Gordana Lukač Koritnik u intervjuu za Novi list: Ako političke stranke ignoriraju odredbu zakona, onda je očito da je na njih vrlo teško utjecati
Gordana Lukač Koritnik već je šest godina pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Institucija Pravobraniteljice, utemeljena prvim Zakonom o ravnopravnosti spolova (ZORS) 2003., dočekana je s velikim oduševljenjem, posebice aktivista i aktivistica za zaštitu ženskih ljudskih prava, ali i s velikim očekivanjima. Novim ZORS-om, prihvaćenim prošle godine, ovlasti pravobraniteljice dodatno su ojačane. Što Pravobraniteljstvo može i mora činiti, zašto je nedovoljno prisutno u javnosti, treba li ono raditi veći pritisak na političke elite i druge društvene aktere, teme su razgovora koji smo s Gordanom Lukač Koritnik vodili desetak dana nakon što je Sabor raspravljao o njezinom Izvješću o radu u prošloj godini.
Koje nam je konkretne boljitke donio novi ZORS i Zakon o suzbijanju diskriminacije, također prihvaćen prošle godine?
Ako pogledate odredbe po odredbu, uočavaju se pozitivni pomaci. Prema ZORS-u, ako se tvrdi da je netko počinio diskriminaciju, sada je na njemu teret dokaza da nije. To prije nismo imali. Uveli smo i definiciju segregacije. Zatim, Zakon definira da se diskriminacijom smatra i poticanje na diskriminaciju. Uz to, mislim da su bitna i neka druga preciziranja. Sada je vrlo jasno stavljeno do znanja da pravobranitelji pružaju pravnu pomoć i rade na pritužbama do trenutka dok ne započne sudski spor, a onda njihova uloga završava. Međutim, mi to nećemo primjenjivati doslovno jer se ne radi o svakom sudskom sporu. Primjerice, ako je netko tužio zbog nezakonitog otkaza, ne pozivajući se na diskriminaciju, mi ostajemo i dalje nadležni, jer njegova tužba nije tužba za diskriminaciju. Jako bih voljela da odvjetnici više pažnje posvete ovom antidiskriminacijskom okviru i da počnu utuživati iz te osnove. Ljudi često dobiju otkaz upravo zbog diskriminacije, ali je sama tužba postavljena na način da se tuži samo je li otkaz zakonit ili nezakonit, bez ukazivanja na diskriminaciju i, naravno, osnovu diskriminacije, te zahtjev za naknadu štete zbog diskriminacije.
Koliko se sudskih procesa vodi zbog otkaza na temelju diskriminacije?
Za godinu dana ćemo znati koliki je broj takvih predmeta jer sada, po novom Zakonu, imamo odredbe po kojima imamo pravo tražiti statistiku o broju predmeta koji se vode temeljem diskriminacije.
Mogu li se građanke i građani koji se smatraju diskriminiranima, primjerice na radnom mjestu, obratiti Vašem uredu da Vi riješite taj problem i da ne moraju ići na sud?
Pravobranitelji ne mogu zamijeniti sudove ni kod nas ni u svijetu, oni nisu sudska instanca i imaju ograničene mogućnosti. Zbog nepoznavanja naših nadležnosti ljudi su često razočarani jer im se očekivanja ne ispune. Ako netko očekuje da mi možemo zamijeniti sudsko postupanje bez pristanka protivne strane, bit će razočaran. Ali ono što jest poboljšanje u antidiskriminacijskom zakonodavstvu jest da mi sada možemo pokušati izmiriti oštećene i počinitelje eventualne diskriminacije i sklopiti izvansudsku nagodbu. To sam prije dva mjeseca i učinila, možda prva u Hrvatskoj, temeljem novog zakona. Vratili smo ženu na posao i osigurali da onaj koji ju je seksualno uznemiravao na poslu nikad više neće raditi u istoj smjeni kad i ona. Time smo ujedno i izbjegli sudski spor. Međutim, i do sada smo imali slučajeve da je poslodavac postupio po našem upozorenju da je u konkretnom slučaju počinjena diskriminacija, ili je policija preispitala svoje postupanje i naknadno podnijela kaznene ili prekršajne prijave.
