Dva dana prije svjetskog dana menopauze, kojeg obilježavamo 18. listopada, održana je panel rasprava „Menstruacija i menopauza na poslu“, u organizaciji CESI – Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje i Pstaboo. Povod je bilo istraživanje „Utjecaj menstruacije i (peri)menopauze na radni život žena“.Radi se o prvom istraživanju koje se u našoj zemlji bavilo utjecajem (peri)menopauze na radnu učinkovitost žena, a o nalazima istoga smo na Libeli već pisale.
Na panelu su sudjelovale Iva Penezić, HR direktorica u Nexi Croatia, Anita Bujanić, osnivačica i izvršna direktorica Health Huba, dr. Petra Kejla specijalistica ginekologije i opstetricije u Poliklinici Sinteza te Anamarija Tkalčec, voditeljica programa Rodna ravnopravnost u svijetu rada u CESI. Moderirala ga je Iva Majstorović, CEO u Enstringu.
Menstruacija i (peri)menopauza na radnom mjestu i dalje su tabu teme
Na samom početku, Anamarija Tkalčec je naglasila da menstruacija i (peri)menopauza (na poslu) još uvijek jesu pitanje tabua, što potvrđuje i istraživanje koje su provele. Naime, 76,6 posto žena smatra da su teme reproduktivnog zdravlja žena tabu koji utječe na njihovo mentalno zdravlje i samopouzdanje, a otežava i radni dan. Također, kako u našoj zemlji nema podataka o izazovima s kojima se žene susreću u radnom životu po pitanju menstruacije i menopauze odlučile su napraviti istraživanje kako bi dobile uvid u problematiku.
Iva Penezić je kazala da udio žena u radnoj snazi raste, sve je više žena na višim pozicijama te se sve kasnije ide u mirovinu. „Žene na radnom mjestu provode puno vremena i godina, svo njihovo menstrualno i menopauzalno zdravlje ne može biti stavljeno sa strane“, zaključuje.
„Izuzetno je važno o menstruaciji i (peri)menopauzi razgovarati s poslodavcima. Ako otvaramo prostore za razgovor, krećemo na prvu stepenicu kojom normaliziramo temu i rušimo tabu“, dodaje Tkalčec.
A da su navedene teme tabu, složila se i Petra Kejla kazavši da joj iskustvo pokazuje da je sve od kuka do koljena tabu, neovisno o spolu: hemoroidi, seks, menstruacija, porođajna trauma, menopauza… Ono na čemu treba raditi, smatra, je normalizacija problema.
„Žene misle da je normalno da ih nešto pati. Naše društvo cijeni patnju. Kad se kaže ‘jao što sam se napatila’ – to se smatra kao dobra stvar“, zaključuje Kejla.
Za simptome povezane s menstruacijom i (peri)menopauzom rijetko se traži pomoć
Kejla je problematizirala i činjenicu da se žene sa simptomima (peri)menopauze počinju nositi na vrhuncu karijera: „prije to nije bilo toliko izraženo jer su naše bake u to vrijeme bile u mirovini, prabake nam uglavnom nisu ni radile. Zato je tema utjecaja (peri)menopauze na radnu učinkovitost žena nešto relativno novo.“
Dodala je i da većina žena ima napadaje vrućine u razdoblju menopauze, no samo petina potraži pomoć. Slično je i s menstruacijom gdje žene imaju grčeve i nesnosne bolove, ali ne traže pomoć jer je to tako kad si žena.
To je podsjetilo Majstorović na srednjoškolske razgovore s prijateljicama pa je dodala: „nama je bilo normalno da čim me malo boli popijem ketonal jer će me inače početi grozno boljeti. Ponekad bi i povratile pa išle u školu.“
Kejla smatra da danas, s razvojem medicine, zaista ne teba trpjeti. Ako postoje neki simptomi koji nisu za tebe uobičajeni (valunzi, noćno znojenje, produljeno krvarenje), svakako bi se trebalo provjeriti što se događa, a ne trpjeti i smatrati da je to uobičajeno za neki dio ženskog života. „Nisam nezahvalna ako želim bolju kvalitetu života, ako ne želim biti neispavana, ako želim sutra normalno funkcionirati“, dodaje.
Ono što je ohrabrujuće, smatra Tkalčec, je da su žene tijekom istraživanja pokazale da točno znaju što im treba da bi se osjećale bolje, a to stvarno nisu velike stvari. Kad govorimo o ovim temama, dodaje, često dolazi do nerazumijevanja, nedostatka empatije pa i podsmjehivanja. „I onda je potrebno vrlo argumentirano pojasniti kako ti simptomi imaju utjecaj na tvoj rad“, objašnjava Tkalčec.
