Opasno se vrijeme nadvilo nad Barishal u Bangladešu, ali unatoč toj nedaći, skupina žena okupila se kako bi pomogle zajednici.
Misti je vozačica taksi broda na rijeci Kirtankhola u Barishalu u Bangladešu. Samo su četiri žene, naspram 40 muškaraca, koje su na tom radnom mjestu. Na cijeli Mistin život utjecale su vremenske promjene u njezinoj zemlji. Njezina obitelj živi na kućici na splavu, koja je uništena tijekom Sidra, razarajuće oluje koja je poharala čitavu zemlju sa 260 km/h 2007. Misti i njezina obitelj bili/e su prisiljeni/e ponovno izgraditi svoje živote, i ponoviti to još tri puta od tada jer stigle su još tri oluje.
Nargis je željela postati doktorica, ali morala je stati sa školovanjem kada je imala 11 godina jer joj je umro otac. Sa 13 godina, već je bila udana. Njezin muž, graditelj, nije imao posla tijekom sezone monsuna zbog obilnih kiša i poplava, dok Nargis neumorno radi kako bi prehranila svoja dva sina tijekom teških vremena.
S druge strane, Ayeshin opstanak ovisi o kanalima i navodnjavanju. Kao dio vodene putujuće zajednice, cijeli je život provela na vodi, oslanjajući se na svoj brod kako bi ulovila ribu. Tijekom olujnih nevremena, ekstremni uvjeti tjeraju ribe i uništavaju njezinu kućicu na splavu, što otežava situaciju.
Ovo su samo neke od žena koje pokušavaju nešto učiniti oko ekstremnih vremenskih uvjeta koje su klimatske promjene uzrokovale u Bangladešu. U njihovom kutku svijeta, koji je pogođen katastrofama, ove su žene podložnije nasilju, gubitku obrazovanja i socio-ekonomskoj marginalizaciji. Sudjelovale su u seriji portreta britanskog Crvenog križa kako bi podigle svjesnost o ovom pitanju. Fotografirala ih je Rosie Matheson, a portreti prikazuju snagu i odlučnost ovih žena koje, unatoč silnim nedaćama, ostaju zajedno u nadi da rješenje postoji.
“Svaki je trenutak bio za sjećanje”, kaže Rosie o ovom jedinstvenom projektu. “Svaki je dan bio drugačiji i nudio je toliko toga”. Prisjeća se nevjerojatne zajednice Balurmath, čija ju je energija gurala iz dana u dan. Mladi muškarac koji se brinuo o odbačenim psićima, lokalna djeca koja su im pomogla namjestiti i pripremiti opremu. Sjeća se i karate treninga koje su vodile žene iz Ženskog odreda, organizacije koju je osnovao Crveni križ. Treninzi su se odvijali u sumrak, to nikada neće zaboraviti. Kako je u to vrijeme u Bangladešu bila zima, farmeri/ce su svoje koze obukli u traper jakne i veste, ali za Rosie i ostatak britanske ekipe, zima u Bangladešu bila je ništa u usporedbi sa onom britanskom.
Rosie se nada da ćemo se moći poistovjetiti sa ovom emotivnom serijom fotografija. “Željela sam da fotografije izazovu toplinu i pozitivnost”, objašnjava fotografkinja koja je prije fotografirala za i-D i Nike. S jedne strane, ovi intimni portreti prikazuju jedinstvene osobnosti svake žene, dok sse s druge dotiču krhkosti pejzaža i toga koliko lako vremenski uvjeti prekidaju njihove živote.
Bangladeš je jedna od zemalja koje su najviše pogođene klimatskom krizom. Siromašni kvartovi, slumovi, često izgrađeni uz obale rijeka, suočavaju se sa poplavama svakog dana. Unatoč tim izazovima, bezbroj žena duž Barisala udružile su se kako bi si bile potpora u ovim vremenima. Ženski odred Hatkhola bila je skupina od važnog značaja koja je pružila sigurnost najranjivijim članovima/icama zajednice kada je oluja Bulbul poharala regiju u studenom. Njihov nevjerojatan rad pomaže promjeniti sliku žena u širem kontekstu.
Skupina je pomogla starijima, trudnicama i onima sa posebnim potrebama tijekom katastrofe, odvozeći ih u evakuacijske centre. Nakon što je oluja završila, žene su se nastavile držati zajedno kako bi osigurale čista i sigurna skloništa tražeći lokalne donacije za najranjivije. Otprilike 60,000 ljudi živi u ovim opasnim zajednicama u Barishalu. Kuće su izgrađene od drveta ili savijenog željeza na nerazvijenim zemljanim podlogama, što ih čini lakšima za srušiti ili potopiti. Kada krene sezona monsuna, ljudski izmet začepi odvode, tako šireći zaraze, a to se događa sve češće, zahvaljujući klimatskim promjenama. “Sada će se sigurno ponavljati svake godine”, kaže Rashmi, članica zajednice koja se sjeća kako su se ovakve katastrofe događale svakih pet do deset godina, a sada se dogode dvaput godišnje.
Galeriju fotografija fotografkinje Rosie Matheson pogledajte ovdje.
Prevela i prilagodila: Sonja Novoselić
