Širom svijeta, 20. novembar predstavlja jedan od najznačajnijih datuma za trans i rodno varijantne osobe – danas je dan kad oplakujemo, odajemo počast i slavimo sve one kojie su dalie svoje živote da bi koračalie slobodno ulicom, da bi disalie vazduh sa dostojanstvom, ponosom i srećom, jednako kao i sva druga bića koja koračaju zemljom. Danas, obilježavamo Međunarodni dan sjećanja na žrtve transfobije, s nadom da ćemo u borbi za ljudska prava trans i rodno varijantnih osoba doprinijeti društvu u kojem naše razlike neće biti povod za šamar na ulici, oštru riječ, ograničavanje slobode, degradirajući i nehumani tretman u sistemu, odbacivanje iz porodice.
U poslednjih 12 mjeseci 325 transrodnih i rodno varijantnih osoba širom svijeta je ubijeno. U periodu od januara 2008. godine, do septembra 2017 godine, ukupno 2609 osoba u 71 zemlji je ubijeno. Od ovoga broja, trećina osoba su bili migranti_kinje, dok je 62% bilo uključeno u seks rad. Ukoliko ove cifre nisu dovoljno zabrinjavajuće, sjetimo se da 3 trans žene koje su u Srbiji ove godine bile pretučene, te maltretirane od strane policije koja nije procesuirala zločine na profesionalan način. Sjetimo se svakog puta kada su mediji iskoristili naše lične priče kako bi prodavale tiraž svojim senzacionalističkim pisanjem. Sjetimo se svih onih neprijavljenih slučajeva nasilja koje znamo, naših prijatelja_ica koje od straha od dalje diskriminacije i nasilja ćute i bivaju zahvalnie što nisu prošlie gore.
Nasilje koje doživljavaju transrodne i rodno varijantne osobe proteže se na nekoliko nivoa. Ovo nasilje je prije svega direktno i predstavlja svaki udarac u tijelo, svako seksualno nasilje, dobacivanje i vrijeđanje, koje doživljavamo konstantno zbog našeg izgleda, našeg identiteta, naših zamjenica i imena. Nasilje nas ne zaobilazi ni u školama, kad nas drugie maltretiraju zbog naše različitosti ili kad profesori_ce odbijaju da nas zovu našim imenom i koriste naše zamjenice. Nasilje je itekako izraženo i kad tražimo da naša dokumenta odgovaraju našem identitetu i bivamo odbijeni sve dok se ne podvrgnemo sterilizaciji, dajući tako za pravo državi da odlučuje o našim tijelima i životima. Nasilje doživljavamo i kad se susretnemo sa čuvarima_kama svete zakletve “NAJPRIJE NE NAŠKODI!” kojie nas ispituju poput zamoraca, ne slušaju naše želje i potrebe, te na nama sprovode medicinske intervencije na koje nismo pristalie ili koje nismo željelie, sve pod velom “našeg dobra”. Nasilje je svako ignorisanje ili odbijanje kada apliciramo za posao jer poslodavcima_kama “takvie ne trebaju”. I jedno od najgorih nasilja je ono u našim domovima, koji bi trebali biti naše sigurne luke, u kojima takođe bivamo pretučeni, odbačeni, vrijeđani, omalovažavani.
Danas, odajemo počast, sjećamo se i slavimo, ali i dižemo glas – za društvo u kojem smo svie jednako poštovanie i vrijednie, u kojem su naši identiteti i tijela slavljeni, u kojem je svaki udah jednako važan. Danas, a i svakog dana, imajmo na pamete kakvo društvo želimo i dajmo sve od sebe da ga stvorimo, bilo da smo trans i rodno varijantne osobe, bilo da smo porodica, prijatelji_ce, saveznici_ce. Današnji dan tiče se svih nas!
