Nekoliko desetaka tisuća gnjevnih Iračana i Iračanki izašlo je u petak, 7. kolovoza ove godine, na ulice Bagdada, tražeći promjene u svojoj vladi, kao i ostavku premijera Haidar al-Abadija.
Prosvjednici i prosvjednice su skandirajući okupirali središnji bagdadski trg Tahrir i glavne ulice oko njega, pozivajući Abadija i korumpirane ministre da izvrše temeljite promjene u sustavu upravljanja postavljenom nakon američke invazije 2003. godine.
Ovo je najveći val prosvjeda diljem zemlje u proteklih tjedan dana, a nezadovoljstvo je eskaliralo zbog nesposobnosti vlade da pruži osnovne usluge u proteklih 12 godina od invazije.
Naime, i unazad mjesec dana bilo je nekoliko manjih demonstracija koje su organizirale svjetovne aktivističke skupine u znak prosvjeda zbog nedostatka električne energije i to u trenucima kada temperatura premašuje 50 stupnjeva Celzijusa.
Ovaj prosvjed, za razliku od prethodnih, imao je podršku šijitske frakcije u zemlji, čija policija vodi borbu protiv islamske države i koji su agitirali za veću političku moć. Prosvjed je imao i potporu vrlo utjecajnog vjerskog vođe ajatolaha Ali Grand Sistanija, koji se smatra glasom šijitske umjerenosti.
U priopćenju objavljenom na molitvi petkom, jedan od Sistanijevih najboljih suradnika pozvao je Abadija da učini više u borbi protiv raširene korupcije u njegovoj vladi.
U priopćenju objavljenom kao odgovor, Abadi je obećao udovoljiti zahtjevima koji su tražili prosvjednici i prosvjednice, te da će objaviti cjeloviti plan reforme.
Slični veliki prosvjedi održani su diljem šijitskog juga, uključujući i gradove poput Basre, Najafa, Karbale i Nasiriyaha. Neki od prosvjednika i prosvjednica su izravno tražili/e ostavku premijera Abadija, koji je imenovan prije godinu dana na nagovor SAD-a kako bi donio novu energiju u borbi protiv islamske države. Međutim, njegova se vlada naširoko percipira kao korumpirana i neučinkovita.
“Vi ste ubili svu našu radost i ukrali naše snove. Mi vas ne želimo više “, pisalo je na jednom transparentu izdignutom iznad gomile.
Mnogi od prosvjednika i prosvjednica kazali su kako samo zahtijevaju pristojan život.
Jedan od prosvjednika je rekao kako već više od 10 godina u Iraku nije ništa dobro za građane i građanke, naglasivši kako nema, struje, nema usluga i nema radnih mjesta, završavajući riječima kako je sada dosta.
