očevima i to je divno!”
Cilj: kvalitetniji odnos s djecom
Lokman Topuz (42) je bravar, ima troje djece, starosne dobi od 9 do 17 godina. Već dulje od pola godine on je polaznik tečaja o odgoju djece. “Prije sam se odmah uzbuđivao i ljutio. Sada puštam djecu da kažu svoje. Ako mislim da dijete ima pravo, kažem mu to. Ako mislim da sam ja u pravu, a ne dijete, onda mu objasnim zbog čega. Moj najstariji sin me je nadavno pitao: Babo, jesi primjetio da si postao malo smireniji”, priča Topuz. S druge strane 37-godišnji Mesut Özdarcin još nema kod kuće odgojne probleme i dileme, ali upravo zato i ide na tečaj: kako ne bi ni nastali.
Njegov sin ima tek sedam godina i Mesut želi izgraditi kvalitetan i dobar odnos s njim: “Ja sa svojim ocem imam odnos kao s bratom i želio bih da samnom i s mojim sinom bude isto tako. Zbog toga sam ovdje. Ponekad imam problema, ali s gospodinom Ucanom ih mi možemo riješiti. Možemo postići da s našom djecom još bolje živimo.”
Dječaci trebaju muške uzore
Cilj devetomjesečnog tečaja je uspješno prevladavanje obiteljskih kriza i izgradnja dobrih odnosa s djecom. S tim ciljem Gürkan Ucan nudi i pedagoški osmišljene akcije i izlete. Tako se primjerice organiziraju zajednički izleti vikendom – samo za očeve s djecom. Ide se na vožnju kanuima, penjanje, igra se nogomet. Za budućnost se planira grupa koja se bavi muziciranjem. Tako se pravi očevi brinu za svoju djecu, objašnjava Ucan. “Važno je da oni dožive kako lijepo može biti s djecom nešto zajednički poduzimati, doživjeti.”
S majkama djeca su često vani, dok očevi u pravilu za to nemaju vremena. ” A djeca trebaju očeve, trebaju pozitivne primjere. U prvom redu dječaci imaju tu veliku potrebu”, naglašava Ucan.