Dakle, Vi ipak možete konkretno pomoći?
Da, možemo. Dobro je i korisno, dakle, da nam se građanke i građani obrate, ali to su nove ovlasti i moramo opet osvještavati o tim novim zakonskim odredbama da pojasnimo ljudima što mogu očekivati od nas. Ali moram reći da je među pritužbama, koje stižu našem Uredu, mali broj onih koji su odabrali krivu adresu, na što sam jako ponosna. Znači da postoji percepcija da se našem Uredu mogu obratiti za probleme vezane uz ravnopravnost spolova. Naravno, druga je stvar jesu li pritužbe utemeljene. No jako smo dobro prepoznati kao “adresa”.
Prošle ste godine primili 288 pritužbi. Kakav je postupak kad stigne pritužba u Vaš ured?
Ovisi o kojoj se pritužbi radi. Ako je vezana za obiteljsko nasilje, a tu pritužbe najčešće šalju žene, primjerice da je bila izložena nasilju i prijavila to Centru za socijalnu skrb i policiji, ali nitko ništa nije poduzeo, mi onda provjeravamo postupanje i policije i centra za socijalnu skrb, provjerimo što su poduzeli u skladu sa zakonima i protokolima o postupanju u slučajevima obiteljskog nasilja te onda utvrđujemo je li ta osoba bila zaštićena ili nije. Država odgovara za to što je poduzela da zaštiti osobe koje su žrtve obiteljskog nasilja. To prije nije bilo tako i zasluga je ženskih nevladinih udruga da smo dobili ovaj zaštitni okvir za obiteljsko nasilje. Prije je žrtva nazvala policiju, policajac bi došao i često rekao nemojte se derati, to je kršenje javnog reda i mira, i prijavio i muža i ženu. To je golema razlika. Na području zaštite od obiteljskog nasilja stvarno idemo naprijed.
No u Vašem izvješću kritizirali ste institucije na lokalnoj razini.
Neke stvari još treba poboljšati, i mi to radimo. Mijenjamo zakon o zaštiti od obiteljskog nasilja, mijenjamo stvari vezano za one koji na lokalnoj razini trebaju znati što se događa, policija osniva odjele za prevenciju. Moje izvješće ove godine jasno pokazuje da oni koji bi na lokalnoj razini trebali surađivati vezano za obiteljsko nasilje to ne čine. Svaki slučaj obiteljskog nasilja trebao bi biti alarm za lokalnu zajednicu, a mi dobivamo odgovore od tijela zaduženih za suradnju vezano za obiteljsko nasilje da nisu surađivali s policijom jer je policija to bila u stanju sama riješiti! Iz toga se jasno vidi gdje su problemi, jer se ne radi o tome da zamijene rad policije, nego da surađuju radi učinkovitog odgovora na pojave obiteljskog nasilja u svojoj sredini.
Je li po Vašem mišljenju problem što generalno nema dovoljno sankcija, odnosno što se i one koje predviđa zakon ne primjenjuju?
Ja u represiju puno ne vjerujem, puno više vjerujem u prevenciju. Primjerice, ako je pritužba vezana za diskriminaciju na tržištu rada, onda se obraćamo poslodavcima. Te pritužbe često pokazuju koliko su osobe nezadovoljne mnogim stvarima, ali ja se, naravno, moram fokusirati na moguću diskriminaciju. Tražimo očitovanje poslodavca na navode iz pritužbe, pitamo ga što je u tom slučaju napravio. No ako je riječ o seksualnom uznemiravanju, u toj tvrtki, ako uopće i postoji osoba koja se po zakonu bavi time, ona nazove telefonski osobu koja je mogući počinitelj, ta osoba kaže da nije to učinila – i to im je cijeli postupak! Znači, okvir postoji, ali se loše koristi. To se apsolutno mora mijenjati i ja ću na tome raditi. No mislim da na to prvenstveno sindikati moraju obratiti pozornost. Zaštita dostojanstva radnika i radnica na radu ne provodi se u dovoljnoj mjeri i na pravi način, ne utvrđuje se činjenično stanje niti se ne pruža zaštita. U jednom slučaju koji je prijavljen našem Uredu riječ je bila o samohranoj majci na koju je poslodavac-muškarac radio trosatni pritisak da odmah potpiše sporazumni prekid radnog odnosa iako je plakala i molila vrijeme za odgovor. Ja sam procijenila da je riječ o diskriminaciji jer poslodavac ne bi isto postupio prema muškarcu.
