Prije dva tjedna, vlasti Unsko-sanskog kantona naredile su prisilno uklanjanje improviziranog kampa koji se nalazio u naselju Polje, na ulazu u Veliku Kladušu u Bosni i Hercegovini. Migranti i migrantkinje koji su u tom kampu imali jedino sklonište otjerani su uz upotrebu sile, nije im ponuđena nikakva pomoć ni smjernice što i kako dalje.
“Na stotine ljudi je ostalo na cesti nakon ove akcije, na kiši i oluji koja je počela oko podneva i trajala cijeli dan. Sve ovo desilo se u neposrednoj blizini kampa Miral koji vodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM). No, nije bilo pomoći za ove ljude. Niko im nije donio hranu, niko nije pružio medicinsku pomoć, psihološku… Ništa. Ostali su sami. Ovom akcijom lokalne vlasti su nastavile dehumanizirajući tretman ljudi u pokretu koji se nalaze u Krajini. Međunarodne organizacije koje su prisutne u BiH sa zadatkom da pomognu, ostale su nijeme na ova gruba kršenja ljudskih prava potencijalnih tražitelja azila”, poručile su nedavno aktivistkinje iz inicijative Transbalkanska solidarnost.
{slika}
Pozvale su vlasti na svim nivoima u BiH, kao i hrvatske vlasti, da prekinu protjerivanje i nasilje prema ljudima u pokretu, i da konačno preuzmu odgovornost koje imaju prema potencijalnim tražiteljima azila. Apelirale su i na nevladine organizacije i građane iz BiH i regije, koje imaju kapacitete da se uključe u pružanje pomoći – da pomognu, te se založe za slobodu kretanja i sigurnost svih koje su imperijalne, kolonijalne, rasističke, neoliberalne i ratne politike izgnale i izdale.
Taj je apel izrazito važan i nužno se na njega odazvati jer je situacija na području Unsko-sanskog kantona možda gora nego ikad. Ovih dana iz Velike Kladuše stižu nove zabrinjavajuće vijesti. Građani su proteklih dana blokirali nekoliko prometnica u namjeri da zaustave autoprijevoznike koji prevoze migrante. Jednom je autobusu u “sačekuši” razbijena šoferšajba, među putnicima su bili uglavnom migranti i izbjeglice.
Prije dva dana održana je i sjednica Operativnog štaba Unsko-sanskog kantona. Na sjednici je doneseno nekoliko mjera, a jedna je i zabrana prijevoznicima da prevoze migrante na području Unsko-sanskog kantona, te mogućnost ukidanja dozvole onima koji to nastave raditi. Pojedini građani u međuvremenu putem duštvenih mreža pozivaju svoje sugrađane da zapale autobuse prijevoznika koji i dalje budu prevozili migrante, a u blizini Velike Kladuše organizirani su i prosvjedi protiv dolaska migranata na područje kantona.
{slika}
Na području Velike Kladuše i Bihaća nalazi se više tisuća migranata i izbjeglica, od kojih su neki već godinama u limbu pokušaja prelaska granica, nasilja i protjerivanja (ponajviše od strane hrvatske policije), spavanja na otvorenome, bolesti, gladi, psihičkog i fizičkog jada. Nakon izrazito teške ovogodišnje zime, u kojoj su neki preživjeli, a neki i nisu – pucnjave, gladovanje u kampu Miral koji vodi IOM, nasilje u kampu Bira u Bihaću, hladnoću u napuštenim zgradama Velike Kladuše, zabranu ulaska migrantima u pojedine markete i kafiće, sada prolaze kroz još gore stvari – i sve to usred opće krize, neimaštine, pandemije.
{slika}
Već je puno previše ljudi, kojima se ne zna ni točan broj, a kamoli išta drugo, koji su posljednih pet godina kao izbjeglice ili migranti došli u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Hrvatsku, i umrli ovdje, tiho i neprimjetno. Za neke od njih, čija su nam imena ipak poznata, kao i načini na koje su pretučeni, utopljeni, ubijeni, Transbalkanska solidarnost napravila je memorijalnu stranicu. “Žrtve fašističkog europskog graničnog režima biti će oplakane i zapamćene”, poručuju.