Svi moraju imati cjelokupne informacije
Da je šira edukacija potrebna, smatra Kejla koja naglašava važnost rane edukacije, posebice zdravstvenog odgoja – i to ne samo po pitanju ženskog i reproduktivnog zdravlja – nego i zdravlja općenito. „Mi smo nekada čitale časopise koji su odgojili cijele generacije. U njima su stručne osobe poput dr. Grujić pisale o različitim temama pa smo se imale gdje educirati“, ispričala je Kejla. Smatra da se danas umjesto da se educira raspravlja o svjetonazoru.
„Svaka žena treba znati o funkciji svog tijela. Žene sa 17 godina ne znaju što je menstruacija i čemu ona služi. Žena od 50 godina ne zna što se s njom događa jer je postala zaboravna. Muškarci, s druge strane, krvare iz debelog crijeva i to nikome ne kažu pet godina“, kazala je Kejla.
Naglašava da treba naći medij za razgovor o ovim temama, a što se svjetonazora tiče smatra da svi moramo imati sve informacije iz kojih onda možemo odabrati one koje nama odgovaraju.
O zdravlju žena, a i zdravlju općenito treba razgovarati izvan društvenih podjela
Anita Bujanić smatra da o temama ženskog zdravlja treba razgovarati puno šire i izvan podjela koje imamo u društvu. Važno je da različiti dionici/e sjednu za stol, stave dobre ideje jedni pred druge i zajedno nađu rješenja za probleme koje svi/e imamo.
Penezić je dodala da su medijske kampanje lijepe i da je važno konstantno podizati svijest o temama ženskog zdravlja, no ipak ona bi više voljela da se na razini zemlje donose odluke s jasnim mjerama i aktivno se počne raditi na poboljšanju zdravlja žena. „Smatram da je vrijeme za konkretne poteze“, kazala je.
Bujanić smatra da im iskustvo u Health Hubu pokazuje da je važno zdravlje promovirati među ljudima, stalno i iznova. Iako pozdravlja donošenje jasnih mjera, smatra da nije dovoljno ići samo prema onima koji kroje politike, već da treba osvještavati kroz podcaste, konferencije, suradnju s poslovnim sektorom i kroz direktnu komunikaciju s ljudima. „Tako se može stvoriti moćna gomilica koja sutra može napraviti promjene“, dodala je.
„Muškarci su – također – saveznici u toj borbi. Oni moraju znati s kojim se problemima žene nose i imati razumijevanje i empatiju za to što ti se događa. Jedni drugima možemo biti podrška“, smatra Bujanić i dodaje da tabui nastaju iz neznanja ili sramote.
Predstoji li poslovnom sektoru promjena?
Dio panelistica se slaže i da se s novim generacijama mijenjaju zahtjevi zaposlenika/ica od radnih mjesta. Sve se više gledaju politike kompanije, što nude osim plaće i radnog mjesta, važni su i fleksibilni uvjeti rada.
Penezić smatra da su to sve neki vanjski čimbenici koji danas utječu na kompanije i koji otvaraju prostor za nove politike. Dodaje da se njihova kompanije u zadnje vrijeme počela baviti temama menstruacije i menopauze (više menopauze) te da rade na dizanju svijesti o izazovima s kojima se žene susreću na radnom mjestu. Ipak, naglašava da – prema njenom iskustvu – i dalje smo vrlo konzervativni.
„Postoji tiha masa kojoj je to čudno. Oni/e koji/e će reći da ‘nije ni čudo da nešto nismo stigli napraviti jer smo morali pričati o ulošcima’. Mišljenje je da to ne spada u poslovnu sferu već se radi o nečem intimnom. Smatra se da se to ne treba miješati. Postoji strah da ćemo razgovorom o ovim temama otvoriti ‘vrata pakla’ u kojem ćemo samo o tome govoriti“, dodala je Penezić i kazala da nam predstoji puno dijaloga i dizanja svijesti o ovoj tematici.
S time se složila i publika panela koja je postavila brojna pitanja, raspravljala o razlozima zašto su ove teme i dalje tabu te problematizirale izazove s kojima se žene susreću u različitim sektorima, posebice u javnom sektoru. Unatoč različitim mišljenjima o tome mijenja li se politika poslodavaca i postaju li menstruacija i (peri)menopauza manji tabu nego nekada – u jednom su suglasne i panelistice i posjetiteljice panela – vrijeme je da unutar zdravstvenih tema progovorimo o menstrualnom i menopauzalnom zdravlju bez tabua.
*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravne, ravnopravni, ravnopravno!”. Sufinancira ga Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