Imate li kakav odgovor od tog poslodavca?
Sada smo i tu poboljšali zakonski okvir. Prije smo dali upozorenje i time je bilo gotovo. A sada ZORS nalaže da nam u roku od 30 dana odgovore. Predviđena je i sankcija za neodgovaranje. Smatram da je ova vrst represije jako dobra.
Kako ste zadovoljni učincima odredba ZORS-a – obvezama o ravnomjernoj zastupljenosti spolova u institucijama vlasti – na rezultate nedavnih lokalnih izbora?
Mi smo dosad napravili analizu procesa kandidiranja i ona je objavljena na našoj web stranici. Analizu rezultata imat ćemo za tjedan dana. Sada mogu ocijeniti samo fazu kandidiranja. Očito da je ostvaren određen napredak. Bojim se da u rezultatima neće biti bitnog napretka, ali očekujem neki pomak. No, želim napomenuti da se posebne mjere, kvote, uvode postupno i ne možemo odmah očekivati neke velike rezultate. Kvote su bile zahtjev nevladinih udruga i značajno je da su one ušle u Zakon, jer se donedavno to nije moglo ni zamisliti. Kada su prije nekoliko godina predlagane kao amandman izbornom zakonu, nisu bile prihvaćene, ni jedna stranka nije za to glasala. Mislim da je ravnopravna zastupljenost oba spola odgovornost političkih stranaka, a zemlje koje su u tome najbolje, koje su dostigle paritet, nikada nisu imale zakonske kvote. Njihove političke stranke to su provele bez ikakve zakonske represije. Treba upozoriti da se kvote odnose na sastav predstavničkih tijela, a ne samo na kandidacijske liste, dakle postoji osjetna neuravnoteženost ako je zastupljenosti jednog spola u nekom tijelu manja od 40 posto. Vjerujem u pomake u budućnosti jer je to i u zemljama, koje sada imaju paritete bio proces od dvadesetak godina.
SDP-ova zastupnica tijekom saborske rasprave o Vašem izvješću “zamjerila” je da ne radite dovoljan pritisak na političke elite. Je li ova kritika opravdana?
Saborska rasprava i služi tome da zastupnici kažu što misle o izvješću. Zastupnici Holy sam odgovorila kako smatram da najveću odgovornost imaju političke stranke. U prijašnjem ZORS-u bila je obveza da stranke moraju imati akcijske planove o zastupljenosti spolova, Ured je nadzirao provedbu te odredbe, ali stranke nisu uopće odgovorile na naš upit. Dakle, ako političke stranke ignoriraju odredbu zakona, onda je očito da je na njih vrlo teško utjecati. Osim toga, pozicija pravobraniteljice za ravnopravnost spolova ne može se gledati odvojeno od svih ostalih pravobraniteljstava. Mi imamo posve iste ovlasti na raspolaganju, a to su upozorenja, prijedlozi i preporuke.
Mišljenja da bi institucija Pravobraniteljice trebala biti prisutnija u javnosti i da bi trebala više “raditi pritisak” na raznim područjima vezanim za promicanje ravnopravnosti spolova postoje ne samo u SDP-u. Što kažete na takve stavove?
Ljudi često ne shvaćaju da Ured po zakonu prati primjenu zakona. To je koji put jako dosadno, nije medijski atraktivno, ali to je jedini način da se vidi da li se zakon primjenjuje. Mi objavljujemo i priopćenja kojima želimo osvještavati javnost, ali nema smisla da svaki dan šaljemo priopćenja. Često me mediji zovu za pojedinačne slučajeve, ali njih ne želim komentirati jer to nije u redu prema osobama koje nam se obraćaju za pomoć ili se radi o slučajevima o kojima se vode sudski postupci. No slažem se da je rad Ureda nedovoljno promoviran u javnosti odnosno da nije dovoljno poznato što smo sve napravili.
Primjerice, mi pratimo poštovanje zakonske obveze oglašavanja radnih mjesta po kojoj se mora navesti da je radno mjesto dostupno za oba spola. U nekoliko godina poslali smo oko dvije tisuće upozorenja i postigli da se ta odredba sada poštuje u 78 posto slučajeva. Isto tako, analizirali smo 150 kolektivnih ugovora jer se položaj žena može poboljšati i kroz kolektivne ugovore. Socijalni partneri dužni su u kolektivnim ugovorima poštovati ZORS i mjere za uspostavljanje ravnopravnosti spolova. Dakle, naše je Izvješće o radu ozbiljan tekst, možda medijski nedovoljno zanimljiv.
U Izvješću ste prezentirali analizu medijskih sadržaja, no može li Vaš ured više “proaktivno” djelovati, upozoravati medije, osobito javne, na obvezu da nemaju diskriminatorski odnos i da ne vrijeđaju žene u programima?
Naše analize u Izvješću pokazuju da neke emisije komercijalnih televizija imaju više tema o ravnopravnosti spolova nego javna televizija. Dakle, kanim razgovarati s predstavnicima HTV-a, u nekoliko posljednjih kontakata shvatila sam da i oni očekuje da se na njih radi pritisak i to namjeravam u idućem razdoblju činiti. I dalje ćemo pratiti rad medija. No moram istaknuti da smo mi ured koji prima i pritužbe, ne možemo mi sve pratiti. Građani i građanke mogu nam poslati pritužbe kada vide nešto u medijima što smatraju diskriminirajućim. Mi već i dobivamo takve mailove i to nas ohrabruje i pomaže nam.
Zakon o medicinskoj oplodnji, koji diskriminira izvanbračne zajednice i žene, otišao je u hitnu saborsku proceduru. Zašto niste reagirali prije nego što je došlo do ove faze?
Ne mogu kritizirati zakon koji nije ugledao svjetlo dana..
Javne rasprave nije bilo, znalo se da će zakon ići u hitnu proceduru. Zašto niste tražili tekst zakona od Vlade?
Ministarstvo zdravstva, koje je pripremilo taj zakon, ima koordinatora ili koordinatoricu za ravnopravnost spolova koja koordinira provedbu ZORS-a. Slažem se s Vama da bi bilo dobro da su mi taj zakon prethodno poslali na mišljenje, ali nemaju tu obvezu. Hoće li mi slati relevantne zakone na prethodno mišljenje, načelno je pitanje, a ne pitanje samo ovog zakona.
Kakva će biti sada Vaša reakcija?
Poslat ću predlagatelju i saborskom Odboru za ravnopravnost spolova svoje mišljenje s primjedbama. U tekstu ću upozoriti da je ZORS organski zakon i da se mora poštovati. Iako sam već čula da su predstavnici Ministarstva u medijima kazali da sud, a ne pravobraniteljica treba ocjenjivati je li zakon diskriminacijski . U jednoj sam diskusiji nedavno rekla da u tom zakonu treba definirati je li neplodnost bolest. Ako je nešto bolest, svi imaju pravo na liječenje. Dakle, treba prvenstveno odgovoriti i na pitanje kome je u tom smislu zakon namijenjen. Onda otpadaju svi ostali razlozi diskriminacije. Ja ću u svojem mišljenju istaknuti da je Ustavni sud donio nekoliko odluka vezanih za ravnopravnost spolova. Rekao je da muškarci i žene moraju istovremeno u mirovinu, imamo također i odluku da izvanbračna zajednica stvara ista prava kao i bračna u pogledu obiteljske mirovine. Nitko to sada ne može drukčije tumačiti. Dakle, ni ovaj zakon ne smije diskriminirati temeljem obiteljskog i bračnog statusa.
Očekujem da bi, ali ne zna se koliko će to trajati, možda i nekoliko godina. Mene najviše brine što u predloženom obrazloženju zakona nema odgovora na pitanje zašto je predložen upravo ovakav zakon u odnosu na osobe koje nisu u bračnoj zajednici. Obrazloženje mora biti potkrijepljeno relevantnim zakonima i Ustavom, a ne bilo čijim javno izrečenim ocjenama jesmo li ili nismo konzervativno društvo.
